1. Pitanje broj: #27622

    Poštovani,
    Imam sina od 4,5 godine. Pre godinu i po pojavili su mu se tikovi i vidu mrdanja nosom pa zatim treptanja. Trajali su 2-3 nedelje, pojavili se za nekoliko meseci ponovo, opet trajali kraće vreme. Bila sam kod psihologa bez deteta i utvrdili smo da je u pitanju polazak u vrtić i rođenje sestrice (imao je 2 godine kad se rodila, a u tom periodu umrlo je dete moje zaove). Psiholog je rekao je dete hipersenzitivno i da mu treba pokloniti još više pažnje (jer muž i ja inače deci poklanjamo puno pažnje, ne svađamo se...). Pre nekoliko meseci opet je počelo žmirkanje, trajalo duže nego obično i prestalo. Tada se žmirkanje javilo se nakon selidbe moje sestre i njenog sina koji je stariji od mog godinu dana i sa kojim je odrastao. Pre tri nedelje odveli smo sina na rođendan kod devojčice kod koje nije hteo da ide i tada je počeo da pogled "zabacuje" u stranu, posle toga je prestao to pa počeo da tegli usta, a onda je i to prestalo i sad ponovo žmirka. Trudimo se da ga ne opominjemo, ali, pošto je izuzetno inteligentan, primetio je da ga ponekad posmatramo. U poslednje vreme se dosta opteretio umiranjem i kada smo videli da naša objašnjenja ne prihvata, prihvatili smo njegovu filozofiju da će sve biti kao sada i da niko koga on voli neće ostariti. Dete ne voli da ide u vrtić i u poslednje vreme često govori da ga plaše raznorazne stvari iz crtanih filmova, a istovremeno želi da se suočava sa njima. I još nešto, ne forsiramo ga ni sa čim i trudimo se da što više vremena provodimo svi zajedno u prirodi.
    Unapred zahvalna, S.

    Odgovoreno: 27. 04. 2009.
    • Poštovani,
      Ispravno postupate, naravno ako tikove sagledavamo kao izražaj psihičkog karaktera. Međutim, mislim da bi trebalo uraditi dijagnostiku, (eeg) da ne bismo imali dijagnostičku dilemu i ono što će vas uvek negde mučiti, stvarati strah, koji ce vaše dete uvek prepoznati. Deca odlično detektuju roditeljske slabosti i strahove, preuzimaju i oblikuju na svoj način. Sobzirom na sva dešavanja, sigurno je bilo niz afektivnih reakcija, koje su bile zastrašujuće za Vaše dete. Verovatno senzibilan, zatvoreniji, tih i malo nepoverljiv, svoju napetost razrešava na sebi svojstven način. Ukoliko se pokaže da su tikovi, ponašanje je ispravno, ne akcentujte tikove, ponašajte se kao da se ništa ne desava, ne plašite se, aktivirajte dete, igrajte lopte, i puno pričajte sa njim. Puno podrške, ali i pravila, doslednost i odlučnost, sa postavljanjem granica koje su dovoljno pokretne, ne krute. Ponekad je potrebno reagovati lekovima, ali kada se ne dođe do rezultata ponašanjem. Dajte vit. B6 2x dnevno neko vreme, pa se javite.
      Srdačno dr Dragana Krasić

Ostavite komentar