Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković - Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Više informacija

Specijalizacija

Psihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Dečija psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Radno Iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Članstvo

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 668

  1. Poštovani,
    pišem Vam prvi put sa nadom da ćete mi odgovoriti, naime, supruga i ja imamo 40 godina, 20 god. smo zajedno od toga 14 u braku. Prvih 5 godina braka nismo mogli da imamo decu, lečili smo se i dobili dete. Živeli smo dobro do pre 6 meseci, tada sam slučajno uhvatio poruku na mobilnom telefonu, ispostavilo se da je poruka od nekog manijaka koga ona ne poznaje, ali je to otvorilo pitanje poverenja i poveravanja, zamerio sam joj što mi nije rekla da je neko uznemirava i pitao šta mi jos krije...U početku je govorila da ništa ne krije, a onda mi je rekla da joj se pre 9 godina udvarao neki kolega sa posla, da joj se svidjalo njegovo prisustvo, da je jednom igrala na nekoj proslavi sa njim i posle toga je on odvezao kući (mada je mogla da ide bilo kojim drugim prevozom ili da zove mene), kaže da su se videli tek posle 5 godina i to sa još nekim kolegama i popili piće u kafiću. Kaže da je to sve, ali ja sumnjam pošto sam proteklih godina čuo za to što mi je priznala i kad sam je tada pitao, odgovorila mi je da nije tačno...Problem je što sad ne mogu da utvrdim da li je to istina, da je to sve ili je bila sa njim u vezi, ona je zatrudnela nekako baš u vreme kad je on vozio kući, ona kaže da nije imala ništa sa njim tada, ni posle toga, ja sumnjam pošto sam u to vreme bio često na terenu, posumnjao sam i da je dete moje, ali liči na mene, život nam se pretvorio u pakao, meni je to stalno u glavi, ne znam šta da radim, ne mogu da oprostim jer ne znam šta da oprostim, šta se sve desilo, a čini mi se da me je lagala i da me laže jer se poslednjih 9 godina prema meni ponaša hladnije...Pre nego što smo se uzeli dogovarali smo se oko svega, pa i oko toga da jedno drugom sve pričamo, poštovao sam to, ona nije, sad se često svadjamo, nekad i pred detetom i sad i ono pati.
    Kako da saznam istinu? Kako da joj verujem? Šta da radim?

    Odgovoreno: 24. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani,
       nije mi jasno za kojom i čijom istinom vi tragate, a pogotovo mi nije jasno da li znate šta ćete učiniti i kada saznate "istinu"? Hoćete li tada prekinuti sa "proganjanjem" supruge ili ćete to još više pojačati dok se životi svih u kući ne pretvore u pakao? Kako će zaista život svakoga od vas izgledati ako se vaše proganjanje nastavi i pojača? A znate li šta ćete posle toga? Dakle, kada čovek čini ono što čini SADA i OVDE, dobro je da se zapita kakve to veze ima sa onim NEKAD i TAMO, ali je još važnije da promisli šta će biti U BUDUĆE i SA KIM. Šta znači uhvatio sam slučajno poruku na telefonu? Na čijem nelefonu? To niste napisali, ali je jasno da nije na vašem telefonu. Da li je to poverenje i dobar život čitati poruke na tuđem telefonu? Vi možete reći da može i ona da čita vaše poruke jer vi nemate šta da krijete, ali kada je odnos zasnovan na poverenju, bliskosti, ljubavi i poštovanju, nema potrebe za tim. Ako neko ima svoju intimu, ne znači da je intima sa vama narušena. Pre će biti da takvi postupci (čitanje poruka) narušavaju intimu, bliskost i poverenje. Dete liči na vas, a vi i dalje postavljate pitanja da li je žena možda zatrudnela onog dana kada je ženin udvarač od pre 9 godina prevezao kući? Biološki, nikakva je verovatnoća da dete liči na nekoga ko mu nije otac, a da je "pravi" otac uticao da dete ne liči na njega, već na osobu koja treba da umisli da je otac deteta. Zvuči apsurdno zar ne? Ali vi više verujete u sopstvene apsurdne misli nego u ono što vidite? To što ste opsednuti tim razmišljanjem a obratili ste se pismom, jeste zaista za veliko poštovanje i mene uverava da ste pribran čovek koji želi da razreši pre svega lični, unutrašnji konflikt bez želje da rasturi porodicu i ošteti dete. Zato predlažem da se raspitate za dobrog i poverljivog psihijatra psihoterapeuta sa kojim ćete razmotriti vaše dileme iz sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, pre nego što započnete nekritično proganjanje, sumnjičenje, DNK analize i parničenje.
       Srdačan pozdrav
  1. Poštovani doktore,
    hvala Vam puno za savjet, koji ste mi uputili kada se moj stariji sin sakrivao. Urodilo je plodom posle nekoliko dana i ja sam srećna zbog toga i znam šta mi je radit ako to mladji dječak bude radio. Hvala i na razumjevanju zbog mojih obaveza, prema dječacima. Moj problemčić, da tako kažem je u sledećem: napominjem stariji dječak ima 2godine i tri mjeseca, a mladji 13 mjeseci. E taj mladji dječak uporno vrišti za sve. Ta njegova vriska je zov djeteta ka meni i za glad, žedj, spavanje, izlazak, nosanje i da ne nabrajam (to sam čitala i doživljavam). Poznavajuci svoje djete, ja prepoznajem vrisku i nadoknadim te potrebe. Medjutim problem je što je ta vriska nesnošljiva. On je mali, al kad vrisne, ja to nemogu opisati osim da imam glavobolju i ja i suprug. Kad vrisne, ljut je i obavezno rukama se u glavu udari, ili čak glavom od ono blizu čega je: namještaj, zid, vrata, nekad i moj nos. E onda počne da plače jer se udario, ja mu govorim kao odraslom da to nije lepo, da je on mali, da to boli i mene i njega i vrata. On me gleda ljut, vriska, podigne ruke i ja ga moram uzeti. I tu je mir. Nema vriske dok me ledja ne zabole. Zanimljivo je kod njega da iako je mali zapaža promene brzo. Ako sam promjenila frizuru, on to vidi, stavila nakit, primjeti, ako sam krenula iz kuće zna, nikad neće da sjedi okrenut ledjima meni već, uvjek da me vidi. Kad šeta po kući tu je u mojoj blizini. Posjećujemo i igraonicu. Ženu koja vodi igraonicu, sam zamolila da ga pričuva, a ja sam za to vreme bila sa starijim napolju. Rekla mi je da nije vrištao, al je zato pošao prema svakoj ženi koja je bila plave kose, misleći da je njegova mama. U dogovoru sa suprugom ostavili smo ga par sati, namjerno kod njegove sestre, kaže da se nije javio i da je bio dobar, al da ni njoj nije jasno zašto je zastupljena tolika vriska kad smo kući. Primjetila sam da voli igrališta i vozanje u kolicima i autu. Tako da ga pustim na igralište i on šeta, mi za njim ili ga vozamo, a on peva. Tad se i mi relaksiramo. U poslednje vreme ovo najviše upražnjavamo. Starijeg dječaka ova vriska ne pogadja, on ne plače i ne plaši se, navikao, a i sam se igra ima svoj svet auta i kamiona, dok i on ne izmisli nešto da skrene pažnju. Moje pitanje, da li je ta vriska jedna prolazna faza i molim Vas za dodatni savjet kako da je pobjedimo? Može li vrištanje, s vremena na vreme, ako potraje ostaviti posledice neke na psihu djeteta? Ne bih voljela da on bude histeričan, jer ja bih da sa svojom djecom saradjujem na najbolji mogući način i sad i u buduće.
    Hvala Vam puno. Pozdrav

    Odgovoreno: 23. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, hvala na pohvalama, ali izgleda da nismo završili sa problemčićima. Odgovor na pitanje može li vrištanje uticati na psihu je da može. Doduše prvo utiče na sluh, zatim na pažnju, a na kraju i na doživljaj bespomoćnosti, ali ne onih što vrište i naređuju, već onih što ćute i slušaju. Dakle, zbog mentalnog zdravlja svih ukućana, VI (vi i suprug) morate oduzeti moć koju ste mu dobrovoljno dali i naučiti ga drugačijoj komunikaciji sa vama (koja neće ličiti na gonjenje robova). U tu svrhu ćete iskoristiti dve dobre osobine koje pokazuje. Prva, da "iako je mali zapaža promene brzo", a druga da kada ga pustite na igralište i on šeta i peva, a vi idete za njim. Pošto je prva osobina izražena, onda mu treba pomoći da nauči da na vrisku više ništa neće da se događa. Dakle, zaboravite rečenicu kojom vi sebe opisujete kao majku koja poznaje vrisku svoga deteta ("svoje djete, ja prepoznajem vrisku i nadoknadim te potrebe") jer smo otkrili kako je nauči da vrišti i kako pomađete da se to održi. Potrebe ćete mu nadoknađivati kada prestane da vrišti. Upozoravam vas da će vikanja biti još više dok ne "ukapira" da vika više ništa ne proizvodi. Onda će pokušati drugu strategiju (lupanje glavom), ali kakvo značenje ima lupanje glavom ako to nike ne gleda niti reaguje. To je predstava koju treba odmah skinuti sa repertoara neposećivanjem. Kada proba treću, adekvatniju strategiju, onda treba reagovati i pohvaliti. Dakle, tzv. "ignorisanje" treba da traje ne duže od 1,5 minut, nakon čega kažete "ne vrišti, pokaži mi šta želiš". Ako nastavi (a nastaviće) i vi nastavite sa "ignorisanjem" sledećih 1,5 minut. Drugu osobinu treba iskoristiti tako što ćete mu ponuditi trampu, lepu šetnju za lepo ponašanje. Naravno, podsećam da će pre poboljšanja sigurno biti pogoršanja, ali ako budete dosledni, nećete ga mučiti, već naučiti civilizovanom ponašanju i u kući, kao što to čini van kuće i sa drugim ljudima. Srdačno
  1. Imam 17 godina, osim hroničnih glavobolja koje imam svakodnevno zadnjih godinu i po dana, pre nekoliko dana pojavilo se gušenje u predelu štitne žlezde. Počinje bez ikakve najave, manifestuje se tako što ne mogu da udahnem vazduh, imam osećaj kao da imam knedlu u grlu, tog momenta me uhvati panika da ću da se ugušim i ne znam šta da radim. Nalaz štitne žlezde je uredan i interni nalaz. Doktor mi je rekao da je to psihičke prirode, ali ja ne znam kako sebi da pomognem.
    Molim Vas, pomozite mi savetom šta da radim u tom momentu.

    Odgovoreno: 23. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana V, imam dva predloga. Prvi je da potražiš nekog bihejvioralno kognitivnog psihoterapeuta (koji zna kako se takvi strahovi leče), ali je uslov da u tvojoj okolini ne postoje poblemi koji te "dave i guše". Ukoliko ipak postoje, onda nikako ne idi kod terapeuta sama, već povedi i "gušitelje" sa sobom, ali kod porodičnog psihoterapeuta. Do tada, kada god te uhvati strah da ćeš se ugušiti, ti obrati pažnju na disanje i pokušaj da ga umiriš "stomačnim" disanjem pri čemu je izdah dva puta duži od udaha. PozZz
  1. Čitala sam u knjigama da postoje dvije vrste snova kod novorodjenčadi i male dece - duboki i paradoksalni san. Moje pitanje je da li bebu, koja se nalazi u stanju paradoksalnog sna treba "puštati" da plače ili takav san ne treba prekidati? Imam sina od 4 meseca i on se noću komeša, stenje, kenjka, ali ne otvara oči i dovoljno je da mu samo vratim u usta ispalu cuclu ili dam da popije malo vode i on se umiri! Da li da nastavim to da radim, dok jedne divne večeri ne prespava celu noc, ili da krenem sa nekim agresivnijim metodama?
    Unaprijed hvala

    Odgovoreno: 23. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, ne samo kod novorođenčadi i male dece, već i kod svih odraslih i svih sisara postoji smenjivanje NREM (od plitkog do dubokog spavanja) i REM spavanja (ili paradoksalnog spavanja, kada se javlja 95 snova; onih 5% se javlja tokom IV faze NREM spavanja). Termin "paradoksalno spavanje" se određenu moždanu aktivnost, koja se (paradoksalno) javlja u trenutku kada je mozak u najneaktivnijem stanju. Sa njenom pojavom započinje REM faza i mozak (opet paradoksalno) ima aktivnost kao da je osoba budna, ali je tada (opet paradoksalno) najteže probuditi. Mnogo "paradoksalnog" je uslovilo do toga da se takvo spavanje tako i nazove, mada je taj naziv manje u upotrebi i više se koristi da bi se oni koji o tome malo znaju fascinirali. Kod novorođenčadi REM (paradoksalno) spavanje zauzima polovinu noćnog spavanja (kod nedonesene dece čak i 80%), što ukazuje na biološku važnost takvog spavanja. Dete može plakati i u jednoj i u drugoj fazi spavanja i zato ne treba mešati literaturu i praksu u slučaju mačinske brige o detetu. Dakle, svo ovo prethodno pisanje je važno isključivo da bi ste zaboravili sve ono što ste pročitali odatle odakle ste pročitali, uključujući i ovo što sam ja napisao i skoncentrisali se na brigu o detetu koja se uglavnom ne menja od kada postoje i roditelji i deca. Ne znam na kakve agresivne metode ste pomišljali, ali vam savetujem da ne pokušajte NIŠTA AGRESIVNO! Tamo gde je priroda uredila stvari, mi ne bi trebali da se uplićemo nikakvom agresijom. Spavanje je biološki uređeno. Naprotiv, mislim da vi trebate što manje da reagujete tokom noći da bi i dete naučilo da tada i ono ne reaguje. Ako je gladno, žedno, mokrno i rashlađeno, ono će svakako reagovati onako kako najbolje zna, žestokim plačem od 80 decibela. Sve što čini vaš sin, čine i ostala deca. Srdačno
  1. Poštovani,
    kome bih se trebala obratiti za savet u vezi moje majke, koja ima 66 god. i nakon mnogo godina pokušaja da je "dozovemo zdravom razumu" zbog njenog antagonističkog ponašanja koje nismo razumeli ni moj otac, ni prijatelji, a koji mi sada nakon čitanja nekih tekstova liče na Aspergerov sindrom? Napomena: spominjanje njenog odlaska kod lekara, posebno neuropsihijatra, ne dolazi u obzir.
    Unapred hvala na odgovoru.

    Odgovoreno: 23. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana, zatražite da mama pođe kao pratnja tati ili vama kod neuropsihijatara jer se ne osećate psihički dobro, a tamo ćete i reći zašto. Srdačno

Prikazano 336-340 od ukupno 668 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460