Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković - Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Više informacija

Specijalizacija

Psihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Dečija psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Radno Iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Članstvo

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 668

  1. Poštovani doktore,
    imam 28 godina, radim ali mi se ne radi, zatvorena sam, nisam preterano druželjubiva, patim i plačem  i trpim veliki pritisak od strane svih,  kako mi uzaludno prolazi vreme..prijatelji su prezauzeti za mene što me je dodatno obeshrabrilo, nemam momka...samo želim da znam da li je to početak nekakve vrste depresije i da li bi trebalo da se javim lekaru?
    Hvala unapred

    Odgovoreno: 04. 02. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, ako ste vi takva osoba, onda niste depresivni. Ako trpite pritisak a ne vidite izlaz, onda stte bespomoćni, a to jeste drugi naziv za depresivnost. Pre nego što odete psihijatru, odgovorite sebi na pitanja: Ako niste takva osoba, šta ste onda drugačije radili onda kada ste se osaćali drugačije? Ukoliko trpite pritisak koji deluje na vaše raspoloženje, šta možete učiniti za vaše raspoloženje više nego drugi? Srdačno
  1. Poštovani,
    kao prvo da Vam se zahvalim za prethodni odgovor. Sada imam pitanje u vezi starijeg deteta, koji ima devet godina. Često je nervozan, preke je naravi. U zadnje vreme čak se suprostavlja ne samo meni već i mojoj majci. Znoji se iz čista mira i često gubi koncentraciju i za vreme nastave. Interesuje me da li ovakvo njegovo ponašanje koje (nažalost) postaje nepodnošljivo ima razloga što smo suprug i ja razvedeni četiri godine? Brinem se i zato što je izrazio želju da se vrati kod oca.
    Unapred hvala.

    Odgovoreno: 04. 02. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, naravno da može imati veze, ali ne zbog "traume" od razvoda roditelja, već od mogućeg neuspostavljanja jasnih granica u ponašanju, novih pravila usklađenih sa aktuelnom situacijom i njegovim razvojem. Za svaki slučaj, konsultujte se i sa dečijim psihijatrom oko razlikovanja uticaja sredine i događaja i problema razvoja koji mogu biti vezani za dete (ADHD, poremećaj u vidu prkosa i protivljenja, juvenilni bipolarni poremćaj). Srdačno
  1. Moja trogodišnja ćerka je pre mesec dana počela da žmirka očima. Po savetu lekara smo je odveli kod očnog koji nije pronašao nikakav uzrok tome. Rekao nam je da je ne opominjemo i da će proći. Bojim se da ne predje u naviku. Ne radi ona to baš non stop ali ima svoje uporne momente što me strašno nervira i ne mogu da prećutim.
    Šta se dogadja, kako da se ponašam i koliko će to trajati?

    Odgovoreno: 04. 02. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poslušajte savet lekara jer se radi o prolaznoj pojavi, koja može zaista preći u naviku ako ne budete mogli da se obuzdate.
  1. Poštovani doktore,
    Danas, posle "milion i prve" svadje sa suprugom, rešila sam po prvi put nekome da se obratim za pomoć. U braku smo 3 godine, a poznanstvo i veza,  pre braka, dve. U tom periodu moj sadašnji suprug nije pokazivao ni jedan nagoveštaj sadašnjeg ponašanja. Problemi su počeli otprilike sa rodjenjem deteta, pre 20meseci. Žestoke svadje (uvek zbog sitnice), guranje od strane mog muža, bacanje stvari, razbijanje po kući, su postali deo naše svakodnevnice. Moj smiren, staložen i umirujući ton i stav kod njega izaziva još veći gnev. Vredja me užasno, priča i prebacuje mi stvari koje nikada nisam uradila...U početku sam pokušavala da jednostavno ćutim i trpim, da bi se smirio. Nije pomagalo. Smršala sam 15kg i posle svake svadje dobijem temperaturu i drhtim od straha. Napominjem da imamo rešeno stambeno pitanje, posao, završene fakultete. Nemam potrebu da ga ograničavam, sputavam u bilo čemu, ni sada ne bih mogla da se setim i jednog razloga konkretnog zbog koga se svadjamo. Najveći problem je što, posle njegovog napada histerije i besa, on neće da razgovara o tome. Posle pola sata mi pridje i zagrli me, kao da se ništa nije desilo. Molila sam ga da krenemo u bračno savetovalište, on neće ni da čuje. Ne zeli da prizna da imamo problem. Kada ja pokušam sa njim da razgovaram (u trenucima kada je sve u redu i raspoložen je), on uvek kaze: "Razvedi se ako hoćeš!"! U društvu se ponaša kao da smo najidealniji par, odaje utisak uglednog gospodina za kojeg niko ne bi i nije posumnjao da je takav. Medjutim, u kući večiti strah! Dete se ukoči kad počne da viče (uvek izmisli razlog za to), ja se plašim i vredjanja i toga kad zamahne ruku na mene (uvek se suzdrži...ne znam do kada)! Doktore, pomozite! Nezavisna sam finansijski, ne odlažem zato razvod, već iz razloga što se svaki dan nadam da će se nešto promeniti ili da će bar pristati da potražimo zajedno pomoć! Može li se to desiti i vredi li sve ovo trpeti?

    Odgovoreno: 31. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, ljudi koji ne mogu da se sete zbog čega se svađaju, najčešće se svađaju zbog moći. Rođenje deteta je zbog mnogo čega važan događaj u prodici, pa između ostalog i po oduzimanju moći drugim porodičnim "zvezdama" , pa onda ugledna gospoda postaju čangrizave prznice jer nisu više u žiži interesovanja. Da li je ovo baš slučaj sa vašim suprugom ne znam, ali verujem da ćete vi znati. Komentari "razvedi se...", zatim predstava za van kuće, a pogotovo nepriznavanje potrebe da se potraži pomoć, ukazuju na to. Sa druge strane, životna faza sa malom bebom nije nimalo jednostavna za oba partnera, ako su nespremno dočekali nove zahteve i nametnute obaveze. Da li vredi sve trpeti? Nikako! To znači samo još više istoga, do iscrpljenja. Šta činiti? Gotovo ništa od onoga što ste do sada činili. Vaš umirujući ton iritira, vaša neodlučnost ostavlja ravnodušnim, a vaš strah daje moć. To je ono što ste vi primetili (a ja sažeo), pa vi sada odlučite šta od svega toga želite da se i dalje događa. Srdačno
  1. Poštovani doktore,
    moj problem je sledeći: imam 29 godina i velike strahove. Pre svega od vožnje automobilom ali i od bolesti. Naime, vozač sam već 11 godina ali otkada sam rodila decu vožnja mi predstavlja veliki problem. Tada sam uz muževu saglasnost prihvatila da on vozi. Medjutim, i dok on vozi, doduše, nije auto reprenzentativan niti je za pohvalu ali takva su vremena, ja se ne osećam sigurno. Uvek ga usporavam, uvek i kada vozi nenormalo sporo, meni se čini da je to jako brzo. Stalno mi se u glavi vrzmaju ružne misli i onda i na najkraćoj relaciji ja izgledam jako umorno i izmučeno. Zbog toga i ne idemo na godišnje odmore jer sam jako uplašena vožnje. Inače sam sebe uhvatila kako non stop uobražavam da sam bolesna i da ću se razboleti od najtežih bolesti. Još da kažem da mi je suprug pre 4 godine operisan od karcinom bubrega i da je sada sve ok. ali ja se i dalje bojim. Stalno mi je u mislima strah od neke bolesti. Vidim da moje stanje postaje sve gore i gore. Živim u dosta malom mestu gde nema neuropsihijatra pa bih mi bilo drago da mi Vi pomognete. Još nešto, u životu kao i svi prošla sam kroz teške trenutke, što smatram da je dosta doprinelo mome sadašnjem stanju, pre svega prošle godine tragično mi je nastradala drugarica, zatim otkrila sam ljubavnu vezu oca za koga nikada ne bih ni u snu posumnjala da može da ima ljubavnicu, smrt bake koju sam jako, jako volela i koja je bila uzor moj iz detinjstva, i razne druge poteškoće.
    Molim za odgovor i veliki pozdrav

    Odgovoreno: 31. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, mala mesta su obično u blizini velikih, ali do njih treba doputovati. zar ne? Posle spiska tragičnih događaja koje ste naveli, čovek može da pomisli da je sam na svetu i da se ništa ne može predvideti i isplanirati, ma koliko se čovek trudio i uveravao sebe da je bezbedan. Srećom, mnogo je više dokaza i primera koji pokazuju suprotno i verujem da ćete uz pomoć supruga (ukoliko mu već nisu "dosadila" vaša strahovanja, obzitom da ima i svoja), naći hrabrosti da odete do psihijatra i zatražite prvo stručnog sagovornika (koji se ne boji strahova), a onda i adekvatnu terapiju. Siguran sam da ćete i muža ohrabriti da neodustane znajući kako uobičajeno reagujete. Na kraju, možete i vi da vozite do lekara, što bi bio i prvi znak da ste rešili da se borite. Uz pomoć terapije i podrške, strahovi će nestati veoma brzo. Srdačno

Prikazano 321-325 od ukupno 668 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460