Klinički
sindromi
Infekcija kod odraslih-vreme inkubacije nije sasvim poznato, a
simptomi infekcije su nekarakteristični: povišena telesna temperatura uz otok
limfnih čvorova. Veoma retko se javljaju hepatitis ili miokarditis. Virus se
izlučuje potom kratko vreme pljuvačkom, i vrlo često duže vreme genitalnim
iscetkom odnosno urinom. Lečenje je simptomatsko, jer ne postoje specifični
lekovi za virusne infekcije, a zbog blage kliničke slike, infekcija može da
prođe i neprepoznata. Infekcija
CMV -om deluje imunosupresivno (raste broj T supresorskih limfocita, oslabljene
funkcije limfocita).
Kongenitalna infekcija- Kod CMV infekcije u trudnoći dolazi u oko
40% do intrauterine transmisije virusa. Virus izaziva oštećenja fetusa osobito
u prvom i drugom, ali i u trećem trimestru. Računa se da do oštećenja fetusa
dolazi u oko 5 - 15% slučajeva. Kod 5% inficiranih fetusa dolazi do razvitka
kongenitalnog CMV sindroma, a kod 5 - 10% su ovi simptomi slabije izraženi. Kod
85 - 90% inficiranih fetusa nema nikakvih simptoma. Kod kongenitalnog CMV
sindroma u 90% se razvijaju kasne posledice infekcije.
Simptomi kongenitalnog CMV sindroma su: hepatosplenomegalija (uvećane jetra i slezina), trombocitopenija (smanjen broj trombocita), hiperbilirubinemija, hemolitička anemija, mikrocefalija, horioretinitis, encefalitis, atipična limfocitoza.
Perinatalna infekcija – prolaskom kroz zaraženi porođajni kanal trudnica koje su zaražene CMV -om pre trudnoće.
Infekcija kod imunokompromitovanih osoba– kod obolelih od AIDS karakteriše se perzistentnom temperaturom, hepatitisoma, poremećajem leukocita i trombocita i zapaljenjem pluća koja nekada može biti i fatalna.
Dijagnoza
Postavlja
se na osnovu laboratorijske dijagnostike, genske probe, imunohistologije,
DNK probe, izolacije virusa, seroloških ispitivanja.
Lečenje
Citomegalovirus - CMV je, bez dileme,
najčešći uzročnik kongenitalnih i ranih postnatalnih infekcije. Značaj ove
infekcije upoređuje se sa značajem rubeole pre uvođenja obaveznog vakcinisanja.
Nažalost zbog imunoloških odlika ovog virusa nije moguća zaštita od
kongenitalne CMV infekcije.
CMV infekcija i posledice
CMV infekcija i/ili oboljenje je najčešća oportunistička virusna infekcija koja može veoma ozbiljno da ugrozi imunokompromitovane pacijente. CMV virus pripada grupi herpes virusa. 20 do 60% transplantiranih pacijenata bez primenjene profilakse razvije simptomatsku CMV infekciju. Pored direktnog infektivnog delovanja CMV infekcija ima indirektine efekte kod transplantiranih pacijenata: povećanje oportunističkih infekcija, oštećenje samog grafta patogenom, povećanje rizika akutnog odbacivanja kao i hroničnog odbacivanja grafta. Posledice CMV infekcije se odnose na smanjenje preživljavanja i pacijenta i grafta.
Najčešća klinička manifestacija CMV
infekcije kod pacijenta sa SIDA-om je retinitis koji može dovesti do gubitka
vida odnosno ireverzibilnog slepila.
Osobine leka valganciklovira:
Valganciklovir je prolek ganciklovira,
dostupan u tabletama od 450mg, koji se posle oralne primene veoma brzo
konvertuje, aktivnošću hepatične i interstinalne esteraze, u ganciklovir. Preporučeno
doziranje zavisi da li se radi o terapiji ili profilaksi i kreće se od dnevne
doze od 1800 mg podeljene u dve doze i 900 mg jednom dnevno za profilaksu,
odnosno fazu održavanja. Valganciklovir posle oralne primene ima
povećanu
bioiskoristljivost leka u poređenju sa ganciklovirom, takođe za oralnu
upotrebu. Koncentracija ispod krive (
AUC)
posle oralne primene valganciklovira je slična AUC koncentraciji ganciklovira
datog intravenskim putem.
Klinička efikasnost valganciklovira
Kliničke studije (u prilogu
dokumentacije) su pokazale da je VALCYTE efikasan u kontroli CMV infekcije kako
kod transplantiranih pacijenata, tako i kod pacijenata sa
SIDA-om, a sa dobrim profilom podnošljivosti.
Rezultati
velike kliničke studije VICTOR,
u kojoj
su učestvovali i stručnjaci iz naše
zemlje,
pokazali su da je Valcyte za oralnu primenu podjednako efikasan i bezbedan kao
i intravenski ganciklovir, u lečenju citomegalovirusne (CMV) infekcije kod
transplantiranih pacijenata.
VICTOR studija, randomizovana, interventna studija je
uključila 321 transplantiranog pacijenta sa virusološkom i kliničkom potvrdom
CMV bolesti nakon transplantacije. 164 pacijenta su 21 dan primali oralni
valganciklovir (VGCV; 900 mg/dan, dva puta dnevno) a 157 pacijenata je primalo
intravenski ganciklovir (GCV; 5 mg/kg/dan, dva puta dnevno). Nakon toga, svi
pacijenti su primali 28 dana dozu održavanja valganciklovira (900 mg/dan,
jednom dnevno.) Kliničko izlečenje CMV bolesti je bilo podjednako u svim
vremenskim intervalima. 21. dana, klinički uspeh postignut je kod
83.6% pacijenata u VGCV grupi i
84.0% u GCV grupi.
49. dana procenat
uspešnosti je bio
96.6% za VGCV vs.
93.0% za GCV. Ispitivači su zaključili
da u poređenju sa i.v. ganciklovirom, koji predstavlja zlatni standard u
lecenju CMV infekcije, lečenje oralnim valganciklovirom je mnogo pogodnije za
pacijente, jer terapiju mogu da uzimaju sami, u svom domu, što znači da se
veliki broj transplantiranih pacijenata, koji su hospitalizovani zbog CMV
bolesti, može otpustiti ranije, što smanjuje pritisak na lekare i smanjuje
troškove lečenja.
Kliničke studije su pokazale da su CMV
infekcija i oboljenje, povezani sa produženjem hospitalizacije i povećanjem
troškova celokupnog lečenja.
McCarthy et
al. su analizirali retrospektivno troškove CMV infekcije na seriji
kadaveričnih transplantacija bubrega u jednom centru u Kanadi u periodu od
januara 1988. do marta 1990. Zaključili su da su pacijenti sa CMV oboljenjem
imali veći broj bolničkih dana tj. dužu hospitalizaciju, u prvoj godini posle
transplantacije (59 vs 22 dana). Srednji ukupni bolnički troškovi su bili 2.5
puta viši kod pacijenata sa CMV u odnosu na kontrolnu grupu.
Moje dete od 5 godine ima citomegalo virus i prouzrokovao joj je autizam, ako neko zna kako se leči biću jako zahvalna .
Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde
Bolesti