Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković - Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Više informacija

Specijalizacija

Psihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Dečija psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Radno Iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Članstvo

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 668

  1. Poštovanje,
    prije više od 2 godine, pri izlaganju seminarskog na fakultetu, jako sam se uspaničila i prepala i od tada patim od anksioznosti. Oko godinu dana idem kod neuropsihijatra, koristim flunisan i lexilium. Mislim da mi flunisan uopšte ne pomaže a kad 1,2 dana ne uzmem lexilium jako sam loše. Osjećam pritisak u glavi, tresem se, nekad me uhvati malaksalost, preznojavam se. Bojim se da sam postala ovisna o tabletama, ali da napomenem da sam te iste simptome imala i prije uzimanja ikakvih tableta, zbog čega sam se i javila doktoru.
    Da li je moguće da sam uzalud oko godinu dana pila tablete, koje samo trenutno pomažu i od kojih sam čak postala ovisna?
    Unaprijed hvala!

    Odgovoreno: 12. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, molim vas da uvažite da mi je teško da vam dam odogovor na pitanje jer šta god da vam odgovorim više bih nagađao nego olakšavao. Mislim da je pošteno da ovo pitanje uputite lekaru koji vam je propisao lekove ili lekaru koji prati vaše psihičko stanje. Na kraju, vaše je pravo i da potražite i drugo mišljenje (drugog lekara) i savet, ali u direktnom kontaktu. Srdačno
  1. Poštovani,
    Molim Vas za odgovor. Naime imam sina od 9 godina, ide u treći razred. Interesuje me kako da ga zainteresujem za školu. Ma koliko ja pokušavala rezultati su sve gori. Da li treba da ga ostavim na miru i prihvatim toili da se i dalje borim? Imam privatnu učiteljicu, čitam mu priče,ukazujem kako ljudi koji nisu završili školu žive ali on me ne čuje. Da li postoji neko rešenje? Mi smo normalna porodica, on je jedinac.
    Unapred Vam zahvaljujem.

    Odgovoreno: 12. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, pošto ste normalna porodica a vaš sin jedinac, nedostaje mi pored opisa vašeg ponašanja i opis ponašanja vašeg supruga ili ste ustvari normalna porodica od dva člana? Ukoliko je i tata prisutan, a kao da nije, odnosno samo vi pokušavate, borite se, imate privatnu učiteljicu, čitate itd. uvek postoji mogućnost da dete prihvati i ponašanje drugog roditelja koji je pasivan ili ide linijom manjeg otpora (čekajući da vi odradite ono što i zahtevate). Ne znam da li je to kod vas slučaj ali moje iskustvo govori da često tako biva. Sa druge strane, ukoliko terate, a ne motivišete, rezultati mogu biti samo slabi, češće nikakavi. Deca ne rade na baterije, pa kada se istroše da ih samo zamenite. Sa druge strane, ukoliko nema nikakvih konsekvenci za neuspeh (dobija nagrade unapred za obećanja, a za neuspeh samo "ispiranje mozga"), onda dete nauči da je dovljno da otrpi kratku kritiku, ali da posle toga davanjem obećanja dobije ono što želi. U svakom slučaju, ukoliko nakon ovogo odgovora nemate ideju i šta dalje da činite (a šta da ne činite), savetujem da potražite direktnu konsultaciju sa školskim psihologom. Srdačno
  1. Poštovani,
    imam problem što i posle 7 godina ne mogu da oprostim mom ocu i mom bratu što nisu imali volje da mi pomognu da sredim svoj život. Imao sam priliku da finansijski sebe obezbedim za ceo život, medjutim oni su me oterali u drugu krajnost. Sad da živim ja sam odbijao od samog početka, a i sad još odbijam, ali sad shvatam da to što sam odbijao i terao inat, ustvari samo sam sebi protraćio vreme i uništio svoje zdravlje. Meni se čini da uvek u sebi imam nervozu, a u zadnje vreme i sanjam i svakog dana razmisljam o onom kako bi mi bilo. Sećam se kad sam podnosio sve lakše, a sad sve shvatam kao neko prokletstvo.
    Hvala.
    Pozdrav

    Odgovoreno: 12. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani, i psihijatrija i religija se slažu da je veličina ličnosti u sposobnosti praštanja. Praštati, ali ne zaboravljati, da se greške ne bi ponavljale. Ako smatrate da je došlo vreme da prestanete da se inatite, traćite vreme i uništavate zdravlje, vi prestanite da razmišljate kako bi bilo kada bi bilo, već učinite nešto da ono što želite bude. Kada čovek radi ono što mu koristi nema vremena da razmišlja o prokletstvima. Srdačno
  1. Imam 43 godine, a moj suprug 39. U braku smo osam godina i nemamo dece. Lečli smo se od steriliteta i zbog toga sam imala dve ginekološke operacije, a nakon toga i dva pokušaja vantelesne oplodnje. Sa prvim injekcijama hormona krenuli su problemi sa visokim krvnim pritiskom, a sada imam problem i sa kilogramima. Kako smo teško podneli prvi neuspeli pokušaj vantelesne oplodnje obratila sam se doktorki specijalisti za pomoć i od tada sam na terapiji. Prvo sam pila Bromazepam u kombinaciji sa Zoloftom, a stigla sam do minimalne doze Xanaxa, četvrtina tablete dnevno. Uprkos tome, suprug i ja prolazimo kroz bračnu krizu, jer je on u medjuvremenu ostao bez posla. Primećujem da je i moj suprug u dubokoj krizi, zbog nekih postupaka mojih roditelja oseća se uvredjen i ne želi da ih vidi, i to traje već godinu dana. Seksualne odnose nismo imali više od šest meseci, a suprug uglavnom sedi za kompjuterom i igra se. U svom je virtualnom svetu. Ja sam pa otišla u drugu krajnost, balansiram izmedju mojih roditelja i njegovog oca sa kojim inače živimo, upisala sam fakultet, zapravo nastavila studije koje sam prekinula pre 20 godina. Prosto rečeno, nismo srećni u ovoj našoj bračnoj vezi. Ne družimo se ni sa kim, niko nam ne dolazi, nigde ni ne idemo, kao da više nema nikakve radosti.
    Molim Vas da nas posavetujete gde da se obratimo za pomoć i tako rešimo ove probleme u koje smo zapali.

    Odgovoreno: 11. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Nakon neuspeha u lečenju od steriliteta (napisali ste "smo se lečili", ali ne vidim kako se vaš suprug lečio), zatim nakon hipertenzije, i dobijenih više kilograma, suprugovog gubitka posla, prekida odnosa vašeg supruga sa vašim roditeljima, šestomesečne apstinencije od seksa i socijalne izolacije, muškarac od 39 god. sedi uglavnom pred kompjuterom i igra se (kao mlađi adolescent), a žena od 43 god. se vraća studentskom životu (kao stariji adolescent), koji se brine o mlađem bratu. Ako se ovako postave stvari (što ne mora biti realna slika), suvišno je pitati šta je uzrok, jer su posledice vidljive, ali nije jasno zašto ste kao rešenje za probleme koji su vas zadesili odabrali ponašanje adolescenata? On se igra, vi balansirate, mirite, učite. Nemati decu ne znači da osoba nije odrasla. Pomoć možete potražiti u bračnom savetovalištu u gradu kome živite ili u bližem regionalnom centru, a ukoliko ste u Nišu možete i na Klinici za zaštitu mentalnog zdravlja. Srdačno
  1. Molim Vas ako možete da mi odgovorite. Ja imam dvoje djece studenta i srednjoškolku tokom. 4 zadnjih godina imali smo dosta problema. Otac im je jedan neodgovoran roditelj, pa se bojim da smo svi postali depresivni. Pored moje inicijative da se obratimo za pomoć nekom stručnom licu deca odbijaju, ne mogu da ih ubedim. Sin mi je često veoma agresivan. Ima 19 godina i stalno kaže da je nesretan a ćerka 17 godina povučena i uplašena, tako da sumnja u svakog osim u mene. A i materijalno ne stojimo dobro da bih mogla da se obratim nekom stručnom licu.
    Sa poštovanjem i molbom čekam Vaš odgovor i Vaš savet.

    Odgovoreno: 11. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, jedna poruka mi je jasna, a jedna nije iz vašeg pisma. Prva, da vam je suprug neodgovoran, a da ste (verovatno stim u vezi) svi depresivni mi je jasna. Druga, da deca odbijaju, odnosno ne možete da ih ubedite da se obratite za pomoć, nije mi dovoljno jasna. Moja dilema je, ako je vaš suprug neodgovoran, zašto ubeđujete decu? Da li ste "digli" ruke od supruga, kome možda treba pomoć, a ubeđujete decu kojima možda ne treba pomoć već odgovorni roditelji? Lečiti posledice je isto što i lečiti glavobolju kod gangrene zuba. Da bi ste obratili stručnom licu treba vam overena zdravstvena knjižica ukoliko ste u Srbiji, a ne materijalna sredstva. Srdačno

Prikazano 356-360 od ukupno 668 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460