Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković - Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Više informacija

Specijalizacija

Psihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Dečija psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Radno Iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Članstvo

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 668

  1. Poštovani
    imam mnogo problema i molila bih za Vaše mišljenje i savet. U braku sam 12 godina. Imamo dvoje dece: dečaka od 9 i devojčicu od 6 godina. Sa mužem sam se uvek dobro slagala, mogu da kažem da smo imali idealan brak sve do novembra kada je on promenio posao i svoje ponašanje. Postepeno je počeo da se hladi i prema meni i prema deci. Posumnjala sam da ima drugu što se kasnije pokazalo kao istina. Pre nedelju dana sam saznala da je to naša kućna prijateljica koja u zadnje vreme ne dolazi ali se povremeno čujemo. Oni ne sumnjaju da ja znam. Teško mi je zbog dece. Inače ona je sveže razvedena i ima dvoje dece koji su ostali sa ocem. Molim Vas za savet jer u ovoj situaciji mi svašta pada na pamet, i ne znam kako da reagujem. Unapred zahvalna

    Odgovoreno: 17. 04. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      čestitam na uzdržanosti od ishitrenog i impulsivnog reagovanja i nadam se da moj odogovor nije stigao prekasno. Postoji hiljadu načina da reagujete, ali je pitanje šta u ovom trenutku želete. Obično je ono što se želi suprotno od onoga što je najbolje jer se najčešće reaguje iz ljutnje, poniženosti, želje za osvetom. Savetujem am da dobro proverite informacije pre nego počnete sa "optuživanjem", a još bolje je da otvoreno razgovarate sa suprugom i iznesete mu vaša osećanja i utiske o proteklom periodu, vaše sumnje i saslušate njegove odgovore. Ukoliko oboje želite da sačuvate brak, potrebno je to i pokazati postupcima (a ne svađanjem) , prekinuti sa dvostrukim životom i potražiti pomoć stručnjaka (bračnom terapeutu) u preispitivanju odnosa koji je doveo da takvog sleda okolnosti. Za sve druge aranžmane, koji uključuju razvod ili trpnju, potrebni su drugi stručnjaci.
      Srdačno
  1. Imam ćerku koja sada puni godinu dana, pre dve nedelje krenula je u privatni vrtić (prva nedelje privikavanje sa majkom, a ove bez majke), mnogo je vezana za majku, ali zadnje nedelje kako se razdvajaju ta veza je postala jača (u tom smislu što više neće kod nikoga da bude kada se vrati iz vrtića). Moje pitanje je vezano za njen histeričan plač zadnjih dana (pošto je ne podnošljiv)? Kako da reagujemo?

    Odgovoreno: 17. 04. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      reakcija Vašeg deteta je protest zbog nedostupnosti sigurne osobe (Vas) u okruženju u kojem se ne oseća sigurno i zaštićeno. Ovakva reakcija je negativna, jer u tom uzrastu dete je najčešće motorno veoma vešto i počinje radoznalo da istražuje svet oko sebe ali stalno vodeći računa o prisustvu sigurne i bliske osobe kojoj se vraća kada se god oseti nezaštićeno. Ako je dete i po svom temperamentu osetljivo (dete "orhideja", onda postoji rizik upravo od ovakvih reakcija. Predlažem da se posavetujete i sa psihologom iz vrtića koji može i da vidi reakcije deteta. Moj savet (koji ne mora biti najispravniji) je da trebate odložiti dalje odlaske deteta u vrtić, već da angažujete neku osobu koja bi se u prvo vreme sa vama zajedno brinula o detetu, a onda i u vašem odsustvu. O privrženosti (ključne reči: attachment, bowlby) možete čitati i preko interneta.
      Srdačno
  1. Imamo sina od 14 godina. Izuzetno je inteligentan i oduvek se na neki način izdvajao od dece svog uzrasta. Sada je sedmi razred i ide u gimnaziju (specijalno odeljenje za talente). Počeo je da pokazuje elemente agresivnosti i kod kuće i u školi, što verbalno što fizički. Prohtevi su mu sve veći, a mi ne znamo da li tim prohtevima treba uvek izaći u susret. Mnogo vremena provodi pored računara, a vrlo malo sa vršnjacima jer većinu njih smatra nedostojnim svog društva. Da li možete da nas uputite kako da se postavimo prema njemu i omogućimo mu da izgradi socijalnu kulturu i da shvati da smo svi različiti, a ipak na neki način posebni? Napominjem da imamo i mlađu devojčicu koja je prosečno dete ali srećno.
    Unapred hvala

    Odgovoreno: 17. 04. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani,
      Javite se u KBC Dragiša Mišović, adolescentno odeljenje, dr v. Ćurčić, dr Marija Đurović
  1. Već sam Vam pisala. Imam 19 godina. Rekli ste mi da treba da se suočim sa samostalnošću. Ali ja se stvarno čudno osećam, ne razmišljam o školi uopšte, već ne znam ni sama. Imam neki pritisak u glavi. Nemam volje ni za čim, samo mi se plače. Kao da mi na temenu glave trne nešto, ne umem da objasnim taj osećaj. I razmišljam kako ću se onesvestiti. Pomozite mi molim Vas
    Hvala unapred!

    Odgovoreno: 12. 04. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Sećam se da sam Vam savetovao da se ohrabrite da odete kod lekara
  1. Poštovani doktore
    molila bih Vas da mi odgovorite što je moguće brže pošto je vikend pa ne mogu doći do svoje doktorke! Ja sam sestra devojčice koja posle neurotraume i teških povreda mozga nakon 4 godina razvila organski psihosyndrom! Pošto unazad već godinu dana imala je napade anksioznosti (da pojasnim kakve: počne da šeta po sobi brzo, da preti onima zbog kojih je pala, da baca stvari, udara roditelje) to traje sat vremena, njoj svi mišici podrhtavaju, al moram istaći da ne gubi vezu sa realnošću i povodi ekscitacije su opravdani, al sama reakcija je neprimerena! Nakon toga je obično boli glava i ni neseća se šta je radila, čak joj je i žao kada nas vidi izgrebane ili tako nešto! Kada su ovi napadi postali sve češći i nepodnošljivi roditelji odlučuju da je vode kod psihijatra (bez obzira što sam ja apsolvent medicine i uporno sam to sve vreme pokušavala da ih nateram)! Sa nalazom kliničkog psihologa i neuropsihologa odlazimo kod dečijeg psihijatra koja nam prepisuje sledeću terapiju: asentra 50mg 1+0+0 karbapin 200mg 1\2+0+1\2 ksalol 0.25mg 1+0+1 na ovakvu terapiju njeno ponasšanje se nije vidno poboljšalo čak je posle 3 nedelje postala još agresivnija da se tuče al opet je to drži sat-dva pa prestane! Nakon mesec dana odlazi na kontrolu kod svoje doktorke koja sada propisuje sledeću terapiju: asentra 50mg 1+1\2+0 karbapin 200mg 1+0+1 lorazepam2. 5mg 1\2+0+1\2 ovu terapiju uzima 2 dana - juče i danas i jako je umrtvila! Spava joj se stalno, ima ataksiju, slabost, glavobolju (al je nju imala i ranije) samo lezi čak ni po kući ne može da hoda samostalno - zanosi je! Kako smo mi sa sela a doktorka u Sremskoj Mitrovici i ne radi do ponedeljka, a dala nam je broj telefona u ambulanti nismo sigurni šta da radimo! Podsetiću Vas da joj je znači dozu asentre povećala za pola prethodne, dozu karbapina duplo, a umesto ksalola dala lorazepam2. 5mg\dan podeljeno u 2 doze ujutru i uveče! Ja sumnjam da su po sredi neželjena dejstva karbapina jer je on povećan duplo, ili lorazepam! Molila bih da mi predložite korekciju doza il šta da izbacimo! Moja je pretpostavka da je prva terapija bila slaba il smo imali neželjene efekte alprazolama pa je zato imala napade, a da je nova terapija očito prejaka, pa je treba smanjiti. Šta mislite o ovom: asentra 50mg+25mg+0 karbapin 100mg+0+200mg lorazepam 0.625+0+0.625mg? Molim Vas da mi odgovorite i date mi predlog o dozama za vikend i najposle možda i o naknadnoj promeni leka naravno u saglasnosti sa našom doktorkom! Zaboravila sam samo reći da ona ima 19 godina, a taj udes je imala sa 15 godina, i pre toga nije imala nikakve smetnje i bolesti - čak šta više bila je đak generacije i ambiciozna je jako tako da to još više je razočarava, danas ide vanredno drugu godinu pravnog tehničara i moglo bi se reći sa razlogom pati zbog svega ali opet ti napadi jasno govore da ne može sa tim da se bori bez pomoći! Poštovani kolega molim Vas da mi odgovorite u što kraćem vremenskom periodu! Ja sam već čula se ovim putem sa neurohirurgom tražeci način da se izborimo sa svim ovim što nas već 4 godine prati, ali jasno je da smo osuđeni na samostalnu borbu kao i sve porodice sa ovakvim bolesnicima kojih je zaista sve više!
    Unapred hvala

    Odgovoreno: 12. 04. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovana,
      ne bih se upuštao u ovakav vid konsultacija, jer da je to u redu, pacijenti ne bi ni morali ići kod lekara, mogli bismo da se dopisujemo, četujemo ili preko video linka lečimo. Sa druge ne slažem se sa primenjenom terapijom (asentra se daje u jednoj jutarnjoj dozi i ne treba je pojačavati podnevnom zbog indukovane razgradnje davanjem karbamazepina, već je inicijalno treba dati u većoj dozi (75-100mg), karbapin treba promeniti u Tegretol (retard forma), a lorazepam bi u ovoj kobinaciji mogao ići po potrebi). Ono što se može kontrolisati sa dva leka, ne treba kombinovati sa 3. Treće i pored toga, potrebno je najmanje 3 dana kako bi lekovi u krvi postili stabilnu koncentraciju, tako da je prva tri dana očekivano da se pojave neželjeni efekti zbog naglih skokova leka u krvi prolikom davanja. Karbamazepin treba davati u terapijskoj dozi ukoliko postoji indikacija i tu "odokativno" merenje nije potrebno jer se radi analizta koncentracije leka u krvi i najbolje ga je davati u retard formi. I pored svega, smatram da je lekar koji je propisao terapiju imao razloga zašto se odlučio baš za svoju šemu a ne za neku drugu i da je potrebno sačekati konsultaciju sa tim lekarom uz eventualno samo smanjenje lorazepama.
      Srdačno

Prikazano 236-240 od ukupno 668 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460