1. Sta znaci "identifikacija sa agresorom" u psihologiji?

    Pitanje broj: #121

    Šta u psihologiji znači termin "identifikacija sa agresorom", u koju kategoriju bolesti spada, da li je naslednog karaktera i da li se trajno leči?

    Odgovoreno: 07. 03. 2007.
    • Poštovani,

      Identifikacija sa agresorom je pojam vezan za psihoanalitičku teoriju. Vezuje se za fazu Edipalnog kompleksa (oko 5.godine života), kada dete, osećajuci snažni erotski (incestuozni) naboj prema roditelju suprotnog pola, oseća takodje duboko neprijateljstvo prema roditelju istog pola. Npr., mali dečak oseća mrznju prema ocu koji "poseduje" majku i predstavlja prepreku u njegovom odnosu prema majci. Mržnja povlači za sobom i intenzivan strah jer njegov "rival", otac, budući da je stariji i očigledno moćniji, može da mu nanese povredu. Da bi prevazišao taj, ni malo prijatan, period, započinje proces "identifikacije sa agresorom" jer dečak oseća da će, identifikujući se sa ocem, potencijalnim agresorom, umanjiti mogućnost da bude lično povredjen. To je, u ovom periodu, normalno razvojno dogadjanje i ono prolazi sa Edipalnom fazom, a kao posledicu ima to što pojavno vidimo kao poistovećivanje dečaka sa ocem (koje možemo tumačiti i kao da je otac njegov "idol" ali se, naravno, ne vodimo psihoanalitičkom teorijom). Identifikacija sa agresorom se može javiti i u kasnijim životnim fazama, kada se čovek nadje u ugrožavajućim životnim okolnostima (realno ugrozavajućim ili kako ih on doživljava) pa identifikaciju sa onim koji ga ugrožava nesvesno bira kao način odbrane i izbor bezbednije pozicije. Npr. zatvorenici koji su bili unapredjivani u logorima da budu kontrolori svojim drugovima logorašima, često su pokazivali istu ili još veću surovost od svojih primarnih čuvara, upravo zbog identifikacije sa agresorom.
      Ukoliko se vaše pitanje odnosi na dete u razvoju, skoro sa sigurnošću možete da računate da će ponašanje ovog tipa proći sa sazrevanjem. Ako govorite o odraslijoj osobi koja se i posle razvojnog perioda fiksirala na ponašanje koje ukazuje na identifikaciju sa agresorom, neophodan je psiholoski rad kako bi ta osoba stekla uvid u korene svog ponašanja i bila sposobna da ga koriguje.
      Uz pravilni psihoterapijski rad, ali i uz dobrovoljnu saradnju klijenta, sasvim je moguće trajno prevazici ( "izleciti" ) takve oblike ponasanja.

Ostavite komentar