Pitanje broj: #51071

Postovana doktorice krasic, mila ovdje, nadam se da ce te me se sjetiti. Dugo se nisam javljala, naime bila sam dugo u bolnici i komisija me poslala na obradu za penziju. Nakon mnogo pretraga i nalaza konačno misljenje specijalista je f32. 2 i e07, imam neke velike cvorove u stitnoj zlijezdi. Imam krize sve češće ičešće i konačna slika kako su mi napisali na otpusnom pismu je: teska depresija sa suicidnim epizodama. Ja se zaista lose osjecem, sad sam dobro a za pola sata padnem u krizu i to traje satima, nemogu sebi pomoci pijem lijekova 4 vrste, muz mi daje sve na vrijeme ja neznam sta mi daju nesmiju mi dati, sin mi pruza veliku podrsku evo on i pise vama pismo zajedno sa mnom pokusavam bit razumna ali to kratko traje. Ja nemogu izaci ni druziti se sa prijateljima nemogu gledati ulicom da majke setaju sa svojim cerkama a moje mile nema nemogu to je jace od mene. Nekad upratim da oko mene nesto sapucu i kazu da meni nema pomoci. Nemogu preboliti nemogu normalno misliti, sad bi joj u martu bilo 18 punih godina i moje ce srce puknuti na taj dan. I ja samo o tome mislim da sto prije dodje taj dan da se ponovo sastanem s njom na onom svijetu. Doktorice ja sam sin, molim vas pomozite mi dajte mi savjet kako da pomognem mami uzasno pati, molim vas. Seke nema a ja nemogu je zamjeniti one su bile i vise od majke i kcerke zaista.