1. Pitanje broj: #1805

    Devojcica,M. 9,5god.treci razred.Odlican uspeh u skoli.Omiljena od strane vaspitaca,ucitelja,uopste starijih.Prosle skolske godine na testu o drugarstvu  nalazi se medju omiljenim drugarima.Savesana,odgovorna,vredna,zrela.U odeljenju postoji devojcica "vodja",u daljem tekstu Milica, Problem pocinje verovatno jos u prvom razredu. U drugom se komplikuje.Pokusavamo da na problem gledamo kao na prolaznu fazu ali ne ignorisemo ga,razgovaramo o tome i cinilo nam se da je Masa uspela da prevazidje problem.Problem nastaje neslaganjem,tj.potrebom Milice da dominira.Istina da su nacini kojima se devojcica po nekad sluzi izvan ocekivanja za dete tog uzrasta, ali mi kao roditelji ne zelimo da problem baziramo na Milici, jer ce u zivotu uvek biti neka Milica.Ove godine problem postaje jos veci tako sto Masina najbolja drugarica sa kojom je jako bliska jos iz vrtica,prilazi Milici i intezivno sa njom provodi vreme.Masa pocinje da se povlaci,da ne izlazi na odmore,ili igra fudbal sa decacima,mada je to po nekad i ranije radila, mislim na druzenje sa decacima.Ima osecaj da je odbacena.Na pitanje da li postoji jos neka drugarica sa kojom bi mogla da se druzi,ona odgovara da nema jer sve "lete" oko Milice.Mozda sve ovo ne bi bilo toliko znacajno da ona ne pati.Cesto je neraspolozena,placljiva,nervozna i sve vise neprijateljski raspolozena prema mladjem bratu.I ako razlozi za neslaganje sa bratom postoje,sve cesce je njeno reagovanje neprimereno situacijama sto dodatno komplikuje stvar.Pokusao sam da budem objektivan u opisivanju problema kako bih mogao da dobijem najbolji savet.Ako je potrebno da imate jos neku informaciju rado cu Vam odgovoriti na pitanje.Do tad srdacan pozdrav.

    Odgovoreno: 27. 11. 2007.
    • u pravu ste potpuno- u zivotu uvek ima neka Milica. Sa Vasom devojcicom se desava nesto sto prezivljavaju i mnoga druga deca, ne samo tokom ranog skolovanja, nego i kasnije, uglavnom sve do perioda odraslosti. Nije u pitanju samo odrastanje, iako koincidira sa vremenom predpuberteta, pa je utoliko osetljivija i sama Masa i stvari dozivljava dramaticnije. Potrebno je pomoci joj da shvati da nije njena greska sto ne pripada "klubu obozavalaca Milice" a da je,recimo, njena najbolja drugarica koja se priklonila ovom "klubu" verovatno slabija licnost od nje jer je, prisavsi Milici, pokusala da dozivi osecaj prihvacenosti u odeljenju. Deca koja se na ovaj nacin, nao Vasa Masa izdvajaju, najcesce su osetljiva ali veoma kvalitetna deca, sa mnogo potencijala i sa kapacitetima za dublje shvatanje stvari, koja prepoznaju povrsnost i ne priklanjaju joj se, ali,naravno, veoma pate sto nisu medju opste prihvacenim likovima u odeljenju. Sa njom treba mnogo pricati u cilju ocvrscivanja individualnosti ali se nemojte cuditi da taj proces bude veoma spor i traje najmanje do petog razreda kada se mozda menja donekle situacija sa promenom na razrednu nastavu.Deca koja su tiha i nenametljiva cesto prolaze kroz ovu fazu. Ako ste u stanju da sami detetu posvetite dovoljno vremena (a to znaci stalnu podrsku i razgovore) u kome ce ona osetiti da je Vi sigurno razumete i podrzavate, ne prebacujuci to na teren nevaznog i prolaznog, da tome dajete dovoljan znacaj,to ce biti dovoljno. Nekada mi stariji gresimo, pokusavajuci da minimiziranjem detetove realnosti ublazimo problem, a time kod deteta stvaramo dozivljaj neshvacenosti (iako ga sustinski shvatamo).Ukoliko smatrate da bi mozda lakse prihvatila autoritet sa strane, moze da se u pricu ukljuci neko drugi od starijih u koga imate poverenja, ili neko ko je od nje nesto stariji a moze da joj prenese slicno sopstveno iskustvo-deca i adolescenti lakse prihvataju savete od nesto starijih drugara ili rodjaka. Ukoliko i to ne smatrate resenjem, psiholog bi joj sigurno mogao pomoci da neke probleme drugacije sagleda i da se lakse nosi sa narednim situacijama.Bitno je da znate, ovo sto joj se desava njoj sigurno nije lako, ali ce je i to ocvrsnuti i nauciti da realnije sagledava druge ljude i zivot, samo joj u tome treba pomoci davanjem objasnjenja za stvari koje je zbunjuju i rastuzuju, a sada i pune agresijom.Mnogo price sa njom je prvi korak. S postovanjem. prof.dr Bojana Dimitrijevic, specijalista med.psihologije

Ostavite komentar