Vitaminske infuzije - istine i zablude

Sve češće se kao jedna od zdravstvenih usluga nude polivitaminske intravenske infuzije, ali koliko su one opravdane, da li su zaista neophodne, i ko, kada i kako treba da ih primi, brojna su kontroverzna mišljenja, kako medicinskih stručnjaka, tako i javnosti.

Dok jedni tvrde da je u pitanju čist placebo efekat, i trend potekao iz takozvanih "drift barova" u američkim državama, koji nema adekvatnu naučnu potkrepljenost, drugi tvrde, da je na osnovu podataka iz literature, i iskustva lekara zasnovanom na velikom uzorku pacijenata, počev od akutno obolelih od sezonskih infekcija, do najtežih onkoloških bolesnika, ova suportivna terapija veoma efikasna.

Da bismo otklonili sve mitove i zablude, i odgovorili na ovo, vrlo često postavljano pitanje, baziraćemo se isključivo na dokazanim medicinskim činjenicama, i bogatom iskustvu lekara.

Za početak, baziraćemo se na naučnim činjenicama o najčešćim sastojcima ovakvih infuzija.

Sastojci vitaminskih infuzija

VITAMIN C

Vitamin C je moćan antioksidans koji neutrališe kiseonične i azotne slobodne radikale, posebno u tkivu oka, belim krvnim zrncima i semenoj tečnosti. Pomaže u obnavljanju drugih antioksidanata, kao što je glutation, neophodan je za apsorpciju gvožđa, kao kofaktor, uključen je u sintezu kolagena, važne strukturne komponente krvnih sudova, tetiva, ligamenata i kostiju; potom karnitina, koji je neophodan u transportu masti do mitohondrija, kao i pojedinih neurotransmitera. Ubrzava obnavljanje tkiva i zarastanje rana.

Više o vitaminu C >>>>>>

VITAMIN B1 (tiamin) 

Vitamin B1 je kao deo enzima tiamin-pirofosfata neophodan u metabolizma proteina, masti i ugljenih hidrata. Saznajte više o vitaminu B1 >>>>>>

VITAMIN B2 (riboflavin)

Vitamin B2 (riboflavin) je deo dva koenzima: flavin mononukleotid (FMN) i flavin adenin dinukleotid (FAD), uključena u brojne oksidoredukcione reakcije, uključujući energetski metabolizam. Neophodan je za stvaranje crvenih krvnih zrnaca, steroida, glikogena, održava sluzokožu oka, nervnog sistema, učestvuje u obnavljanju struktura kože. Pročitajte više o vitaminu B2 >>>>>>>

VITAMIN B3 (niacin) 

Vitamin B3 (niacin) kao deo koenzima nikotinamid-adenin-dinukleotid (NAD) i nikotinamid-adenin-dinukleotid-fosfat (NADP) ima ključnu ulogu u sintezi steroida i masnih kiselina. U dozama 1-2 grama, koristi se kao lek kod povišenog holesterola i triglicerida. Saznajte više o vitaminu B3 >>>>>>>

VITAMIN B5 (pantotenska kiselina)

Vitamin B5 (pantotenska kiselina) sastavni je deo koenzima A. Učestvuje u stvaranju energije u obliku ATP-a, sintezu holesterola i steroidnih hormona, neurotransmitera acetilholina i dr. Saznajte više od vitaminu B5 >>>>>>>

VITAMIN B6 (piridoksin)

Vitamin B6 (piridoksin) učestvuje u stvaranju neesencijalnih aminokiselina. Deficit uzrokuje sideroblastnu anemiju. Saznajte sve o vitaminu B6 >>>>>>>>

VITAMIN B12 (kobalamin)

Vitamin B12 (kobalamin) neophodan je za stvaranje krvnih elemenata i funkciju nerava, kao i reakciju konverzije homocisteina u metionin. Ima ga isključivo u namirnicama životinjskog porekla. Nedostatak izaziva pernicioznu anemiju. 15% osoba iznad 60 godina ima nedostatak ovog vitamina, a nedostatak se javlja i kod vegana, osoba koje boluju od atrofičnog gastritisa, ili posle resekcije želuca i tankog creva. Pročitajte više o vitaminu B12 >>>>>>>

KALCIJUM

Kalcijum daje čvrstinu kostima i zubima, učestvuje u intraćelijskom prenosu signala u mišićima i nervima, bitan je u procesu zgrušavanje krvi, rada srca, kofaktor je u nekim enzimima (npr. lipaza).

KALIJUM

Kalijum je glavni intraćelijskom katjon (preko 95% kalijuma se nalazi u ćelijama), neophodan u regulaciji acidobazne ravnoteže, elektrofiziologiji nerava i mišića, ćelijskom transportu. Deficit dovodi do izražene mišićne slabosti, aritmija ali i srčanog zastoja.


Osim nabrojanih sastojaka, infuzije se individualno prilagođavaju svakom pacijentu, tako da u zavisnosti od samih tegoba, kliničkog nalaza i dopunske dijagnostike, u infuzije se mogu dodati i nesteroidni antiinflamatorni analgetici, opioidni analgetici, kortikosteroidi, bronhodilatatori, antibiotici, diuretici, antihistaminici, antifungicidi i dr.

Uslovi za primenu suplementa ili leka

Osnovni uslovi da neki suplement ili lek može da se aplikuje intravenski, putem infuzije jesu na bude izotoničan (ista osmolarnost, kao i osmolarnost krvi), da kiselost (pH vrednost) bude kompatibilna sa pH vrednošću krvi, i da primenjeni suplementi budu hidrosolubilni (rastvorljivi u vodi).

Kada su u pitanju vitamini, za svaki hidrosolubilni vitamin postoje određene i dokazane dnevne potrebe u odgovarajućim mernim jedinicama po danu, koje su definisane za zdravu osobu, koja ne koristi bilo kakvu hroničnu terapiju, nije pušač, niti konzument alkoholnih pića, umereno je fizički i umno aktivna.

Međutim, dnevne potrebe za vitaminima, mogu drastično da variraju.

U slučaju smanjenog unosa tečnosti, vitamina i minerala, kako zbog nedovoljnog unosa tečnosti i slabije ishrane usled bolesti, starosti, dehidriranosti ili iscrpljenosti, kao i u slučaju povećanih potreba (preveliki psihofizički napor, hronični umor, stres, povećana pospanost, učenje za ispite, konzumiranje većih količina alkoholnih pića ili cigareta, bavljenje sportom ili drugim fizičkim naporom, oporavak posle operacija ili težih bolesti, kao i težih terapijskih procedura, kao što je hemioterapija) dnevne potrebe za određenim vitaminima mogu biti drastično povećane.

vitaminske infuzije
Dnevne potrebe za vitaminima, mogu drastično da variraju

Šta nam je zapravo potrebno?

Često postavljano pitanje je, koji suplementi su dobri, zbog čega postoje pojedinačni vitamini ili oligoelementi u tabletama, kada na tržištu postoje brojni multivitaminski i multimineralni suplementi, i zašto davati infuzije osobama koje mogu normalno da gutaju.

Najpre, da definišemo razliku između izbalansiranih polivitaminskih i polimineralnih suplemenata u obliku tableta, u odnosu na one koji sadrže pojedinačne sastojke. Prednost je uvek na ciljanoj suplementaciji, jednim vitaminom, mineralom ili oligoelementom, jer je on dat u većoj preporučenoj dozi, definisan za tačno određenu indikaciju. Kako se svi suplementi apsorbuju u krv iz crevnog trakta, tako mnogi od njih koriste iste receptore, pa u specifičnim stanjima pojedini vitamini, minerali i oligoelementi, iz multivitaminskih preparata, dele iste receptore za apsorpciju, pa jedni drugima umanjuju apsorpciju, a jedan od faktora apsorpcije je razlika koncentracije suplementa ili leka u crevima i u krvi, pa onaj, koji je deficitarniji pre dospe u krvotok, od onog koji je manje deficitaran, ali na apsorpciju u krv utiču i hrana, drugi lekovi, stanje želuca, creva, pankreasa, i dr. a to je samo prva faza, šta će i koliko od datog leka dospeti u kapilare creva. Potom putem portalnog krvotoka sve mora proći kroz jetru, gde će se neki lekovi inaktivirati, metabolisati, izlučiti, a neki pretvoriti u aktivne metabolite, dok će određena količina nepromenjena dospeti u sistemsku cirkulaciju. Tek tada na osnovu određivanih vrednosti na velikom broj pacijenata, postoji procenjena bioraspoloživost (procenat od unete količine, koja dospeva u sistemsku cirkulaciju), a koja takođe varira, pa ako je, na primer,  bioraspoloživost 40% za neki lek, od 100 unetih miligrama, samo 40 će dospeti u krv. Sledeća bitna stavka koja se gleda jeste koji lekovi i suplementi se izlučuju preko jetre, koji preko bubrega, koji kombinovano i u kom udelu, pa je neophodno proceniti funkciju bubrega i jetre i prilagoditi doziranje. Varijabilnost u bioraspoloživosti (procentu količine unetog leka, koji dospeva u sistemsku cirkulaciju), koja zavisi od gore navedenih faktora, otežava precizno doziranje, kada se lek unosi na usta.

Prednost intravenske infuzione suplementacije jeste u tome što je bioraspoloživost uvek 100%. Dakle, lek zaobilazi apsorpcionu barijeru želuca i creva, kao i metabolizam prvog prolaska kroz jetru, i direktno se venskim putem, u aktivnoj formi aplikuje u sistemsku cirkulaciju, pa je doze moguće precizno prilagođavati jer sve što damo, dospeva u sistemski krvotok, bez bilo kakvih uticaja.

Šta će se dati i u kojoj količini rastvarača, zavisi od onog što želimo da postignemo. Kod dehidriranih osoba, sa niskim pristiskom, daćemo veću količinu tečnosti, pa je neki najčešći optimalni unos 500 ml po jednoj dozi, a izbor rastvora treba da se zasniva, pre svega, na osnovu elektrolitnog statusa (natrijum, kalijum, hloridi i kalcijum) iz krvi, nalaza uree i kreatinina, kao i jetrinih enzima (AST, ALT, LDH, ALP, GGT, bilirubini, hematokrit).

Načelno, u slučaju da nema većih odstupanja, rastvarači izbora su oni rastvori, koji su po hemijskom sastavu slični vanćelijskoj telesnoj tečnosti i krvnoj plazmi, pa tako najčešće koristimo Ringerov ili Hartmanov rastvor (izbalansirani izotonični rastvori natrijuma, hlorida, kalijuma i kalcijuma), ili fiziološki rastvor (9 g/l NaCl), u slučaju potrebe za hiperhidracijom, ili smanjivanjem nivoa povišenih vitalnih elektrolita, uz adekvatnu dodatnu terapiju. Takođe, u slučaju potrebe za nadoknadom kalorija, i korekcije hipoglikemije, koriste se rastvori glukoze.

Što se količine tiče, normotenzivnim ili pacijentima sa visokim krvnim pritiskom, ili srčanom slabošću, ne preporučuje se opterećenje kardiovaskularnog sistema velikom količinom tečnošću, pa se biraju manje količine tečnosti (250 ml ili 100 ml po dozi), a tada je rastvor izbora fiziološki rastvor.

Ampule kiselih rastvora ili uljanih depo preparata ne smeju se davati intravenski.

Zaključak

Najzad, da zaključimo, intravenske suplementacije su izuzetno efikasne samo onda kada se primene na pravi način, u pravoj dozi, pravilnim izborom rastvarača i suplemenata, kao i lekova, mogu drastično ubrzati oporavak posle bolesti ili terapijskih procedura, pomoći kod povećanih potreba ili dehidracije, i dati povoljne efekte veoma brzo, ali isključivo uz prethodni pregled i procenu lekara. Veoma su efikasne kod virusnih i bakterijskih infekcija, kao suportivna terapija kod onkoloških bolesnika, kod hroničnog umora, stresa, bavljenja sportom ili spremanja ispita. Danas postoje brojne ordinacije za zdravstvenu negu, u kojima rade medicinske sestre, čiji je domen delatnosti nega, pa se ne preporučuje da sestre iz takvih ordinacija ordiniraju polivitaminsku rehidratacionu terapiju, bez obzira na iskustvo. Pacijenti često misle da je infuzija zamena za hranu, ali to je najčešća zabluda.

Ovakva terapija je invazivna terapija, i uprkos veoma retkim neželjenim dejstvima, za pun efekat, neophodan je pregled iskusnog i posebno obučenog lekara, a po potrebi i dopunske laboratorijska dijagnostika.


Podeli tekst:

Dr Željko Ranilović od 2017. godine radi u Domu zdravlja Zemun, na mestu doktora medicine.

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 2

  1. Renata 17.07.2022

    Tekst je izuzetno poučan.pogotovo za one koji su u nedoumici kada im pr lekar kaže da trena da prime inf kod kuće...A u poslednje vreme to je postao modni trend pa svako malo pacijenti traže inf u pojedinim slučajevima se čak i ljute ako im se neda inf kada oni misle da treba..Ne shvataju ozbiljnost same procedure i mogućih neželjenih efekata po ostale org (ukoliko negde postoji drugo oboljenje org).Pa sam tako bila u prilici da vidim kako pacijentvkaze dr da nema pojma jer mu nije prepisao inf jna pritisak 190/95.Danas biti lekar je nažalost vrlo mučan posao..


  2. Marica 18.06.2022

    Kada mi bilo sta po pitanju medicine nije jasno , u smislu nejasnoca obicnog gradjana, ja otvorim vasu stranicu i tu dobijem najbolje i najrazumljivije objasnjenje. Hvala vam na tome


Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde