1. Lečenje post-traumatskog poremećaja

    Pitanje broj: #155884

    Poštovani,

    Imam psihički problem. On datira od pre 10-ak godina kada mi je tata preminuo. Mnogo smo se majka i ja uplašili, kući smo našli tatu mrtvog. Nedeljama nismo mogli spavati, mesecima je taj strah trajao. Kasnije su se javili misaoni problemi. Nakon tatine smrti sam napustio školu, izolovao se u kuću, život bez cilja, zaista verujem da sam uz božiju pomoć uspeo da izdržim i porodica takođe. Zatim su nastale prisilne misli. To je dugo trajalo, povremeno bi intezitet bio slabiji ali bi se opet vratile. Danas vodimo malo bolji zivot. Duhovnost me ispunjava. I na verskim sastancima se punimo duhovne baterije gde smo poučeni o nebeskom ocu, ohrabrujemo se s suvernicima, molimo se Bogu. Čitanje biblijke literature mi takođe uliva mir. I dalje su tu misli, kao da ima još, neko tu, kao neke slike događaja zamišljam, pa komuniciram s ljudima u umu. Pre je bilo to mnogo jače, danas je to mnogo slabije ali bi mi bilo mnogo lakše da se oslobodim tih misli koje me opterećuju i crpe mi mentalnu snagu. Kompleksna je situacija svaki savet mi bi dobrodošao. 

    Odgovoreno: 16. 02. 2018.
    • Poštovani,

      Vi ste verovatno prošli kroz jednu vrstu složenog post-traumatskog poremećaja, sa relativno nespecificnim, ali iscrpljujucim tokom. Najbolji nacin da povratite mentalnu ravnotežu Vi ste primenili i to je odličan put. S obzirom da i dalje postoje određene smetnje, čini se da bi kombinacija duhovnog rada, uz pažljivo odabrane i dozirane psihofarmake, mogla da dovede do daljeg poboljšanja. U svakom slučaju, bilo bi važno da ne prekidate duhovni rad, a ukoliko se odlučite i za javljanje psihijatru, važno bi bilo da se detaljno obavi proces dijagnostikovanja, kako bi se pažljivo našao optimalni medicinski tretman.

      Pozdrav

Ostavite komentar