Dr Slađana Veličković

Telefon za zakazivanje
063 687 460

Telefon za zakazivanje

Dr Slađana Veličković,

Telefon za zakazivanje

Oblasti medicine

Grad

Jezici

Raspored rada doktora

Telefon za zakazivanje
063 687 460

Postavite pitanje

Broj odgovorenih pitanja: 65

  1. Javljam vam se jer ne znam kome bih. Moja mama je pre 14 dana operisala tumor na mozgu. Nakon 7 dana izašla je iz bolnice i brat i ja činimo sve da je vratimo u funkciju. U suštini dobro je. Biće zračenje ali to je čini se mali problem, veći problem zadaje nam otac ovih dana. Ne znam zaista šta da radim i kome da se obratim. Tako jadnu i izmučenu on pokušava da je u krevetu aktivira kako ona kaže i ona zbog toga već dve noći ne može mirno da spava. Kako ja kao kći da mu skrenem pažnju na problem, kako da mu objasnim da to ne ide, bar za sada a ona mi se žali i očekuje od mene da to rešim. On ima 72 godine, mama ima 63 godine. Zaista željno očekujem odgovor na ovo moje pitanje. Kome da se obratim ili da stupim u otvoren razgovor. Verujte sve se to desilo u zadnjih 20 dana i ja sam na ivici da puknem.
    S poštovanjem

    Odgovoreno: 13. 07. 2009.
    • Dr Slađana Veličković

      Poštovana,
      Postavljanje dijagnoze teške hronične bolesti, sa mogućim fatalnim ishodom predstavlja ogroman stres kako za samog obolelog čoveka tako i za sve članove njegove porodice. Ljudi se obično iznenade kako stres ili neka životna kriza utiče na njih. Često dolazi do promene načina na koji misle, njihove navike, vrednosti, osećanja. Stres utiče na gotovo sve aspekte njihovog života i stres za jednog člana porodice, neminovno je stres i za ostale članove ovog malog sistema. Mada se sastoji od više pojedinaca, porodica je jedna celina i ono što menja jednog člana menja i ostale. To takođe znači da članovi porodice mogu dosta toga da urade kako bi pomogli jedni drugima u vreme krize. Kriza može da koristi porodici što se tiče uzajamnog razumevanja, približavanja ili obnavljanja uzajamnog poštovanja. Međutim kriza ponekad može da stvori i teškoće ili nerazumevanje u porodici. Neki članovi porodice, možda neće moći da shvate reakcije drugih članova. Možda će morati da prilagode svoje ponašanje da bi izašli na kraj sa tim reakcijama. I sami kažete da vi vaš brat činite sve da majku vratite u funkciju. To verovatno radi i vaš otac ali na jedan neadekvatan i neprikladan način pokušava da je "aktivira". Čini mi ste da ste negde na putu ozdravljenja vaše majke, zaboravili na oca koji se verovatno oseća odbačeno i nekorisno. Najpre pokušajte oca da uvedete u sistem, koji ste vi vaš brat rekla bih dobro uigrali, tako što ćete mu davati konkretne zadatke u vezi pomoći i brige oko majke. Mislim da će ovo biti blagotvorno za svakog od vas, vi nećete "pući", sigurna sam u to da vam je izuzetno teško, a otac će biti od koristi kako majci tako i vama. Ukoliko otac i dalje insistira na noćnim "aktivacijama", predložite majci da popriča sa njim i objasni mu koliko je ovaj period težak za nju. Svakako će razumeti.
      Pozdrav

  1. Netrpeljivost u braku
    Pitanje broj: #33393

    Živim u braku 40 godina sa mužem koji ne želi nikakav razgovor, samo ćuti, i gleda TV. Kada pokušam da razgovaramo, ne sluša me, svaka moja reč ga vređa. Dok sam radila i dok su deca bila sa nama, lakše mi je bilo, sada smo u takvoj situaciji da se samo svađamo i to zbog sitnica, netrpeljivost je kulmirila, jednostavno, više se ne podnosimo. Šta da radim?

    Odgovoreno: 13. 07. 2009.
    • Dr Slađana Veličković

      Čini mi se da ste malo iznenađeni novonastalom situacijom. Kao zaposlena žena, majka i domaćica sigurno ste žrtvovali veliki deo energije i vremena da bi ispravno vaspitali decu, da bi im pružili što sretnije detinjstvo i pripremili ih za odlazak u samostalan život. Predhodnu životnu fazu shvatite kao odlično odrađeni zadatak. Hteli ste da Vam deca stanu na svoje noge, da im date dobar start za život i u tome ste uspeli. Čestitajte sami sebi. Sad sebi dajte malo vremena da uživate u pomisli da ste uspeli, da ste uspešno ispunili jedan od najtežih životnih zadataka - roditeljstvo. Sada kada su se Vaše obaveze naizgled smanjile, iskoristite vreme i posvetite se sebi. Nemojte traćiti vreme na svađu sa suprugom, već pokušajte da se setite kako Vam je bilo nekad kad ste bili srećniji i zadovoljniji i pokušajte da isti ili sličan model ponašanja primenite i sada. I sami kažete da ste sa suprugom četrdeset godina u braku, i sigurna sam da ste imali mnogo lepih zajedničkih trenutaka. Prošetajte zajedno, pogledajte neki film o kome biste mogli razgovarati nađite zajedničke aktivnosti koje će oboma prijati. Istraživanja pokazuju da ima veliki broj partnera koji ovaj životni period u svom partnerskom odnosu označavaju kao veoma prijatnu, čak i mnogo prijatniju fazu od predhodnih. Ne oklevajte, napravili ste mnogo značajnih koraka do sada, još mnogi su pred vama i zato krenite dalje. 

  1. Poštovani,
    u braku sam već pet godina imam sina 3,5 god. Muž mi je periodični alkoholičar neprihvata nikakvo lečenje ima 30 god. Što je tragično. Psihički me ubija jer sve što zaradi potroši kada je pijan traži od mene da mu stvorim novac kako znam i umem razmišljam već duže vreme da ga ostavim ali malo kao krene na bolje i tako sa nekom nadom da ce biti bolje mučim samu sebe. Kada je trezan on je nervozan što je potrošio hoće da nadoknadi pa opet isto. Preti mi kada je pijan jednom sam mu otela bukvalno nož hteo je da me ubije, izbacivao me je iz stana ne zanima ga ni dete ni ja kada popije niti da li dete uopšte ima sve što treba da li je plaćen stan i krivi mene za sve što se dešava ja trošim novac koji on zarađuje što nije istina jer i ja solidno zarađujem varao me je i sada me ponižava psuje vređa bez ikakvog razloga i traži razlog da pije ode od kuće ne javlja se po par dana dođe praznih džepova traži od mene da mu kupujem alkohol nisam više pametna šta da radim život ovakav  nevodi ničemu pokušavala sam na x načina i da ga ucenjujem i lepo i ružno i ne vredi par dana je kako treba a onda sve pada u vodu. Nisam pametna šta da uradim pre ili kasnije mi ćemo se razvesti jer očigledno da se nikada neće promeniti a siguran je da ga ja neću nikada ostaviti, ne znam šta da radim ako možete na osnovu ovoga što sam vam napisala da mi pomognete nekim savetom
    Unapred hvala.

    Odgovoreno: 26. 06. 2009.
    • Dr Slađana Veličković

      Poštovani,
      muž vam je periodični alkoholičar, ali ste vi hronično u strahu za goli život. Iskreno mi je žao što živite takvim životom, jer se prosto ne zna da li vam suprug više bola nanosi kad je trezan ili kad je pijan. Vi možete da mu pomognete tako što ćete ga motivisti da krene sa lečenjem, da bude uz njega i da mu date podršku predočivši mu šta će izgubit ukoliko ne želi da se leči, porodicu, dete, vas. Kažete da ne prihvata nikakvo lečenje, da ste pokušavali x puta. Pokušajte x i prvi put, a nakon toga prestanite mučiti sebe jer ste i sami kažete "pre ili kasnije mi ćemo se razvesti jer očigledno da se nikada neće promeniti", pa bolje pre nego kasnije.
      Pozdrav

  1. Poštovani!
    U braku sam 10 mjeseci. Najčešći razlozi za svađu sa mojim mužem, od samog početka izbijali su zbog njegovog upornog pritiskanja da kuća mora biti savršeno čista u svakom trenutku. On nije perfekcionista niti neka čistunica pa da bi to bilo logično, već naprotiv, tako da mi nije jasno zašto mene toliko pritiska. Naši prijatelji uvijek hvale naš enterijer i to kako su dočekani. Ja sam u radnom odnosu i stižem skuhati, očistiti, popeglati, iako su to vanljudski napori da bi sve uvijek bilo savršeno uredno. Sigurna sam da kad dođe još i beba da ću tad još manje imati vremena za ovakav tempo, pa će nam to stvarati još veće probleme. Provokacije su tipa: "Kad si mislila očistiti ovo ili ono"? Bez obzira koliko je to bezvezna stvar. Uvijek nađe neku glupost zbog koje će mi prigovoriti, a to je ponižavajuće i strašno me vrijeđa, jer se ja slomih od kućnih poslova. Zabrinjavajuće mi je to njegovo ponašanje, pomalo bolesno. Do sada sam se trudila i objašnjavala, ali posljednji put sam rekla da je "bolestan" i da ga ne mogu više slušati, da ću otići, jer njemu treba služavka, a ne žena koja će se slomiti od posla na radnom mjestu i kući i opet neće valjati. Želudac me boli od tih prepirki, pomozite mi sa nekim prijedlogom kako da ga učinim svjesnim moga truda
    Unaprijed hvala

    Odgovoreno: 26. 06. 2009.
    • Dr Slađana Veličković

      Poštovani,
      ušli ste u novi životni ciklus koji se zove brak, pa kao što je za svaku novinu poterbno vreme da se prilagodimo tako nam je i u braku. Prilikom ulaska u bark svi očekujemo život iz bajke, ali nije baš uvek tako. Ne znam koliko ste dugo sa sadašnjim suprugom bili zajedno pre ulaska u brak i da li se on ponašao slično kao sada, ali u svakom slučaju vi imate problem koji vas iscrpljuje. Pohvalno je što ste svesni problema koji imate i zelite da ga rešite jer i sami kažete "sigurna sam da kad dođe još i beba da ću tad još manje imati vremena za ovakav tempo, pa će nam to stvarati još veće probleme. " jer ono što ne rešite sada predsatvljaće kamen spoticanja za ubuduće. Jedna od vrlo bitnih stavki za bilo koji odnos između ljudi, pa tako i brak, je dobra komunikacija. Potrudite se da jasno kažete suprugu koliko vam je teško i koliko vas tolike obaveze iscrpljuju, ali bez optuživanja već sa molbom da vam pomogne kako bi imali više kvalitetnog vremena za vas dvoje. Otvoreno porazgovarajte o problemu koji vas muči i vidite gde ste upali u " ćorsokak", da bi iz njega izašli i nastavili zajednički život bez utvrđivanja ko je " bolestan" a ko "služavka".
      Pozdrav

  1. Udata sam imam supruga koji je stariji od mene 10 godina, u braku smo 8 godina imamo dete. Udala sam se za njega jer ga volim ali suprug se toliko loše ponaša prema meni da je to strašno. Stalno me psuje, vređa rečima koje su mi toliko bolne da sam ja počela da mrzim sebe, da ponižavam sebe i da mislim da sam najgora, najgluplja. Stigli smo da faze kad on meni kaže da sam ja neuračunljiva i da treba da idem kod psihijatra. Pristala sam i na to da bi njemu bilo lakše. Međutim ništa se ne menja.
    Šta dalje?

    Odgovoreno: 23. 06. 2009.
    • Dr Slađana Veličković

      Poštovani,
      žao mi što čujem kako živite i kroz kakav pakao prolazite. Ono što vam se događa primer je najtežeg oblika nasilja u porodici. Godinama ste izloženi vrlo podmuklom psihičkom i emocionalnom zlostavljanju pri čemu se radi o manipulaciji sa vama i vašim osećanjima, koje je toliko da ste počeli da gubite samopoštovanje. Neverovatno mi zvuči rečenica "da sam ja počela da mrzim sebe, da ponižavam sebe i da mislim da sam najgora, najgluplja "!!! Pa zar ste vi odgovorni za nečije nasilno ponašanje? A dete, šta je sa detetom? Nemojte mu priuštiti da živi u takvoj atmosferi, da od najranijeg detinjstva gleda nasilje i da na kraju usvoji takav način ponašanja kao normalan obrazac. Bez ikakve sumnje, što pre potražite pomoć stručnih lica pri centru za socijalni rad gde rade timovi vrhunskih profesionalaca koji se bave svim vidovima nasilja.
      Pozdrav

Prikazano 56-60 od ukupno 65 pitanja




Zakažite pregled kod Dr Slađana Veličković