Skolioza kod dece - simptomi, dijagnostika, lečenje

Skolioza je jedan od tipova deformiteta kičmenog stuba, a kod kojeg se kičma krivi u sve tri ravni. Kada se posmatraju leđa kod zdrave dece ona su simetrična i izgledaju ravno. Kod dece sa skoliozom leđa su asimterična, a kičma je kriva najčešće u obliku slova S ili C sa posledičnom dezaksacijom osovine tela. 

Prilikom pregleda primećuje se: 

  • razlika u visini ramena;
  • glava nije centrirana iznad tela;
  • asimterija kukova;
  • kod Adamsovog testa postoji asimterija rebarnih lukova i paravertebralne muskulature;
  • deformitet rebara.

Postavljanje dijagnoze skolioze

Skolioza kod dece

Ako se na osnovu kliničkog pregleda postavi sumnja na postojanje skolioze, neophodno je da se obavezno uradi odgovarajući RTG snimak kičmenog stuba u stojećem stavu, kako bi se utvrdio tip i izmerio tačan stepen krivine.

Dijagnoza skolioze se uvek postavlja na osnovu RTG snimka i potrebno je da krivina kičme bude veća od 10 stepeni. Dodatne dijagnostičke procedure su neophodne kod nekih oblika skolioza (NMR, CT…)

Rano postavljanje dijagnoze skolioze je važno kako bi se na vreme započelo sa lečenjem.

Tipovi skolioze

Postoji više tipova skolioze. U zavisnosti od tipa, zavisiće i način lečenja deformiteta.

Idiopatske skolioze

U više od 80% slučajeva, uzrok skolioze je nepoznat i  takve skolioze se zovu idiopatske skolioze.

Idiopatske skolioze se najčešće pojavljuju početkom puberteta ili oko 10 godine života. Rastom deteta se često pogoršavaju, te kod dece kod koje skolioza postoji veći period rasta, postoji veća tendencija ka pogoršanju krivine.

U zavisnosti od starosti deteta u kojoj se skolioza javi razlikujemo više podtipova idiopatske skolioze:

  • 0-3 godine života - infantilna idiopatska skolioza;
  • 3-10 godine - juvenilna idiopatska skolioza;
  • od 10 do završetka koštanog rasta- adolescentna idiopatska skolioza.

Kongenitalna skolioza

Kod kongenitalne skolioze deformitet, tojest, krivina nastaje zbog poremećaja formiranja i segmentacije pršljenova, te kičmeni stub nepravilno raste. To su najteži oblici skolioze za lečenje, jer postoje već prilikom rođenja deteta. Kako dete raste deformitet se često pogoršava i postaje rano klinički vidljiv. Operacija se preopručuje u ranom dečjem dobu ukoliko se krivina znatno i brzo pogoršava.

Neuromuskularne i sindromske skolioze

Deca koja boluju od nekog oblika neuromuskulatorne bolesti, kao što je, na primer, cerebralna paraliza, spinalna mišićna atrofija, mišićne distrofije, imaju veliki rizik od nastanka skolioza. U ovom slučaju, one su posledica poremećenog mišićnog balansa i snage posturalne muskulature.

Simptomi skolioze

Idiopatske skolioze u dečjem dobu su asimptomatske. Međutim, ukoliko se kod deteta javi:

  • bol u leđima;
  • bol u nogama;
  • mišićna slabost;
  • poremećaj funkcije sfinktera,

potebno je hitno i detaljno ispitivanje kako bi se utvrdio uzrok navedenih tegoba.

Lečenje skolioze

Skolioza kod dece

Lečenje skolioza može da bude neopertivno i operativno u zavisnosti od tipa, stepena deformteta, kao i životne dobi deteta. Kod deteta kod god je deformitet dijagnostikovan, neophodno je sprovoditi redovne kliničke i radiografske kontrole.

Kod neoperativnog lečenja, cilj  je da se zaustavi pogoršanje deformiteta:

  • Kod dece kod koje je krivina manja od 20 stepeni, lečenje se sastoji od redovnih vežbi uz bavljenje sportskim aktivnostima.
  • Kod krivina od 20 do 40 stepeni, a koja rastu uz vežbe, potrebno je da se koristi i mider. Mider deluje tako što vrši korektivni pritisak na krivinu, te na taj nači zaustavlja ili usporava pogoršanje deformiteta. Mider ne može da ispravi strukturalni deformitet kičmenog stuba. Vreme nošenja midera određuje doktor koji leči deformitet.

Operativno lečenje se preporučuje kod dece sa većim stepenom krivine, i kod onih kod kojih se očekuje progresija deformiteta i nakon završenog koštanog rasta. Postoje razne tehnike za hiruršku korekciju deformiteta kičmenog stuba. Sada je zlatni standard korekcija uz pomoć šrafova, kuka, traka koji fiksiraju pršljenove za šipku koja drži kičmu u korigovanoj poziciji, uz spinalnu fuziju.

Do potpune fuzije treba da prođe od 6 meseci do 2 godine, što zavisi od toga koji je deo kičme je operaisan, kao i od stepena preoperativne krivine. U tom periodu se ne preporučuje fizikalni tretman. Nakon tog perioda, vežbe su dozvoljene, a njih će odrediti ordinirajući hirurg.


Podeli tekst:

Dr Oleg Krneta je specijalista ortopedske hirurgije i traumatologije u Beogradu. Bavi se hirurgijom i lečenjem oboljenja kičmenog stuba.

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde