Pitanje broj: #44539

Poštovana dr. Krasić hvala za utješne riječi i podršku. To mi je zaista mnogo značilo i dok sam čitala vaše riječi kao da sam osjetila smirenje vjerujte mi to je neopisiv doživljaj koji još nisam doživila poslije gubitka kćerke, da mi samo čitanje vaših riječi smiri suze. Zato bih vas htjela zamoliti da vam ovako pišem pa ako kad budete imali vremena odgovorite mi. Sad osjećam krizu i imam tu potrebu da vam pišem i kao da se osjećam smirenijom. Dajte mi savjet šta da uradim u momentu krize i da suzbijem plač, sinoć sam imala užasnu krizu, mislila sam da ludim. Te su krize uvjek prisutne, jer šta god da podjem raditi podsjeti me na nju, od pranja sudova, kuhanja ručka, čiščenja kuće. . . . Sve smo to skupa radile čak je ona sama više održavala kuću jer sam vidjela da uživa u tome i puštala sam joj da se brine o kući a ona je to činila meni jer sam ja naporno radila u ugostiteljstvu, kuhala i prala sudove za 500 radnika svaki dan. Sad mi je teško samoj sa sobom jer mi fali ona, priča sa njom dok peremo sudje kuhamo pravimo kolače. . . . Gušim se kad to moram raditi sad bez nje. Recite mi kako da savladam suze to gušenje molim vas. Ako mi budete htjeli odgovarati na pitanja ja ću pisati i pitati vas za savjet i na početku pisma ću uvijek napisati mila da znate da sam to ja, neutješna majka. Tako sam je zvala. Unaprijed vam se zahvaljujem šta go da mi odgovorite. Hvala