Paragonimus

Paragonimusi su trematode (metilji). Trematode su helminti oblika lista. Telo im je prekriveno zaštitnim omotačem, tegumentom, preko kojeg se vrši apsorpcija hranljivih supstancija posredstvom mikrovila ispod kojih se nalaze mitohondrije, pinociti i druge strukture koje omogućavaju apsorpciju. Ispod tegumenta se nalazi više slojeva mišića.

Put prenošenja

Intermedijarni domaćini su morski puževi, u kojima jajašca sazrevaju, zatim se infestiraju rakovi i drugi ljuskari. Čovek se infestira konzumiranjem sirovih ili nedovoljno termički obrađenih rakova. Jedinke iz creva prolaze kroz zid creva, peritonealne šupljine, kroz dijafragmu i dospevaju u pluća gde se inkapsuliraju i sazrevaju u odrasle jedinke, duge 7,5 do 12 mm. Ove trematode mogu da migriraju i do drugih organa, mozga, jetre, slezine, potkožnog tkiva i poprečno prugastih mišića.

Patološki (medicinski) značaj

Paragonimijaza je oboljenje koje nastaje infestacijom trematodama iz roda Paragonimus (najčešće P. westermani) i javlja se u predelima  Afrike i Azije, gde se tradicionalno konzumiraju sirovi rakovi i krabe.
U oko 20% slučajeva paragonimijaza je asimptomatska. Kada simptomi postoje, u akutnoj fazi se javljaju u vidu bolova u abdomenu, proliva i urtikarije. Par dana kasnije se javlja povišena telesna temperatura, kašalj, dispneja (otežano disanje), bol u grudima, preznojavanje i malaksalost.

U hroničnoj fazi manifestacije mogu biti pulmonarne ili ekstrapulmonarne.

Hronični pulmonarni simptomi počinju 6 meseci nakon infekcije i podrazumevaju suv kašalj, kasnije i produktivan, sa iskašljavanjem sputuma boje rđe ili zlatne boje.

Ekstrapulmonarna paragonimijaza nastaje migracijom jedinki u druge organe-jetru, slezinu, bubreg, mozak, creva, peritoneum, mezenterične limfne čvorove, mišiće, testise/ovarijume, subkutana tkiva, kičmenu moždinu.
Cerebralna paragonimijaza se često javlja kod dece. U akutnoj fazi nastaje meningoencefalitis koji traje 1-2 meseca. U hroničnoj fazi se mogu javiti paraliza facijalnog živca, hemiplegija, paraplegija, glavobolje, epileptični napadi, povraćanje i slabost.

U drugim organima jedinke stvaraju ciste, abscese ili granulome.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, seroloških testova, nalaza jaja u sputumu, stolici, urinu, pleuralnoj tečnosti, likvoru ili gnoju, rendgenografije pluća i CT-a (skener).

Lečenje

Primenjuje se antiparazitna terapija, lek izbora je prazikvantel, a uz to je potrebna i simptomatska i suportivna terapija.

Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde