Poštovana,
Imam 18 godina. Prošle godine mi je umrla majka na rukama od
metastazirajućeg sarkoma. U poslednje vreme osećam
ogromnu krivicu, jer nisam mogla nešto više da učinim. Ne mogu da se pomirim da je nema, a kad drugi pričaju o njenoj bolesti meni pripadne
muka i dobijem
napad nervoze. Dok je ona bila bolesna, stalno su dolazila kola hitna pomoći po nju, i od tada čim čujem zvuk sirene sva se naježim. Često je sanjam, a ujutru se probudim sa ogromnom prazninom koja me guši. Moja psihijatrica mi je prepisala
Xanax i
Omeprazol, ali ja mislim da nije rešenje u lekovima. Šta mi vi predlažete? Šta da radim? Da li je ovo što osećam normalno? Molim Vas pomozite mi.
Hvala unapred.
Poštovana,
Ne, sigurna sam da
nijerešenje u lekovima. Neophodan je dobar
terapeut i psihoterapija. Neophodno je
komuniciranje, druženje i priča o svemu što te muči, o krivici koju osećaš. Ona se uvek javi kad izgubimo dragu osobu, i veoma je iracionalna i neopravdana. Gubitak roditelja je najveća bol, ali praznina se mora nadoknaditi useljavanjem u nas uspomenama, lepim mislima što bi i osoba koje nema želela za nas, za tebe! Volela bih da da ako si u mogućnosti dođeš na razgovor!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Pitanje broj: #34548
Imam 18 godina. Prošle godine mi je umrla majka na rukama od metastazirajućeg sarkoma. U poslednje vreme osećam ogromnu krivicu, jer nisam mogla nešto više da učinim. Ne mogu da se pomirim da je nema, a kad drugi pričaju o njenoj bolesti meni pripadne muka i dobijem napad nervoze. Dok je ona bila bolesna, stalno su dolazila kola hitna pomoći po nju, i od tada čim čujem zvuk sirene sva se naježim. Često je sanjam, a ujutru se probudim sa ogromnom prazninom koja me guši. Moja psihijatrica mi je prepisala Xanax i Omeprazol, ali ja mislim da nije rešenje u lekovima. Šta mi vi predlažete? Šta da radim? Da li je ovo što osećam normalno? Molim Vas pomozite mi.
Hvala unapred.
Ne, sigurna sam da nije rešenje u lekovima. Neophodan je dobar terapeut i psihoterapija. Neophodno je komuniciranje, druženje i priča o svemu što te muči, o krivici koju osećaš. Ona se uvek javi kad izgubimo dragu osobu, i veoma je iracionalna i neopravdana. Gubitak roditelja je najveća bol, ali praznina se mora nadoknaditi useljavanjem u nas uspomenama, lepim mislima što bi i osoba koje nema želela za nas, za tebe! Volela bih da da ako si u mogućnosti dođeš na razgovor!
dr D. Krasić. Pozdrav.
Pregledajte odgovore po oblastima