Ravno ili spušteno stopalo (Pes planus)

Deformitet, poznat kao "ravna stopala", karakteriše spuštanje svoda i zauzimanje valgusnog položaja pri stajanju. To je nedostatak koji može poremetiti normalan fizički razvoj deteta, jer mu onemogućava nesmetano stajanje i hodanje.

Na pojavu ovih deformiteta utiče pre svega nasledni faktor, ali i fizička neaktivnost, gojaznost, neadekvatna obuća.

U osnovi oboljenja se nalazi labavost ligamentarnog aparata, koje može zahvatiti i druge zglobove. Kad nije opterećeno, ovakvo stopalo ima normalne lukove tabana. Tegobe prouzrokuje poremećaj statike. Pošto je centar stopala u nivou druge metatarzalne kosti, dete hoda sa ubacivanjem prednjeg dela stopala unutra. Primetno je kada dete počne da hoda, naročito kode dece sa povećanom telesnom težinom. Dete otežano hoda, pre spavanja se žali na bolove u tabanima i potkolenicama. Međutim, do treće godine svako stopalo izgleda ravno, pa se tek posle treće godine, ako i dalje ima ovih tegoba, preduzima lečenje.

Prepoznaje se kliničkim pregledom i proverom plantogramom (otiskom na papiru), ili trodimenzionalnim, u specijalnoj "sunđerastoj peni", odnosno kompjuterskom analizom hoda.

Lečenje

Lečenje se sprovodi ortopedskim cipelama sa ulošcima i fizikalnom terapijom.

Lečenje započinje već u najranijem uzrastu formiranja svodova stopala (do 3.- 4. godine), vežbama jačanja svih struktura stopala u obliku hoda po prstima/petama i naročito bosonogi po neravnim podlogama (ravne tvrde podloge neki s pravom smatraju osnovnim razlogom sve veće pojave ravnih stopala u ljudi). Novije operativne tehnike, tzv. arthroereisis, imaju za cilj temporerno biomehanički proprioceptivno korigovanje pronacije stopala u području subtalarno ekstraartikularno. To se postiže raznim implantantima.

Da do ovoga ne dođe, od prve godine obratiti pažnju na telesnu težinu deteta koja ne treba da bude preko normalne. Cipele treba da imaju elastičan i lako savitljiv đon sa prednjim delom dovoljno širokim. Ulošci nisu preporučljivi, naročito pre druge godine života. Detetu omogućiti da što više boravi u prirodi i hoda po mogućnosti boso ili u lakim cipelama, sandalama ili u patikama. Pošto gradska deca nemaju mogućnosti za ovakav način života, treba im omogućiti vežbe kod kuće.


Podeli tekst:

Dr Sonja Ilić je specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije u Beogradu. Stručnjak u primeni mezoterapije u cilju terapije bola.

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde