Zašto su popularne punije usne?

Postoji nekoliko tehnika za uvećanje i preoblikovanje usana: nehirurškim tehnikama se povećanje postiže korišćenjem različitih injektibilnih materijala (koji se unose injekcijama), privremenih ili trajnih.

Hirurške operacije se vrše na dva načina: transplantacijom sopstvenog tkiva (mast, dermis, fascia, tetiva) ili korišćenjem sintetičkih implantata (Goretex, Softform, Ultrasoft)

Takođe, rade se i operacije tipa lip-lifting, multipla VY-plastika, suspenzione suture (philtropexy)...

Postoji veliki broj supstanci koje se koriste za povećanje usana. One pripadaju grupi takozvanih mekotkivnih filera i koriste se za popunjavanje, podebljanje i uvećanje mekih tkiva, pre svega kože i potkožnog tkiva, ali i za usta, korekciju bora i nabora, različitih iregularnosti na koži, defekata i dr.

U pitanju su supstance koje su ili u obliku guste tečnosti velike viskoznosti, ili su to suspenzije krupnijih čestica - mikrosfera. U ovom trenutku, na svetskom tržištu u ponudi je više od 70 ovakvih preparata.

Kako se to radi

Za povećanje usana zainteresovane su osobe različitih uzrasta, žene ali i muškarci, i to u sve većem broju.

Intervencija se izvodi u nekoj od lokalnih anestezija (topična, infiltrativna) ili pak u regionalnoj blok-anesteziji, a ponekad se radi i u opštoj anesteziji ukoliko je u sklopu neke opsežnije operacije (fejs-lifting, nos...).

Ukoliko se za rad koriste injektibilni fileri, intervencija je kratka (15-30 min), a ukoliko je u pitanju transplantacija sopstvenog usne2tkiva (mast, fascia) ili neka od operacija (lip-lifting, VY-plastika) onda je potrebno nešto više vremena, a ponekad zahteva rad u dve ili tri etape.

Pre intervencije obavezan je razgovor sa lekarom i pregled.

Na osnovu postojećeg stanja usana (debljina, širina, oblik ivica, položaj uglova, stanje kože i potkožnog tkiva, stanja mišića, eventualno postojanje bora, eventualne prethodne intervencije), a uzimajući u obzir i specifične želje svakog pacijenta, određuje se i količina supstance koja je potrebna, a koja se izražava u mililitrima ili kubnim centimetrima, piše časopis "Estetika, hirurgija i kozmetika".

Nakon intervencije javljaju se otoci koji su kod nekih pacijenata veoma blagi, a kod drugih veći. Najveći deo otoka povlači se nakon 2 - 4 dana, a u celini nestaju nakon 7 - 10 dana. Takođe, mogu nastati i modrice koje se povlače za 5 - 10 dana.

Usna je, posle povećanja, često napeta i tvrda, a može se javiti i prolazni svrab. Pacijent dobija potrebna uputstva kako da se ponaša u postoperativnom periodu, u smislu eventualne upotrebe hladnih obloga, masaža, uzimanja antiedematozne i analgetičke terapije, kao i preparata za tretman modrica.

Kontrolni pregled zakazuje se obično nakon 15 dana. Eventualna manja dopunjavanja, korekcije iregularnosti i asimetrije vrše se nakon mesec dana, po potrebi i ranije.

Komplikacije

U prva tri dana mogu se javiti crvenilo, otok, modrice, napetost i otvrdnuće, svrab, a kasnije i infekcija, diskoloracija, reaktivacija herpesa, perzistentni lokalni simptomi (crvenilo, otok, otvrdnuće, svrab), teleangiektazije, dislokacija preparata, asimetrija, noduli, granulomi, ulceracije.

Ono što najviše uznemirava i lekare i pacijente jeste mogućnost pojave takozvanih kuglica koje pacijentima smetaju i brinu ih, čak i kada se ne vide. Ukoliko su vidljive, onda one remete prirodan i privlačan izgled usne, a mogu dovesti i do pravih deformiteta.

Ovde je zapravo reč o dva sasvim različita fenomena, koji se prikazuju kao veće ili manje, pojedinačne ili multiple, mekane ili tvrde kuglice. U pitanju su noduli i granulomi.

Nodul se pojavljuje u toku prva dva meseca, obično je pojedinačan i veličine je zrna sočiva ili manjeg zrna graška. Jasno je ograničen. Ponekad se može eliminisati masažama, a ukoliko to ne uspe, jedino preostaje da se sačeka spontana resorpcija (ukoliko je materijal resorptivan) ili da se pristupi hirurškoj eksciziji.

Uzrok nastanka nodula je najčešće neadekvatna tehnika ubrizgavanja.

Granulom se pojavljuje kasnije, nakon šest meseci, godinu dana ili i više, skoro uvek se javlja u većem broju i masa mu je veća nego kod nodula, a ponekad kao da se širi i u okolna tkiva. Kao tretman preporučuje se primena kortikosteroida lokalno i sistemski, koja daje prilično dobre rezultate.

Vremenom se ove promene povlače i spontano, ali to može trajati godinama. Uzrok nastanka granuloma je i dalje nepoznat.

Koliko traje efekat

Nažalost, nije moguće tačno predvideti kako će pojedini pacijenti odreagovati na različite supstance. Pokazalo se da su dve stavke posebno nepredvidive (a upravo su one pacijentima najvažnije): koliko dugo će trajati postignuti efekat i kolika je verovatnoća stvaranja granuloma.

Efekat dobijen takozvanim privremenim supstancama obično traje 4 - 6, pa čak i 10 meseci, ali se pokazalo da se mogu resorbovati i mnogo brže, što je naravno nezadovoljavajuće.

Kada su u pitanju trajne supstance, govori se o godinama: 5 - 10, a i više.

Međutim, i komplikacije mogu trajati godinama.

Verovatnoća stvaranja granuloma je na sreću relativno mala i, po različitim statistikama, kreće se od 0,01 do 1,0 odsto.

Ova komplikacija, kao i druge, može se javiti bez obzira na to koja je supstanca upotrebljena, trajna ili privremena, ali ono što se definitivno pokazalo kao pravilo je:

- učestalost komplikacija je veća pri upotrebi trajnih materijala u odnosu na privremene
- učestalost komplikacija je veća ukoliko je primenjena neadekvatna tehnika ubrizgavanja (najčešće neadekvatan sloj, suviše duboko, suviše površno)
- učestalost komplikacija se povećava sa povećanjem količine ubrizgane supstance (naročito trajne).


Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde