Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460

Slip apnea (Sleep Apnea)

Sleep apnea (Slip apnea) je naziv za grupu poremećaja spavanja koji se karakterišu ponavljanim prekidima disanja, tzv. apneama tokom sna.

Vrste slip apnea

Prekidi disanja u toku sna mogu biti centralni (centralna sleep apnea, CSA), kada tokom spavanja često izostane „signal“ za disanje od strane centralnog nervnog sistema, i opstruktivni (opstruktivna sleep apnea, OSA), kada tokom spavanja dolazi do prekida disanja usled slabosti mišića ždrela i jezika sa posledičnom opstrukcijom disajnog puta. Postoje i mešovite forme prekida disanja, sa elementima CSA i OSA.

Sindrom opstruktivne apneje u spavanju je najčešći poremećaj u spektru poremećaja disanja u spavanju, i predstavlja hronično progresivno oboljenje sa karakterističnim repetitivnim prekidima u ventilaciji tokom spavanja usled kompletnog ili parcijalnog kolapsa faringealnog dela disajnog puta. Ovaj prekid disanja je praćen padom saturacije oksihemoglobina kiseonikom i/ili buđenjem.

OSA DG kriterijumi

U slučaju da OSA nije dijagnostikovana na vreme, ili da nije primenjena terapija adekvatna zahtevima i karakteristikama pacijenta, bolest progredira i praćena je značajnim poremećajima zdravlja.

Osnovni patofiziološki mehanizmi OSA, intermitetna hipoksija i fragmentacija sna su odgovorni za širok dijapazon sekundarnih oštećenja zdravlja. OSA je često prisutna kod osoba sa kardiovaskularnim poremećajima (arterijska hipertenzija, srčana insuficijencija, atrijalna fibrilacija, ishemijska bolest srca) i predstavlja nezavisni faktor rizika za nastanak navedenih bolesti. Smatra se da približno 50% pacijenata sa arterijskom hipertenzijom boluje od OSA, a oboljenje je često povezano sa non-dipping obrascem hipertenzije, i porastom krvnog pritiska kod pacijenata sa rezistentnom formom arterijske hipertenzije. OSA se često javlja udruženo ili kao agravator hronične opstruktivne bolesti pluća (tzv Overlap sindrom) i bronhijalne astme. Postoji jasna korelacija između prisustva OSA i metaboličkih poremećaja, poput insulinske rezistencije, dijabetes melitusa i metaboličkog sindroma. OSA se često može naći i kod osoba obolelih od depresije, gastroezofagealnog refluksa i malignih oboljenja.

Kod pacijenata sa nedijagnostikovanom ili nelečenom formom bolesti se pored prekomerne pospanosti javljaju i poremećaji neurokognitivnih funkcija. Otežana je motorna koordinacija i brzina reagovanja. Kao posledica ovih oštećenja, dolazi do problema u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, uključujući i radne zadatke. Prisutan je pad radne sposobnosti, a sa druge strane, dolazi do povećanja rizika od povređivanja na radu i odsustvovanja sa posla. Vozači oboleli od OSA češće učestvuju i stradaju u saobraćajnim nezgodama.

Komorbiditeti OSA

Od prvih simptoma do dijagnoze

Sindrom opstruktivne apneje u spavanju je hronično progresivno oboljenje sa visokom incidencom i prevalencom u opštoj populaciji, koje bez adekvatne dijagnoze i terapije može dovesti do značajnih posledica po zdravlje i kvalitet života pacijenata.

Prema rezultatima velikih epidemioloških studija sprovedenih u Evropi, Aziji, Americi i Australiji krajem 1990-ih, oko 20% populacije odraslih je imalo blagu do umerenu formu OSA, a 6-7% je imalo tešku i vrlo tešku formu OSA. Najnoviji podaci potiču iz istraživanja sprovedenog 2019. godine i ukazuju da skoro milijardu ljudi uzrasta 30-70 godina u svetu trenutno boluje od neke forme opstruktivne sleep apnee, od čega preko 400 miliona ljudi (više od 45%) boluje od umerene do teške forme OSA koja zahteva ozbiljno lečenje.

U Srbiji ne postoje epidemiološki podaci o učestalosti prekomerne pospanosti i OSA u opštoj populaciji. Na osnovu konzervativnih procena, smatra se da najmanje 500.000 ljudi u Srbiji ima umereni ili teški oblik OSA koji zahteva lečenje.

Prema našem iskustvu, od pojave prvih simptoma do javljanja lekaru najčešće prolazi više od 10-15 godina. Većina pacijenata zna da ima neke od karakterističnih simptoma (hrkanje, prekidi u disanju i gušenje tokom sna, isprekidan san, često noćno mokrenje, jutarnja glavobolja, pospanost) ili znakova bolesti (gojaznost, visok krvni pritisak, dijabetes melitus, hipotireoza...), ali se ne javljaju lekaru iz nekoliko razloga.

Pre svega, svoje tegobe pripisuju karakteristikama pola („svi muškarci hrču“), uzrasta, umoru usled posla, obilnoj ili neadekvatnoj ishrani, konzumiranju alkohola i slično.

Drugo, većina specifičnih tegoba je vezana za spavanje i pacijenti ih sami ne primećuju. Često je razlog obraćanju lekaru žalba bračnog partnera ili ukućana, koji primećuju da pacijent glasno hrče i guši se u snu.

Treći razlog kasne dijagnostike je, na žalost, neinformisanost o osobinama i posledicama nelečene bolesti.

Poseban izazov predstavlja odlazak pacijenata sa neprepoznatom OSA kod izabranih lekara koji su prva linija odbrane zdravlja. Lekari uglavnom prepoznaju simptome OSA ako ih pacijent jasno naglasi (hrkanje, gušenje u snu i sl), međutim, i ovde izostaje informisanost o drugim karakteristikama i posledicama nelečene sleep apnee, kao i znanje gde i kako uputiti pacijenta na dalja ispitivanja. 

U Srbiji se problemom OSA bavi mali broj lekara različitih specijalnosti, od pulmologa, kardiologa, specijalista ORL, neurologa do specijalista medicine rada i psihijatara. U većini slučajeva do ovih lekara nije lako doći, pošto su često angažovani na pregledima i lečenju ne samo pacijenata sa OSA, nego i drugih pacijenata iz svoje oblasti.

Sve navedeno značajno prolongira vreme potrebno za postavljanje dijagnoze i lečenje ljudi koji boluju od OSA.

Smatra se da preko 80% pacijenata koji zahtevaju hitnu terapiju još uvek nije dijagnostikovano.

Ucestalost OS

Ko je u riziku da oboli od sleep apneje?

Pretpostavlja se da su glavni faktori rizika za pojavu OSA: muški pol, uzrast (srednja do starije životne dobi), gojaznost centralnog tipa, povećan obim vrata, građa lica, hrkanje, konzumiranje alkohola i cigareta, menopauza i postojanje prethodnih oboljenja (sindrom policističnih jajnika, neurološki i neuromuskularni poremećaji).