Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460

Mesečarenje - potencijalna opasnost

Mesečarenje ili somnambulismus je benigna parasomnija koja se odvija najčešće kod dece (oko 20%) uzrasta do 18 godina, u prvoj polovini spavanja (NREM stadijum). Sama parasomnija, kao ni bilo koja druga, nije opasna po život, ne utiče na pamćenje ili kogniciju kao ni na dužinu života. S druge strane, mesečarenje spada u grupu potencijalno opasnih oboljenja.

Oko 2000. godine su se postavila pitanja u vezi mesečarenja:

  •  kako je moguće da neko spava i hoda?
  • kako je moguće da neko spava, hoda i obavlja manje ili više složene motorne radnje (počev od hodanja pa do upravljanja automobilom)?
  • kako je moguće da neko spava, hoda, obavlja motorne radnje a da se ničega ne seća.

Kako mozak funkcioniše tokom mesečarenja?

Posle ispitivanja na ljudima sa implantiranim dubokim elektrodama, kod kojih je „uhvaćena“ epizoda mesečarenja, došlo se do shvatanja da čovek ne spava celim već delom mozga. Prvi put je jedan vekovni stav koji kaže da „ceo mozak spava“, uzdrman shvatanjem da neki delovi mozga spavaju (odgovorni su za spavanje i razmišljanje na nivou mentacije), dok su drugi budni (odgovorni su za hodanje odnosno izvršavanje motornih zadataka). Time je Kartezijanska dogma koja pretpostavlja postojanje isključivog dualiteta (ili spavam ili sam budan) pala u vodu: postalo je moguće da u jednom istom momentu isti čovek bude i budan i da spava.

Tako su pacijenti koji mesečare, zbog svoje motorne sposobnosti, a odsustva pune svesti, potencijalno opasni kako za sebe tako i za ljude oko sebe. Oni su u stanju da upravljaju mašinama, za seksualne ili kriminalne radnje, uključujući i suicid i homicid.

Mesečare je teško probuditi, a decu gotovo nemoguće, tako da ovaj disocijativni fenomen predstavljaju fascinantan paradoks: postoji istovremena koegzistencija intenzivne endogene razbudjenosti i egzogene nerazbudljivosti kod istog čoveka u isto vreme. Obzirom da su mesečari fototaksični, najčešće se dešava da deca padnu sa visine ako žive na spratu, jer su se kretala ka svetlosti. Zabeleženi su i slučajevi zadesnog stradanja bolesnika, ali i homicida (o čemu je snimljen i film).

Kako zaštiti mesečare i druge osobe od mogućih povreda tokom epizoda mesečarenja?

Predlaže se poštovanje sledećih mera:

  • Izbeći faktore koji provociraju pavor i mesečarenje (nespavanje, alkohol, težak fizički napor, visok stres, promena lokacije/mesta spavanja),
  • Potreban je poseban postupak ukoliko se epizode dogode (moguća je visoka agitiranost, pa pojačati mere pažnje i bolesnika ispratiti tokom svakog dogadjaja dok ne počne da spava),
  • Neophodna je i važna zaštita i bezbednost bolesnika (onemogućiti izlazak iz sobe ili stana, zaštititi prozore diskretnom ali jakom mrežom, ukloniti nameštaj oštrih ivica i oštre predmete na koje se može povrediti; spavanje u prizemlju, ili na donjem krevetu, a ne na visini),
  • Ostaviti svetlost izvan prostorije u kojoj bolesnik spava (hodnik ili toalet),
  • Eventualnu medikamentnu terapiju izbegavati (jer donosi više štete nego koristi), pa pre uvodjenja obavezno konsultovati specijalistu,
  • Obzirom da su pacijenti sa mesečarenjem visoko emotivno angažovani, fototaksični i mobilni, osnovni posupak lečnja su mere bezbednosti i zaštita od povredjivanja (sebe ili drugih),
  • Potrebno je konsultovati psihologa za decu (kako bi se ispratio psihomotorni razvoj i izašlo u susret potrebama deteta) nezavisno od postavljenih dijagnoza),
  • Napraviti, u kućnim uslovima, više video-audio snimaka dogadjaja u spavanju (staviti na CD i doneti da zajedno pogledamo).

Uloga lekova u terapiji parasomnija

Obe vrste mera za lečenje (opšte i specifične) predstavljaju takozvani „higijensko-dijeteski pristup“ lečenju poremećaja spavanja uopšte. Svaka druga bolest spavanja zahteva medikamentni pristup lečenju.

Saobraćajne nesreće predstavljaju tek jedan (socijalni) aspekt-posledicu poremećaja spavanja. Nespavanje ili nesanica svakako dovode do posledica kako po bolesnika (brojni „prelasci na levu stranu kolovoza, bez jasnog uzroka, obično u jutarnjim satima“), tako i po okolinu (nedavno je poznati košarkaš zaspao za volanom i uleteo u gomilu ljudi).


Podeli tekst:

Dr Slavko Janković je specijalista neurologije iz Beograda, sa dugogodišnjim iskustvom u lečenju epilepsije i poremećaja spavanja. Saznajte više i zakažite pregled.

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde


ZAKAZIVANJE 063/687-460