Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Mr sci. med. dr Miodrag Stanković - Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

Mr sci. med. dr Miodrag Stanković

Specijalista dečije i adolescentske psihijatrije

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

O lekaru

Dr Miodrag Stanković je specijalista dečije i adolescentne psihijatrije i porodični psihoterapeut. 

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu Klinike za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba Kliničkog centra u Nišu. 

Medicinski fakultet je završio u Nišu 1998. godine, a specijalizirao na temu dečije i adolescentne psihijatrije 2006. godine. 

Završio bazičnu edukaciju iz bihejvioralno-kognitivne terapije. Kao edukator pod supervizijom uključen je edukaciju iz sistemske porodične psihoterapije pod okriljem Asocijacije porodičnih terapeuta, a istovremeno je predavač i na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije u okviru Srpske asocijacije bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta u oblasti bihejvioralno-kognitivne terapije dece i adolescenata.

Član je redakcije naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Više informacija

Specijalizacija

Psihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Dečija psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Specijalizacija iz dečije i adolescentne psihijatrije.

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Magistrirao psihijatriju u oblasti adolescentne seksualnosti.

Radno Iskustvo

Klinički centar u Nišu, Klinika za zaštitu mentalnog zdravlja i neuropsihijatrijurazvojnog doba

Radi u Dnevnoj bolnici za decu i omladinu.

Srpska asocijacija bihejvioralnih i kognitivnih terapeuta

Predavač na četvorogodišnjoj edukaciji iz bihejvioralno-kognitivne terapije.

Članstvo

Redakcija naučno-popularnog časopisa “Psihologija Danas”

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 668

  1. Poštovani,
    Kako raditi sa detetom koji ima sindrom disleksije? Šta radit ako ga ne prhvataju u školi iako znaju za njegov problem? Kako nastavnici trebaju sa njim da rade?
    Hvala

    Odgovoreno: 03. 06. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani,
      za prevazilaženje disleksije potrebna je pomoć pre svega (kliničkog) pedagoga koji zna trikove pomoću kojih dete uči da alternativnim putevima savlada ono što se od njega očekuje. Uz to potrebno je da se i vi dobro informišete o samom problemu (postoji dobar hrvatska web stranica o tome samo je potrebno u pretraživaču da ukucate ključnu reč), da bi ste mogli osobama sa koje su u kontatktu sa vašim detetom da ukažete o prirodi problema i strategijama pomoći. Nastavnici bi i sami trebali biti informisani o disleksiji imajući u vidu učestalost pojave, kao i postojanje udžbenika o razvojnim poremećajima urednika Miroslava Pavlovića iz udruženja pedagoga namenjen upravo nastavnicima.
      Pozdrav
  1. Poštovani,
    Imam dete u hraniteljstvu, koje sada pohađa drugi razred i još uvek ne može da se skoncetriše na određene zadatke, peva dok radi domaći, ne zna da sabira i oduzima a o tablici množenja, slabo, isto tako slabo čita, piše, ali pamti stvari koje njoj odgovaraju. Rukopis je strašan ništa ne sluša ili ne može da shvati šta se od nje traži. Inače mati je u Vršcu u duševnoj bolnici, dijagnoza mi nije poznata, ali je doživotno na posmatranju. Želim malenoj da pomognem ali neznam kako, da li se radi o disleksiji?
    Hvala

    Odgovoreno: 03. 06. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani,
      imajući u vidu da se radi o detetu na hraniteljstvu, kao i vašoj zainteresovanosti da detetu pomognete, predlažem da se konsultujete sa više stručnjaka, počevši od psihologa iz centra za socijalni rad koji će vam pomoći u uspostavljanju povezane mreže saradnika koja će se sastojati od školskog psihologa i pedagoga (podrška u školi) i kliničkih psihologa i pedagoga (podrška stručne institucije), a koje će stručno koordinisati dečji psihijatar koji bi trebao i da obavi klinički pregled deteta i predloži adekvatnu dopunske preglede i tretman. Takav je otprilike protokol kakav primenjujemo u ustanovi gde ja radim, a uz podršku i aktivnu stimulaciju u kućnom okruženju od strane hranitelja koji bivaju edukovani kako i šta da rade sa detetom. Okolnosti koje opisujete u vezi deteta i smetnje koje ono pokazuje mogu biti posledica rane razvojne zanemarenosti, ali i specifičnih razvojnih smetnji između kojih može biti i disleksija.
      Pozdrav
  1. Brčne nesuglasice i prevara
    Pitanje broj: #29990

    Sa suprugom sam 4 godine, od čega smo 2 godine u braku. Imamo ćerkicu od godinu dana. Brak nam je krenuo nizbrdo, počeli smo da gubimo zajednički jezik otkako se beba rodila i tada su krenule nesuglasice, suprotstavljanja, svađe. Pre mesec dana sam dobila želju da spavam sa drugim muškarcem i to sam i uradila.  Suprug mi je do tada bio prvi i jedini muškarac što se tiče seksa. On je to saznao i mnogo sam ga povredila. Ne znamo šta dalje?

    Odgovoreno: 02. 06. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Predlažem da potražite pomoć porodičnog terapeuta i da zajedno sa suprugom razmotrite koje sve to zadatke nove faze u porodičnom životu niste savladali, a rešenja potražili rizikujući da samo rešenje bude veći problem od problema koji je trebalo da se razreši.

  1. Poštovani,
    ne znam odakle da počnem, možda od početka. Odrasla sam u porodici gde je otac uvek bio dominantan, odlučivao o svemu, mama je bila ta koja je ispunjavala njegove želje, "trpela" zbog dece, a nas decu strašila tatom, koji je mada fakultetski obrazovan, jedan jako nezgodan čovek koji nikad nije bio zadovoljan našim uspesima (imam još brata) i umesto da nam uvek bude podrška, svoje vaspitanje je je fokusirao na - Ti to ne možeš, nadajući se valjda da ćemo mi u životu postići nekakve zadovoljavajuće rezultate i tako postati odgovorni. Na naki način i jesmo ali mislim da smo jako ogorčeni i nezadovoljni u sebi. Uz sve to se desio i prokleti rat pa smo odvojeni od sredine u kojoj smo živeli. Ja sam pre toga imala jednu ljubavnu vezi koja se završila traumatično, bila sam sa jednim čovekom verovatno iz potrebe za tom toplinom koju nisam osjećala od svojih roditelja, ostala u drugom stanjui pobacila. Osjećala sam da to nije to. Posle sam imala par ljubavnih veza, ne toliko ozbiljnih, ali sam vrlo brzo ulazila i izlazila iz njih. Onda sam upoznala svoga muža kojem sam ispričala tu priču i priču za roditelje, ali koji ni zbog čega nije hteo da se odvoji od mene. Hteo je porodicu sa mnom. Jednu bebu smo izgubili u toku bombardovanja, bilo je vrlo traumatično za oboje. Posle toga sam ponovo ostala u drugom stanju, ali sam stalno bila u strahu da će mi se opet isto desiti i da je sa spontanim bila kao neka kazna za ono što sam uradila sa prvim. Muž je počeo da se bavi priv. poslom i nije ga bilo po celi dan. Otišla sam da se porodim, samo me ostavio u bolnici i otišao da radi. Naravno pošlo je po zlu i beba je jedva ostala živa, reanimirana. A ja sam ga molila da bar ostane samnom. Dete je danas zdravo, hvala bogu. Nakon godinu dana ponovo ostanem u drugom stanju i dogovorim se sa mužem da ostavim bebu i da će mi on maksimalno pomoći oko dece, odnosno učestvovati u njihovom vaspitanju. Naravno ništa od toga. Posao je važniji, jer od čega ćemo da živimo. Svoju decu obožavam i sve bih dala za njih, ali sam do sada bila jako popustljiva, a muž pogotovo, stalno im kupuje poklone, u poslednje vreme najviše igrice, imaju sigurno 1000 raznih cd-ova. Ali do njihove 5-6 godine, na igralište ih je izveo možda 2-3 puta, a kada nedeljom treba da idemo zajedno obično se posvađamo jer ga ja jedno 2-3 sata opominjem da treba da krenemo. Sve je podređeno njegovom poslu, odnosno sticanju. On je odrastao bez majke kojoj je bio oduzet jer je bolovala od postporođejne depresije, sa ocem koji mu je sve dozvoljavao, i koji je posle promenio još dve žene i mlad umro. Stavovi oko vaspitanja (konkretno preterano igranje igrica, crtanih) su nam totalno različiti izazivaju sukobe, muž viče na mene, posle ja na decu. Ukoliko ja nešto zahtevam od dece pred njim i oni se bune, on je uvek na njihovoj strani, onda ja na kraju pobesnim i na žalost istučem decu.  Jer u tom trenutku mi se čini da nemam drugi izlaz. Ne mogu to nazvati pravim zlostavljanjem, (i ja sam kao mala dobijala batine, pa se sad to izgleda ponavlja.) ponekad se i uspijem dogovoriti sa mužem da im zabrani igrice (znali su biti za kompjuterom i po10 sati, a da on spava) ali ne zadugo, kako kad on igra travian po celu noć. Tako nemam poverenja da ih ostavim sa njim u kući, morala bi pozvati po 20 puta da proverim jesu li budni i jesu li odradili domaći. Kad smo ušli u brak ja sam imala svoj posao, pa smo posle toga zajedno osnovali firmu, jer bože moj, šta da radim za drugoga, pošto je privatna firma u pitanju nemam fiksno radno vreme, ali učestvujem koliko god mogu, kontrolišem radnike, prodajem, po struci sam knjigovođa. Međutim ukoliko mu se za bilo šta usprotivim, on mi kaže da šta ja hoću, on me hrani i oblači i imam sve!. Imam li zaista? Bojim se da ne naškodim više svojoj deci i sebi! Da li sam zaista sebična i sujetna?
    Uunapred zahvalna

    Odgovoreno: 02. 06. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Poštovani,
      uvek se rastužim kada jedan roditelj koji ima želju da istuče svog partenra, istuče sopstvenu decu. I tako dok se roditelji međusobom čuvaju, deca nastradaju. A onda roditelji imaju objašnjenje kako su i oni tako prolazili u detinstvo pa eto kako su živi i mentalno zdravi. Ne morate vi ništa da "trpite" kao što nije morala ni vaša majka, ali ste tako izabrali, naravno pritisnuti nedostatkom podrške da drugačije postavite odnose u braku (jer izgleda niste naučili drugačije), kao i zavisnošću od muža. Ako je vaš muž ekspert u poslu koji vodi, pokušajte da od njega učinite i eksperta u porodičom okruženju (koje on doživljava kao mesto za potpuno odsustvo preuzimanja odgovornosti, što je verovatno naučio u porodici iz koje dolazi u kojoj je sve bilo dozvoljeno, a opet bez ženske figure od koje bi naučio vezujući emocionalni odnos) . Dakle, ukoliko ste ikada imali osećaj da ste upali u zamku i da ste u ulozi majke i svome mužu koju on nikada nije imao, što pre izađite iz te uloge, kako bi i on napokon napustio ulogu deteta kome je u kući sve dozvoljeno.
      Pozdrav
  1. Momačko ponašanje muža
    Pitanje broj: #29439

    Mojot maz i jas sme vo brak 2 godini. Toj ima 24 a jas 23 godini. Kako i sekoj čovek i toj saka da izleguva navečer so društvo ama ne po kafici, disko ili sl. da igra fudbal i da se vozi so motor. Jas rabotam nokna rabota i toj e poveketo vreme sam. Go razbiram toa ama koga ke slusnam oti izlegol mnogu se nerviram, a znam da grešam nikako ne možam da se kontroliram vo toj moment. Znam da nikogas nema da me izneveri ama jas se plašam. Neznam kako da ja prebrodam taa nervoza pomognete mi?

    Odgovoreno: 02. 06. 2009.
    • Mr sci. med. dr Miodrag Stanković
      Ako sam dobro razumeo nervirate se jer se Vaš suprug još uvek ponaša kao da je momak, a ne oženjen čovek, odnosno ne menja navike iz života pre braka. Umesto što gubite živce, potrebno je da otvoreno porazgovarate sa njim, ukažete mu na ono što Vam smeta, pitate i njega da li je primetio da Vama to smeta i šta on misli o tome iskreno, kao i da li je spreman nešto da menja. Na kraju, morate mu reći i šta ćete učiniti ukoliko on nastavi da se tako ponaša. Naravno da ne mislim da mu pretite da ćete ga ostaviti, ali svakako mu kažite koje ćete korake preduzeti (a raspitajte se šta sve žene rade u takvim situacijama), što naravno morate i učiniti (nikakvo nasilje, niti osveta, se ne preporučuju). Možda mu to pomogne da počne da se prilagođava na novu životnu fazu.

Prikazano 211-215 od ukupno 668 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460