Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković - Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Više informacija

Specijalizacija

Psihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Dečija psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Radno Iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Članstvo

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 668

  1. Dragi doktore,
    imam jedno intimno pitanje za Vas! Naime...u vezi sam sa devojkom već 3 godine i još uvek nismo vodili ljubav. Razlog je u tome što nju veoma jako boli i refleksno se izmacinje, a ujedno joj je mnogo krivo zato što ne uspevamo. Problem nam je veoma veliki, jer posle svakog pokušaja ona plače i samo krivi sebe, a ja stvarno ne znam šta više da radim. Ne postoji način da je toliko opustim da se ne boji. Da li mi ikako možete reći šta bi bilo poželjno da uradim da se ona opusti i da konačno uživamo na pravi način...jer pošto ovaj nije uspevao, nalazi li smo nove načine za seksualno zadovoljavanje!
    Molim Vas ako možete da mi pomognete!
    Hvala unapred!

    Odgovoreno: 06. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Dragi M,
      u Vašem pismu ima nedovoljno podataka za kompletan odgovor, ali evo nekoliko predloga na osnovu onog sa čime raspolažem. Jak bol na samom ulazu u vaginu i jako bol nakon penetracije imaju različitu genezu. Kod prvog razlozi mogu biti od nedovoljne lubrikacije, preko infektivne do psihogene prirode (što je manje verovatno jer imate alternativne odnose). U drugom slučaju, naješće je povezan sa otporom himena koji može biti čvršći nego što je uobičajeno, a njegovo rastezanje može izazvati refleksno izmicanje zbog bola, bez njegovog pucanja. U oba slučaja, predlažem da potražite konsultaciju ginekologa da bi se pre svakog daljeg razmatranja psihološkog uticaja isključile neke telesne smetnje koje nisu retka pojava, a u tome relaksacija i ubeđivanje neće biti od koristi jer je strah realan- Čestitam Vam na ogromnom strpljenju i testiranju ljubavi, a to što ste ponašli alternativne načine zadovoljenja, samo će još više obogatiti vaš seksualni život u budućnosti.
      Srdačno
  1. Poštovani,
    Imamo sina od 12 godina i ćerkicu od 8. Suprug i ja smo u normalnom braku, posvećeni deci koliko god nam to dozvoljavaju dnevne obaveze, jer oboje radimo do pola 6. Svesni smo da zbog takvog radnog vremena kvalitet odnosa sa decom malo trpi, a čini nam se da se to najviše odražava na našem sinu. Zapravo, on je oduvek imao problem sa školom, još od nižih razreda - ocene su mu dosta niske spram njegove inteligencije. Ne želim da zvučim površno, ali zaista ne znam kako to drugačije da objasnim. Išli smo kod psihologa da vidimo kako da mu malo pomognemo, rečeno nam je da je izuzetno inteligentan (nismo ni sumnjali) ali da ima one faze kada se ili uključi ili potpuno isključi, nekoncentrisan je na času, prosto ne koristi svoj potencijal. Nikada nema punu informaciju o domaćem zadatku, kontrolnoj vežbi, uvek mora da proveri sa drugarima šta je ono nastavnica rekla i sl. Desi se da ne zapiše celu lekciju jer "nastavnica brzo diktira" a onda prepisuje od drugara, koji to uvek stignu da zapišu...Misleći da su viši razredi škole u kojoj je bio imali loš menadžment i nemotivisane nastavnike (i dalje to mislimo), a sledeći njegovu želju da ode iz te škole, prebacili smo ga u bolju školu u istom kraju. Čuli smo da je i puno drugih roditelja učinilo isto (znači da nismo pogrešili u proceni stare škole, a i samo dete je želelo da ode). Nova škola mu zaista prija, ima puno novih drugara, bolje se oseća, rado ide u školu, ali ocene su i dalje osrednje ka lošim. Obzirom da mi ne stižemo da radimo sa njim, a i kada stignemo to je uveče kada smo svi već iscedjeni, a dete nekoncentrisano, sve se svodi na viku. Tako smo mu pronašli devojku sa pedagoške akademije koja svakog dana radi par sati sa njim čim on dodje iz škole i ona je rekla da on odlično radi sa njom, da je krenuo na bolje, čak su mu se i ocene popravile u prvom trenutku. Posle mesec dana rada sa njom, a pred kraj polugodišta, ponovo je imao nekoliko kikseva na testovima (na kojima je generalno loš). Čak je i ona bila malo deprimirana, jer joj nikako nije jasno kako sa odličnim znanjem koje pokazuje kod kuće, ode u školu i dobije 1! Ja više nemam odgovor za njega, dobro je dete generalno, nije problematičan, poslušan je, ali ne znam šta mu se dogodi od kuće do škole! Trema od testa - kaže da nema više tremu.
    Molim Vas da nas posavetujete kako 12-godišnjaka naterati da koristi ono što je već naučio kod kuće. Mi zaista ne tražimo od njega odličan uspeh, ali bismo da ne dobija više jedinice, naročito sada kada ima i pomoć u učenju svakog dana.
    Hvala unapred i srećni praznici!
    Roditelji

    Odgovoreno: 04. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      već je bilo pitanja slično Vašem. Kako naterati mladića od 12 godina u pola 6 da uradi nešto što nije do pola 6 uz viku? Ne samo da ne znam odgovor na ovo pitanje, već generalno nemam odgovor kako nekoga bliskog naterati da uradi nešto što on ne želi. To ne možete ni sa životinjom, a kamo li sa razumnim bićem. Neko pametan je napisao "Konja možete naterati na pojilo, ali ga ne mođete naterati da popije vodu". Ono što možete je da motivišete. To ne podrazumeva dobijanje stvari unapred, već po zasluzi. Sa druge strane, mesec dana novog treninga i sticanja samopouzdanja je malo u odnosu na 5,5 godina neuspeha i treba biti strpljiv, ako već sami ne možete da uložite dodatni trud. Na kraju, specifične smetnje učenja (disleksija , diskalkulija i sl.), kao i poremećaj pažnje bi se mogli isključiti jer sa dečakom radi budući pedagog i sagledan je od psihologa (mada bi bilo od koristi da pregled učini i d.psihijatar), ali nije isključeno da loše navike održavanja pažnje (neutreniranost), nedostatak samopouzdanja i strepnja čine svoje u razgradnji pažnje i reprodukciji upamćenog.
      Srdačno
  1. Imam 28 god., spletom slučajnih okolnosti tokom leta upoznao sam jednu doktorku iz Doma zdravlja Voždovac. Vremenom, prema njoj su se javila odredjenja osećanja, i nakon dva meseca postao sam 'ludački' zaljubljen u nju. To sam joj više puta demonstrirao na različite načine. Prema njoj, kao i prema ranijim devojkama imam samo najiskrenije, časne, ozbiljne namere. Početkom oktobra pozvao sam je na večeru, to je bila dogovorena stvar, medjutim ona je odustala kada sam joj rekao koje sam godište, naime ona ima 45 god. Ona se ne javlja, uporno joj šaljem poruke, kako bi stvorila pravu sliku o meni. Ako postoji sudbina, ako postoje iskrene namere, ako su moja osećanja postojana kao što jesu, ako ne postoje realne prepreke za naš odnos, šta je problem i šta da radim???
    Molim Vas za mišljenje, ali mišljenje lišeno predrasuda.

    Odgovoreno: 04. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Izgleda da ni moje ni Vaše moguće predrasude nisu prepreka, već "predrasude" gospođe u koju ste "ludački" zaljubljeni, pa je pre svega logično da prvo saznate njeno razmišljanje i razloge zbog kojih izbegava susret sa Vama. Naravno, ukoliko je to uopšte moguće. "Ludačka" zaljubljenost obično ometa ozbiljnost i časnost, pa predlažem da malo "oladite" sa porukama o sobi i svojoj ljubavi prema njoj, već da nađete način da saznate šta ona misli i oseća o Vašim namerama i kako sebe vidi u svemu tome. Bez toga, velike su šanse da se još dugo pitate šta je problem i da Vi počnete da zaključujete na osnovu predrasuda.
  1. Imam sina od 3 godine. Rodjen je sa nepuna tri kg i bio je još u porodilištu često budan, savjetovali su me da ga dojim kad god zatraži. Brzo je napredovao, ali je zato po svu noć sisao. Ja se još oporavljam od bdijenja. Problem je nastao u drugoj godini, tad je tražio 100% pažnju i kad je nije dobijao nastajali su napadi histerije ili ne znam čega. Od prije desetak dana to se ponavlja kako otvori oči - tjera mene i muža iz sobe, lupa o zid, udara se, grebe... neće da jede, kenjka, bezrazložno plače. Bojimo se da će se povrediti. Uz sve to, njegova davnašnja navika da "gnjavi" ušne školjke - uzgred i ja to radim od djetinjstva - toliko se intenzivirala da neprestano jednu ruku ima na uvetu.
    Treba li dijete voditi psihologu, psihijatru?
    Hvala

    Odgovoreno: 03. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Vi bolje znate da li treba ili ne voditi dete psihologu ili psihijatru. Ako vas njegovo ponašanje zabrinjava uz rizik da će se povrediti, verujem da ćete potrađiti pomoć, a ako vam se žuri vi požurite, da se dete ne bi povredilo u čekanjui da vam psiholog i psihijatar kažu kako da potupate kada se detetetovo ponašanje pogorša. A ukoliko on samo imitira vas i radi ono čemu ga ućite ili u čemu ga ne odučavate, onda je jasno da ste vi (vi i vaš suprug) uveliko deo rešenja za promenu dečakovog ponašanja. U tom slučaju psiholog i psihijatar ne moraju biti neophodni, osim u proceni postojanja nekog biološkog razvojnog poremećaja. Srdačno
  1. Poštovani dr,
    imam ćerkicu od 3.5 god koja od svog 6-og meseca spava sama u sobi (prvo u krevecu posle u svom krevetu). Nikad do sad joj predspavanje ne pričamo priče (ja to kao dete nisam volela, a suprugovi jednostavno nisu imali vremena). Pošto me je doktor opšte prakse u savetovalištu izgrdio zbog toga ja sam joj jedno vreme čitala kraće pesmice (od Ršumovića, M.Antića itd) ali ona nije htela da zaspi kao što bi to radila dok joj ne pričam ništa. Kad sam prestala opet je ustalila spavanje, u 9 u krevet i već u 9 i15 ona spava.
    Da li grešim i treba li, ako ništa drugo, zbog govora da joj čitam?
    Unapred mnogo hvala

    Odgovoreno: 02. 01. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      jako se rastužim kada lekari iz sopstvenih ubeđenja ili nekog pročitanog teksta zanemare potrebe baš tog jednog pacijenta kojeg imaju pred sobom. Deset ili sto deteta iz nekog istraživanja ne predstavljaju svu decu na ovome svetu i ono što prija jednom ne može se generalizovati na sve, a pgotovo ne kada je šteta vidljiva. Spavanje je deo biološkog rima i nikakve pričice, čaša mleka, solo pevanje nemaju apsolutno nikakve veze sa smenjivanjem tog ritma koji je genetski programiran. Međutim, ti postupci (priče, mleko, kupanje, pevanje) su deo rituala uspavljivanja i uvođenja u san. Nekome trebaju nekome ne. Nekoga uspavljuju, nekoga razbuđuju. Praćenje teorije po svaku cenu je nelogično ukoliko se kosi sa potrebama vašeg deteta. Moj savet je da VAŠEM detetu priču pročitate nevezano za spavanje, da joj stimulišete razvoj govora samostalno ili kod logopeda, ali joj, za ime Boga, ne remetite ritam koji njoj prija i koji je ustalila. Što je najvažnije, gospođici ste veoma pomogli da se već uveliko osamostali (spava sama, uspavljuje se sama), na čemu vam čestitam.
      Srdačno

Prikazano 371-375 od ukupno 668 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460