Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Dr Dragana Krasić - Specijalista neuropsihijatrije

Dr Dragana Krasić

Specijalista neuropsihijatrije

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu

Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine

Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu

Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine

Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom

Više informacija

Specijalizacija

Neuropsihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

  • Nemački

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Radno Iskustvo

Klinika za mentalno zdravlje Niš

Specijalista neuropsihijatrije.

Specijalistička psihijatrijska bolnica

Specijalista neuropsihijatrije.

Klinika za mentalno zdravlje i psihijatriju dece i adolescenata, KC Niš

Specijalista neuropsihijatrije.

Članstvo

DEAPSA (udruzenje dečje i adolescentne psihijatrije)

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 1658

  1. Postovana doktorko krasic, (pitanje #51463) hvala vam na odgovoru i vremenu koje ste izdvojili. Molim vas da mi oprostite ali mislim da je neki nesporazum u pitanju. Jedino pitanje koje sam vam licno predhodno postavila jeste da mi kazete sta znaci dijagnoza f60, a da tom prilikom nisam pominjala nista od svojih problema, pa ni pitala vas kako vi lijecite poremecaj licnosti kako ste rekli da je f60. Pratim prilicno cesto odgovore koje dajete na ovom sajtu, i zaista nisam primijetila neko slicno iskustvo. Tako da vam se jos jednom izvinjavam na oduzetom vremenu. Mada mi ni sad nije jasno sta se htjeli da mi kazete ovim odgovorom, posto peremecaja licnosti ima razlicitih ako sam svatila dobro, a moguce i da ocekujem od vas vise nego sto mi zelite pruziti, pa vam se i takodje izvinjavam i zbog uznemijavanja. S postovanjem,

    Odgovoreno: 01. 02. 2010.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Poremecaja licnosti ima razlicitih, a prepoznaje se o kojem se radi po broju koji imate posle tackef60. 0 ili neki dr. Broj. Ja se ne mogu vracati sada na pitanje, ali ako zelite jos precizniji odgovor mozete me upitati ponovo. Nemojte se izvinjavati, nije nikakav problem

      dr d. Krasic
      Pozdrav
  1. Postovana dr krasic, obracam vam se sa zeljom da mi bar ukazete na put kojim treba da rjesavam problem, ukoliko ne budete mogli vi da mi izadjete u susret. Kao mlada osoba naucena sam da temeljno i odgovorno radim na svojim obavezama, probleme rjesavam na vrijeme, neostavljajuci ih za sjutra ili nekog drugog. Ta osobina mi je cesto pomagala u zivotu i mislim da joj dugujem mnoge svoje uspjehe, kao i izrazenoj upornosti, ne bjezanju od teskog rada. Mislim da se za mene moze reci i da naginjem perfecionizmu. Tokom skolovanja nisam mnogo vodila racuna da li cu dobiti visoku ocjenu, al sam i te kako vodila racuna da savladam materiju, najbolje u grupi. Zadovoljiti sopstvene kriterijume za mene je pocesto teze nego zadovoljiti tudje. Uspjela sam da naucim da i posao koji sam uradila manje temeljno prihvatim i ne vracam se da ga popravljam, kad god je to moguce, kao i da se ne jedem sto u nekim situacijama moram da popravljam stvar, jer to prvi put nisam dovoljno dobro odradila. Samokriticnost mi je jos jedan dar s neba, koji valjda ide uz perfekcionizam. Takodje sklona sam i samopodcjenjivanju. Pocesto se ponasam po principu: moze to i bolje. Medjutim, ono sto mi nesto vise smeta jest osjecaj da sam u nekoj situaciji ili komunikaciji jos nesto trebala da odradim ili kazem a da ne znam sta bi to moglo da bude, a da bas ta sitnica jest presudna za povoljan ishod, te da zbog tog propusta nisam zadovoljila ni sebe ni druge. Pa me uz to uhvati i zebnja da cu snositi katastrofalne posljedice zbog propusta. Kriminalom se ne bavim da bi morala da strahujem. Inzinjer sam elektrotehnike koji radi kao programer i izgleda povremeno od muve pravi slona. Emotivna, nesebicna, pozrtvovana, postena, kako kazu. Na poslednjoj godini studija imala sam jake treme, od kojih sam imala problema sa sistemom za varenje, te pocesto fizicki bila onemogucena da izadjem na ispit koji sam spremila, te tako odlozila zavrsetak studija. Nisam sklona sujevjerju ni obredima, vec se oslanjam na svoje snage i kapacitete. Psihijatri su mi pomogli da zavrsim studije, samo su teznju stavljali na ucinak medikamenata. Cak me nisu ni pitali za iskustva iz 1992 -1998. Koja su prilicno uticala na moju porodicu pa i mene, i ako sam se zalila na osjecaj ugrozenosti. Takodje me nisu pitali ni za ocevu smrt, koju sam prilicno tesko podnijela. Nemam ona teska iskustva da sam gledala ubistva i stradanja tokom ratnih zbivanja, al sam upila atmosferu straha koja vlada iza prvih borbenih linija. Gubitak oca krajem 1993 bio je kao da mi je izmaknuto tlo pod nogama. Bio mi je najbolji drug i duhovni vodja, ne samo otac. Mnogo sam radila na sebi, kako bi sebi pomogla, jer mislim da nije najbolje rjesenje oslanjat se samo na lijekove, koji istini za volju samo su mi pomagali da utrnem, te takva odradim sto se trazi. Davali su mi seroxat 10 mg, ujutru i moditen 1mg dnevno, bromazepan 1, 5mg po potrebi. Od 2002 se obracam za pomoc, nekoliko puta sam uspijevala da bez lijekova budem i po 5 mjeseci. Vec nekoliko mjeseci ne pijem lijekove, dobro se osjecam, bolje no ikad u poslednjih 10 a mozda i 20 godina, samo jos taj opisani osjecaj me malo muci, mozda najvise to sto ne znam kako da taj problem rijesim. Mene najvise opterecuje neznanje. Cim ukapiram kako bi se nesto moglo rijesiti, ili bar put kojim treba poci, tegobe se svode na ovo: da to samo treba izdrzati, pa i ako je tesko, rijesit ce se. Kao i pitanje sta mi se desilo? Da l ovaj moj poremecaj ide pod generalizovani anksiozni ili post traumatski? Ili je nesto drugo, meni manje poznato? Kako postici da se kroz zivot ide bez lijekova ako je moguce? Unaprijed hvala. Srdacan pozdrav

    Odgovoreno: 29. 01. 2010.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Ne bih ponavljala, jer sam na ovo pitanje vec dala odgovor


      dr d. Krasic
      Pozdrav
  1. Pitanje iz oblasti psihijatrije. Postovani, imam 21 godinu, pre tri meseca sam imala anksioznost, uz osecaj derealizacije i depersonalizacije. Uz savete psihologa, i bez upotrebe lekova uspela sam to da prevazidjem, anksioznost i derealizacija su se povukli, ali i dalje imam osecaj kao da posmatram sebe, sa kojim uspevam da se nosim, ali mi je jako tesko da se skocentrisem prilikom ucenja. Zanima me koliko je vremena potrebno da osecaj depersonalizacije prodje, i da li je neophodno da pijem lekove kako bi se osecaj skroz povukao? Unapred zahvalna. . .

    Odgovoreno: 29. 01. 2010.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Vreme koje je potrebno je individualno. Zavisi od vas, nacina lecenja, uzroka pojave, potom u okviru koje patologije se javla. Budite strpljivi, sobzirom da ste bolje, uskoro ce i to nestati. Sacekajte sa lekovima, posto se vec uspesno borite.

      dr d. Krasic
      Pozdrav
  1. Postovana bojana, pisem vam zbog mog jako dobrog prijatelja jer mislim da mu treba pomoc. Ima 30 godina, jako je inteligentan, bavi se humanitarnim radom mimo posla i odgovoran je. Medjutim. . . Roditelji su mu razvedeni. Otac je umro kad je bio mali a majka se udala za drugog coveka i ostavila ga kod njene majke da ga cuva. Vidja majku jednom mesecno (ne zive u istom gradu) i nekako je previse vezan za nju. Mene brine sledece. . . Jako je emotivno nezreo, ako dobije negativnu kritiku, "baca" se kao dete i odmah bezi u drugu prostoriju i ide da pusi. I uvek tako. . . Ako mu nesto nije po volji. Drugo, druzimo se par godina a do sada nemamo nijednu normalnu slike. On nikada ne stoji mirno za slikanje. Mozda ce vam ovo delovati kao glupa i nevazna stavka ali radi se o tome da se uvek slika "cudno" (kako cekicem udara sebe u glavu, kako lezi na podu sa iskrivljenim ustima i iskosenim ocima. . .) . Nema nijednu ok sliku. Na svim slikama deluje kao da je retardiran. Molim vas, recite mi sta je moguci problem u vezi sa njim. Nema nikakvih sansi za odlaskom kod lekara jer on ovo ne smatra problemom. Ono sto mene najvise brine jesu slike (dozvolicete da izmesem svoje laicko misljenje. . . Koje deluje sirofreno. . .) . Hvala unapred. Pozdrav

    Odgovoreno: 29. 01. 2010.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovani,
      Obratite se sajtu ponovo da vidite kako vam bojana moze odgovoriti, jer je ovo deo pitanja na koja odgovara psihijatar


      dr d. Krasic
      Pozdrav
  1. Sada imam 32god. I ovo mi se desava od pre 5-6 godina. Prvi napad mi se dogodio na poslu, simptomi s bili gusenje, nesvestica i strah od smrti, posle toga su nastale aritmije i tahikardije koje su u zadnje vreme smanjene. Lekove koje trenutno pijem su propranolol 1/4 dnevno i povremeno ksalol od 0. 5mg. Problemi koje duze vreme osecam su nervoza strah od necheg novog, znojenje, hladnoca, gubitk telesne tezine, bolovi u zelucu, stomaku, ukocenost misica vrata, povecan apetit, jutarnje muchnine, problemi sa retkom stolicom ali ne stalno, lupanje srca i znojenje, umor i gubitak volje za normalnim funkcionisanjem. Unapred zahvalan.

    Odgovoreno: 29. 01. 2010.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovani,
      Simptome koje ste naveli su izraz depresivnosti koja je osnova na kojoj trenutno funkcionisete, naravno onako kako bi svako funkcionisao, nedovoljno, neadekvatno. Jasno je onda da se morate javiti psihijatru i dogovoriti oko daljeg tretmana

      dr d. Krasic
      Pozdrav

Prikazano 401-405 od ukupno 1658 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460