1. Pitanje broj: #141462

    Postovani, u pitanju je moja majka. Ja sam se udala sa 20 g jer sam bila trudna, tada sam pauzirala studije. Rodila sam bebu, zavrsila studije, zaposlila se, rodila drugu bebu. Sada imam skoro 30 godina. Sestra od ujaka se pre neki dan udala sa 17 g, pobegla od kuce, haos opsti. U mom razgovoru sa svojom majkom ona je tu sestru stavila ispred mene, rekavsi da sam i ja kao ona. Mala je spornog morala iako ima tako malo godina. Rekla sam majci da nije lepo sto me na taj nacin vredja. Ona je tada osula paljbu na mene po svim frontovima. Vredjala me, na neki nacin kune moje cerke i da se one tako sutra ophode prema meni. Ne zeli da prica sa mnom, 3 nedelje me nije okrenula telefonom, pod izgovorom da je moja obaveza da nju zovem, prica da je ne postujem, da sam joj puno loseg u zivotu uradila. Kaze da me gajila, sve mi dala itd. Nikad joj nisam naudila, jedini oslonac sam joj bila, uvek joj drzala stranu, svaki dan je zvala kad sam se udala. Ona sada to sve porice. Srce mi se cepa. Imala je jako tezak zivot sa mojim ocem. Pun stresa. Uvek sam je psihicki dizala. Nas konflikt je zapoceo jer je zaboravila da sam ja njeno dete, a ta mala bratanica je kako kaze njena krv. . . Moram jos nesto reci: pre dve godine je umislila da je neko postavio bubice za prisluskivanje po kuci. Svuda je trazila. Nije htela da se javlja na telefon i istu tu malu sto je sad brani, vredjala i kritikovala zbog ponasanja. Mislim da je to neki psihicki problem. Izvinite sto sam ovoliko pisala. Ali verujte, nakon svega, ni ja ne mogu da funkcionisem kako treba. To njeno ponasanje lose utice na mene. Boli me i srce i dusa. I na kraju pocnem i sebe da preispitujem gde gresim. . . Sta da radim? Hvala vam najlepse na svemu. Izvinite zbog opsirnosti. Mada, dva dana da pisem, bilo bi malo

    Odgovoreno: 31. 10. 2015.
    • Poštovana,
      Razgovarajte sa majkom u periodu kada je kritična i smirena o tome da joj je potrebna pomoć stručnjaka (psiholog, psihijatar) jer joj je očigledno nervni sistem veoma ugrožen i ne može da se kontroliše. Nepotrebno je i nekorisno da joj dokazujete da ste vi ispravni, da ste joj pomagali kada je bilo teško (što uzgred budi rečeno i nije bio vaš posao kao deteta) jer njoj je potrebno da stekne uvide u sopstveno ponašanje i bude svesna svojih postupaka i načina razmišljanja koji i privlače okolnosti u kojima se nalazi. To isto važi i za vas pa, mada znam koliko vam je teško, ipak nađite ličnu snagu i prevaziđite ovo što se dešava između vas i majke svešću da ste odrasla i zrela osoba koja ima svoj život i porodicu, da ne zavisite od majčinog mišljenja. To nije nimalo lako, ali ona očigledno ima psihičke probleme i zato je treba uputiti na pravo mesto. Ako ona to ne bude želela onda je to njena odgovornost, a ne vaša. U tom slučaju, izbagavajte da dolazite u konflikte sa njom i da sebe izlažete njenim uvredama.

      aida zonjić
      psiholog
      Pozdrav

Ostavite komentar