Moja cerka je cetrnaestogodisnjakinja i od juna meseca 2009 imamo problem sa anoreksijom. Prosli smo savete gastroenterologa, psihologa, nutricioniste,. . U decembru sam imala osecaj da smo konacno prevazisle taj problem i gotovo da sam odahnula, medjutim desetak dana unazad pocela sam da primecujem promene u njenoj ishrani ali sto je mnogo gore, u njenom ponasanju. Prema meni je gruba, vredja me, odgovara mi na grub i nepristojan nacin. . . Pokusala sam lepo i polakoda pricam, pokusala sam da kaznjavam i vicem, ali nista ne pomaze. Izgleda mi kao da uziva dok me vredja. Da li je to sastavni deo anoreksije ili je neka psihicka bolest u pitanju ili je to normalno ponasanje u pubertetu. Izmedju nas je stalna napetost i ponekad mislim da bi joj bilo bolje bez mene. U glavi mi je totalni haos jer neznam kako da se postavim prema rodjenom detetu. Sta da radim?
Poštovana, Neophodno je da se obratite psihijatru i krenete sa psihoterapijom pre nego bude kasno. Njoj je neophodna pomoc, sigurno se oseca jako lose, jer pribegava takvom ponasanju, a takodje i vama, jer ne znate kako dalje. Pokazite razumevanje i brigu, ne ponasajte se kao kontrolor, ne budite grubi i naredbodavni, ona vapi upravo za suprotnim. Jer anoreksija je upravo nacin nalazenja sebe, povracaj stabilnosti i nalazenja sigurnosti. Porazgovarajte sa njom, takodje i otac, pa svi krenite da izadjete iz problema
Pitanje broj: #51797
Neophodno je da se obratite psihijatru i krenete sa psihoterapijom pre nego bude kasno. Njoj je neophodna pomoc, sigurno se oseca jako lose, jer pribegava takvom ponasanju, a takodje i vama, jer ne znate kako dalje. Pokazite razumevanje i brigu, ne ponasajte se kao kontrolor, ne budite grubi i naredbodavni, ona vapi upravo za suprotnim. Jer anoreksija je upravo nacin nalazenja sebe, povracaj stabilnosti i nalazenja sigurnosti. Porazgovarajte sa njom, takodje i otac, pa svi krenite da izadjete iz problema
dr d. Krasic
Pozdrav
Pregledajte odgovore po oblastima