1. Bojkotovanje oblačenja u uzrastu od 5 godina

    Pitanje broj: #140990

    Imam sina od 5 godina, u poslednjih mesec dana njegovo ponašanje je nepodnošljivo i nesnosno. Naime, svakog dana nas udara, mislim na supruga i mene, štipa, grize, udara rukama, gađa svim i svačim. Isto to radi i sa bakama i dekama. Iz čista mira, ničim izazvan, samo udari ili uštine. Bojkotuje svaki vid oblačenja kada treba da se obuče. Recimo da izađe napolje, sve pantalone i majice mu smetaju, ne pomaže ni to da sam odabere, posle tuširanja je takođe muka obući ga, skine se bar 10 puta, e kada se konačno obuče non stop drži majicu u ustima a pantalone u rukama. Takva neka slična faza je bila kada je imao tri godine, samo daleko blaža i to sam tada opravdala operacijom vodene kile, nekako se to desilo baš po izlasku iz bolnice, nije dugo trajalo, uspeli smo nekako rešiti problem. Tada sam ga dva puta vodila kod psihologa na razgovor, doktorka to nije smatrala alarmantnim i kazala je da je faza, a malo i reakcija na prethodnu operaciju. U ovom trenu nikakve promene se nisu desile u našem životu, sve je uobičajeno. Moram napomenuti da ide u vrtić, tamo je izuzetno dobar kao i uvek, sarađuje, ne pravi nikakve konflikte, niti koga udara, baca. Više ne nalazim načina šta da učinim. Pokušavali smo svim metodama što su u našem domenu, pre svega pričanjem, pa ignorisanjem, kažnjavanjem u smislu sklanjanja tih igračaka koje baca ili zabranom crtaća, ili kada neće da se obuče da neće izaći da se igra sa drugarima napolju, ali apsolutno ništa nema efekta. 

    Odgovoreno: 14. 10. 2015.
    • Predlažem Vam da dete ponovo odvedete kod psihologa kod koga ste ga zbog sličnog ponašanja i ranije vodili. Lično pretpostavljam da Vaš sin ima neki psihološki otpor koji na ovakav način izražava i da su emocije ljutnje i besa kao i agresivnosti ustvari reakcija na neku doživljenu frustraciju ili sl. Kažnjavanje nije rešenje, već naprotiv, posvećivanje potpune pažnje detetu kako biste utvrdili šta je to što ga uznemirava. Najčešće su to neki odnosi ili način komunikacije u porodici, odnosi ili svađe između roditelja ili pak potiskivanje nekog nezadovoljstva kod roditelja (najačešće kod majke) pa zato savetujem da možda Vi za početak odete na jedan razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom.

Ostavite komentar