Pitanje broj: #52200

Postovana dr krasic, hvala vam. Zao mi je sto vam nista konkretnije nemam reci, jer su mi samo rekli f60. Licno, voljela bih ako je ikako moguce da mi uspostavite dijagnozu, posto u vas, pogotovo kao ljekara imam povjerenja, pa i ako vas nisam srela. Nisam u mogucnosti da dodjem kod vas, u srbiju, bar za sad. A ako je moguce da mi se email-om javite, te tako uspostavimo komunikaciju, pa budem u mogucnosti da vam kazem nesto vise i odgovorim na vasa pitanja, zaista bi mi mnogo znacilo, a moju email adresu vam mogu administratori sajta dati. Predpostavljam da sam imala predispozicije, tj osobine licnosti koje su mogle uticati da se poremecaj razvije, zaista ne mogu da tvrdim. Draga doktorka, nisam ljekar, pa i ne volim sama da se lijecim, osim ako moram jer druge mi nema. Mogu vam reci neka svoja laicka zakljucivanja, kao i iskustva. Znam da sam se psihologu pa potom i psihijatru javila 2002. Kad sam na svim zivotnim poljima zakocila, nesposobna da radim, ucim, komuniciram,. . . Samoanalizom (na koju sam sama nadosla da praktikujem) sam dosla do zakljucka da su se promjene pocele javljati pocetkom 1994, neposredno posle oceve smrti. Citala sam da je posttraumatski stres tesko u nekim slucajevima dijagnostikovat, te da moze ostaviti i kao trajnu posljedicu poremecaj licnosti, a da zahtijeva lijecenje drugacije od poremecaja koji nisu produkt njegov, jer je on prica za sebe, kako sam shvatila. Da li se to i meni desilo, mislim da je bolje ostaviti strucnom licu da kaze, pa i da predlozi lijecenje. A postoji mogucnost da bas posttraumatski stres imam, ili sam imala. Oprostite mi, jako je ruzno da se ljekaru zalim na njegove kolege, ipak nekako moram sebi pomoci, i bar iznijeti svoje razloge zbog kojih se pitam da li je ta dijagnoza koju imam kompetentna. Svaka cast mojim doktorima, samo i njima se moze desiti nemar ili greska, a da su posao obavili kako treba vjerovatno ne bi imalo razloga i potrebe da vas gnjavim. Moji ljekari su lijecenje zasnivali na lijekovima, rijetkim (jednom do dva puta mjesecno) kontrolama, kad sam uglavnom plakala (jedina reakcija, uz povlacenje pred njihovom nezainteresovanoscu i nerazumijevanjem) i ukazivala sta mi smeta kod drugih, kako sam kad umjela, a cesto sam primjecivala i da su odsutni, tako da njihovo misljenje zaista ne znam ni koliko je kompetentno, tim vise sto nekad nisam ni znala da objasnim kako se osjecam, a potpitanja tesko da su i postavljali, kao da sam sa zidom pricala. Ako bih pomenula nesto sto sam procitala, saznala, prepoznala sa zeljom da i njima i sebi pomognem, dobijala sam epitet arogantne osobe, ne i odgovor da li mi je zakljucak dobar. Takodje su mi branili da citam o psihologiji i poremecajima, te se edukujem, pa na taj nacin prepoznavanjem simptoma, makar paniku kod sebe smanjim. A bila sam jako uplasena, da cu u bolnici tzv. Ludnici zavrsiti, sto im nisam smjela priznat. Moguce da sam doktorka i sama previse ocekivala od svojih ljekara, ne bjezim da sam i sama negdje pogrijesila a da i ne znam, ipak mislim da vi tu najkompetentnije misljenje mozete dati. Nagovijesteno mi je i da cu vjerovatno lijekove morati da pijem do kraja zivota. Sad sam dobro, samo je pitanje koliko ce to da traje, ako su njihova misljenja (dijagnoze) tacna. Pominjali ste da vam je bitna neverbalna komunikacija prilikom dijagnosticiranja. Koliko vam to u mojem slucaju moze pomoci, neznam. Posto od malena razvijam samokontrolu, kako bi se sto ljepse ponasala prema drugima, i svoje emocije zadrzavala za sebe, tako da. . . Npr. Osjecam razdrazljivost, ali je uspjesno ne pokazujem, i prilicno dugo me treba provocirat, da bi odreagovala ili pokazala da su me naljutili, ili mi nesto nije po volji, a da to radim bez razmisljanja, automatski, osim ako sama odlucim suprotno. Draga doktorka, zaista sam mnogo radila na sebi, namjeravam i da nastavim, samo je mnogo lakse kad strucnjak kaze sta i kako da mijenjas, vodi i usmjerava, nego kad sam sebi izigravas psihoterapeuta, a da u toj oblasti nemozes sebe ni amaterom nazvati. A vi usmjeravate ljude, koji vam se obrate. Hvala vam jos jednom. Ako ste u mogucnosti da me kontaktirate, mnogo ce mi znaciti. Kao i vase misljenje, tj dijagnoza, vjerovali mi ili ne. S dubokim postovanjem,