1. Paničan strah od gutanja hrane

    Pitanje broj: #670

    Pre skoro dva meseca desilo mi se to da sam se u roku od dva dana zagrcnula dok sam jela. To je kod mene izazvalo paničan strah od gutanja hrane. Skoro mesec dana sam jela samo jogurt i mleko i sve ono što se samo po sebi topi u ustima. Pritom sam imala umišljaje vezane za gutanje pljuvačke i grlo me je strašno bolelo zbog mojih pokušaja da progutam nešto čega nema u ustima. Sada mi je malo bolje, ali se ipak ne usuđujem da jedem kada sam sama, a naročito meso i zeleno povrće. Shvatam da su moji strahovi preterani, ali ne znam šta da radim i kako da ih se oslobodim.


    Odgovoreno: 01. 05. 2007.
    • Samim tim što ste već prevazišli, bar delimično, paničan strah koji Vas je sprečavao da jedete čvrstu hranu, dokazali ste sebi da možete slobodno da jedete i da se ništa opasno neće dogoditi. Sigurna sam da, iako razumete da je Vaš strah neopravdan ili bar predimenzioniran, osećate veliku nelagodnost zbog strepnje da se isto ne ponovi. Međutim, ukoliko nastavite sa izbegavanjem određene vrste hrane, time samo učvršćujete svoj strah i to nije dobar način za njegovo prevazilaženje. Ukoliko sada čvršću hranu jedete uz prisustvo drugih, nastojte da uskoro bar male količine, u malim zalogajima, uzmete kada ste sami, kako biste postepeno uzimali veće količine i konačno ceo obrok, a da ne morate da imate društvo za stolom. Dajte sebi zadatak gde ćete "zahteve" povećavati npr. na nedelju dana odnosno da svake nedelje uradite nešto više u približavanju nekadašnjem, neopterećenom strahom, načinu ishrane. Ukoliko još niste spremni za to, dajte sebi još malo vremena i neka Vašu "sigurnost" pojačava neko za stolom, ali nastojte da što pre date sebi naredni zadatak. Napravite opuštenu atmosferu za vreme obroka, pustite omiljenu muziku ili TV program, kako ne biste toliko bili napeti i fokusirani samo na procenu opasnosti situacije, Svaki strah sa kojim izbegavamo da se suočimo ima tendenciju da se time samo još više učvrsti.


Komentari na pitanje: #670

    • Moja cerka ima 15 godina i ima strah od gutanje hrane vec 10 dana Bili smo na sva ispitivanja da se uveri da nema umisljeni slajm u grlo koji joj pravi strah da se gusi Ima panicnih napada ako dodze do tu misao ,zelim da joj pomognem ali nemam pameti sta toacno da uradim Treba mi savet sta tacno da radim i kako da resi ovaj neugodan problem🙏

    • Imam neki strah da cu se udaviti kad krenem da jedem ja se uplasim i kao da mi stane u grlu i bojim se da se ne udavim slabo jedem skoro nista. Ne znam sta da radim ako mozete da mi pomognete bas imam strah.

    • ja također osjećam veliki strah kad sam u društvu kada moramo pojesti nešto, uglavnom da ću se zadaviti od toga, režem hranu tada na male komadiće, jelo mi traje jako dugo pa ni ne uspijem to pojesti sve, dobila sam terapiju tableta ali mi to ne pomaže ništa

    • Ja još uvek imam strah od guranja i ne znam šta da radim imam osećaj da ću da se javim i da više nikad neću moći da guram hranu nemogu jedem skoro ništa idem kod psihologa ali to ništa ne pomaže sve analize sam uradila i sve mi je dobro

    • Naidjoh na probleme slicne mojima. Meni se slicno desilo pre oko skoro cetiri meseca. Od velikog uzbudjenja stresa i radosti kao da mi se blokiralo normalan rad gutanja hrane. Osecam kao da se poremetilo to normalno uskladjenje gutanje hranom. Imam strah kada gutam i suspevam samo tecnu hranu da jedem. Osecam glad a ne mogu da jedem zbog toga se dodatno nerviram. Isla sam neuropsihijatru rekli su mi da sam napeta i dali su terapiju eglonil od 50mg ali mi ne pomaze. Ne mogu se souciti sa tim strahom, molim vas pomozite. Vrlo je tuzno. Kako do sad sve normalno i odjednom kao neka blokada. Hvala unapred.

    • Ovako. . . Moj problem je sledeci ja ne uvek ali povremeno imam napade pre pocetka jela i kad krenem da jedem mene nes blokira krenu mi misli kako cu sad da povracam kako necu moci da jedem i ponekad mi prodje misao i pre jela. . . I onda jedem bukvalno sat vremena ako moze neki savet kako da prevazidjem taj problem. . . To mi se desava uglavnom kad sam sam??. . . .

Ostavite komentar