1. Pitanje broj: #1028

    Poštovana doktorko,

    Javljam se iz Užica i imam probleme vezano za supruga i treba mi Vaš savet. Moj suprug (ima 40 god.)koji je inače privatnik ima dijabetes tip 2 većnekih sedam godina,izvađena mu je žučna kesa,pre dvadesetak dana imao je akutni napad pankreasa(treći put)i iz naše bolnice je upućen na VMA i jedva je izvukao živu glavu.Pušten je kući na oporavak i da se vrati početkom avgusta na operaciju-kod njega se izgleda radi o nekom genetskom poremećaju mada nije isključena i neka greška prilikom operacije žučne kese.Ima triliceride nenormalno visoke.Manje više vodi računa šta jede. Ovo se sve što sam napisala tiče njega a ovo sad što pišem tiče se mene a

    Odgovoreno: 25. 07. 2007.
    •  


      Postovana Rado,

      Vase izuzetno opsirno pismo govori o tome koliko se svojim problemom bavite i koliko Vas on opterecuje. Shvatam da Vam je veoma tesko da na svojim plecima nosite odgovornost ne samo kao neko ko radi i zaradjuje, niti samo kao roditelj, vec i kao pratilac coveka koji Vam nimalo ne pomaze da Vam zivot bude laksi, vec Vam dodaje i teret svoje bolesti i naravi. Tesko je odgonetnuti koliki je udeo njegovog karaktera a koliko bolesti, ali se sa sigurnoscu moze reci da obe stvari imaju znacaja za njegovo sadasnje ponasanje. To sto se promenio ubrzo nakon sklapanja braka, nije nepoznata pojava. Neki ljudi se maksimalno uloze kako bi osvojili partnera ili partnerku koju procenjuju kao pozeljnu za dalji zivot, a kada je osvoje i "obezbede" za sebe, njihova motivacija da se trude se smanjuje ili nestaje, pa se onda pojavljuje onaj "pravi" lik. To njegovo ponasanje tokom zabavljanja moralo je da proizadje iz njegovih realnih mogucnosti, sto znaci da on moze da se ponasa i nezno i lepo, i verovatno nije bilo gluma, samo je bilo podstaknuto velikom zeljom da Vas zadrzi za sebe. Sada Vas vezuju deca, imovina, posao, godine koje ste proveli zajedno, tako da se i njemu cini da ne mora vise da se trudi da Vam ugadja, a i sama bolest podstice njegovo nestrpljenje i nervozu. I, eto, Vase sadasnje situacije. Ukoliko je, kako procenjujem, tvrdoglav covek koji nastoji da donosi sve odluke i da njegova rec bude zadnja, pretpostavljam da ga Vase insistiranje na pravilima zdravijeg zivota iritira i da nekada i namerno ne zeli da poslusa, dokazujuci da je njegova odluka najbitnija. Ne znam da li ste pokusali da sa njim razgovarate otvoreno, da mu kazete da Vam je stalo do njegovog zdravlja zato vam je emotivno i dalje znacajan, a ne da biste nalazili njegove mane i da objasnite da u pozadini svega stoji Vasa ljubav i zelja da ocuvate porodicu koja treba da iznedri i fizicki i psihicki zdravu decu kojoj je potreban i sto zdraviji otac koji ce im dati primer za njihov buduci zivot. Bilo bi veoma korisno da on porazgovara sa strucnim licem, ukoliko nemate mogucnosti da Vi sa njim porazgovarate i budete njegov savetnik. Ukoliko Vas savet nece da poslusa, mozda postoji neko drugi, njemu blizak, ciji mu autoritet vise znaci, ko bi na Vasu sugestiju, mogao da mu lakse prenese tu ideju. Pretpostavljam da i on sam oseca da mu je psihicka napetost problem, ali da je konzervativan i da se boji da ne bude "obelezen" kao lud, sto nije retkost u nasoj sredini. Ukoliko se obezbedi da psiholoska ili psihijatrijska pomoc bude organizovana uz diskreciju i sigurnost da nece biti vidjen na psihijatrijskom odeljenju, verovatno bi mu bilo lakse da prohvati tu ideju. Psiholoska pomoc bi mu mogla ukazati na sve posledice, ne samo po njegovo zdravlje, vec i mnogo sire o kojima sada izbegava da misli - na brak, porodicu, decu, posao... Iako se njegov karakter time ne moze izmeniti, mogu se bar ublaziti dodatni problemi koji su se tokom ovih godina nagomilali a pali su na plodno tle koju cini njegova narav. Ukoliko ne nadjete neki pristup i mogucnost da sa njim ostvarite bolju komunikaciju, sve su sanse da cete svi u porodici trpeti i dalje posledice ovakvog ponasanja, tako da "dizanje ruku" i "pustanje da stvari teku svojim tokom" nije resenje, jer to nije samo njegov , vec i Vas problem.

      S postovanjem,

      Prof.dr Bojana Dimitrijevic,

      specijalista med.psihologije

Ostavite komentar