Poštovanje!
Javljam Vam se zbog svog
psihičkog stanja. Mene pate
noćni strahovi imam 26god. Od malena imam
traume, otac mi je zlostavljao cijelu obitelj. Morali smo gledati kako tuče mamu. Cijeli život se bojimo njega. Udana sam 4 god. Prije 2 god. sam rodila mrtvu bebu. Brak mi je jako dobar. Ali od kad sam rodila nije mi dobro jako se bojim mraka. Bojim se biti sama, muž ako radi noćnu ja znam presjediti noć. Nekad i kad je on kod kuće probudim se u noći i
bojim se otvoriti oči, tako sporo dišem da mi
ponestaje zraka. Nervozna sam, neispavana a sramota mi je potražiti pomoć. Ako nekome pričam o tome svi se smiju pa tako da više nikome to nespominjem. Ja sam svjesna da tu utječu traume iz djetinstva sve je to meni jasno. Ali to je jače od mene ja se bojim. Kad sam došla iz bolnice počela mi je
opadati kosa. Žalila sam se doktorici da ne spavam i da mi ispada kosa i da se bojim dala mi je
Normabel. To normalno meni nije pomoglo da se ne bojim i da se naspavam. Samo je prestala kosa ispadati. Bojim se ako ovako nastavi da će
negativno utjecati na moj brak. U stanju sam si svašta učiniti samo da ovo prestane. Recite mi što da uradim, hoće li ovo ikad prestati?
Hvala unapred.
Poštovana,
Prvo, ne vidim zašto bi ste se stideli odlasku psihijatru.
Odlazak psihijatru ne znači biti
lud i etiketiran.
Problem sa snom, može biti posledica strahova, pa tako u krug iz koga ćete teško izaći sami. Možete
proveriti štitnu žlezdu i njene hormone. Takođe bi bilo dobro da idete na psihoterapiju i eventualno dobiti od strane psihijatra odgovarajući medikament.
Pozdrav.
Pitanje broj: #37100
Javljam Vam se zbog svog psihičkog stanja. Mene pate noćni strahovi imam 26god. Od malena imam traume, otac mi je zlostavljao cijelu obitelj. Morali smo gledati kako tuče mamu. Cijeli život se bojimo njega. Udana sam 4 god. Prije 2 god. sam rodila mrtvu bebu. Brak mi je jako dobar. Ali od kad sam rodila nije mi dobro jako se bojim mraka. Bojim se biti sama, muž ako radi noćnu ja znam presjediti noć. Nekad i kad je on kod kuće probudim se u noći i bojim se otvoriti oči, tako sporo dišem da mi ponestaje zraka. Nervozna sam, neispavana a sramota mi je potražiti pomoć. Ako nekome pričam o tome svi se smiju pa tako da više nikome to nespominjem. Ja sam svjesna da tu utječu traume iz djetinstva sve je to meni jasno. Ali to je jače od mene ja se bojim. Kad sam došla iz bolnice počela mi je opadati kosa. Žalila sam se doktorici da ne spavam i da mi ispada kosa i da se bojim dala mi je Normabel. To normalno meni nije pomoglo da se ne bojim i da se naspavam. Samo je prestala kosa ispadati. Bojim se ako ovako nastavi da će negativno utjecati na moj brak. U stanju sam si svašta učiniti samo da ovo prestane. Recite mi što da uradim, hoće li ovo ikad prestati?
Hvala unapred.
Prvo, ne vidim zašto bi ste se stideli odlasku psihijatru. Odlazak psihijatru ne znači biti lud i etiketiran. Problem sa snom, može biti posledica strahova, pa tako u krug iz koga ćete teško izaći sami. Možete proveriti štitnu žlezdu i njene hormone. Takođe bi bilo dobro da idete na psihoterapiju i eventualno dobiti od strane psihijatra odgovarajući medikament.
Pozdrav.
Pregledajte odgovore po oblastima