Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Dr Dragana Krasić - Specijalista neuropsihijatrije

Dr Dragana Krasić

Specijalista neuropsihijatrije

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu

Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine

Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu

Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine

Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom

Više informacija

Specijalizacija

Neuropsihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

  • Nemački

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Radno Iskustvo

Klinika za mentalno zdravlje Niš

Specijalista neuropsihijatrije.

Specijalistička psihijatrijska bolnica

Specijalista neuropsihijatrije.

Klinika za mentalno zdravlje i psihijatriju dece i adolescenata, KC Niš

Specijalista neuropsihijatrije.

Članstvo

DEAPSA (udruzenje dečje i adolescentne psihijatrije)

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 1658

  1. Poštovana,
    Može li da mi kažete što je vsusnost paranoidna šizofrenija?
    Hvala unapred.

    Odgovoreno: 09. 08. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovani,
      Ovo oboljenje je karakteristično po poremećaju mišljenja, emocija, i opažanja, doživljaju proganjanja. Bolest je prosečnog karaktera i može se uz redovne kontrole i obaveznu upotrebu lekova uspešno održavati funkcionalnost pacijenta.
      dr D. Krasić. Pozdrav.
  1. Šta znači šifra F41.2? Psihijatar mi napisao tu šifru i dao od lekova samo Bromazepam od 3mg. Ranije sam imala F32 i takodje pila Bromazepam. Šta znači ta šifra i da li je to odgovarajući lek za mene?

    Odgovoreno: 09. 08. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Ova šifra se odnosi panične poremećaje i anksiozno-depresivnu problematiku. Bromazepam smanjuje anksiznost i daje se iz tog razloga. Dejstvo leka je simptomatskog karaktera, tako da smatram da je uz njega neophodna i psihoterapija
  1. Poštovana,
    U braku sam više od tri godine. Od početka znam da suprugov mlađi brat ima psihičkih problema i da pije lekove, ali tek nedavno smo od roditelja saznali da je u pitanju dijgnoza F28. Dijagnoza je postavljena dok je bio u vojsci, o čemu niko nikada nije hteo da priča sa roditeljima. On je ležao tada na VMA, nekih 10 dana i otpušten je kući. Od tada je prošlo 12 godina, a da brat nije nikada više bio hospitalizovan, već samo pod nadzorom lekara pio razne lekove. Koliko sam shvatila spada u sizoidne poremećaje, ali bih Vas molila da mi detaljnije odjasnite o čemu se radi. Zabrinuta sam za svoju budućnost, jer dece nemamo još uvek. Da li imam razloga za brigu, da li je opasno i da li je nasledno? Suprug je zdrav, vojsku odslužio pre 13 godina, i nije nikada lečen od psihičkih poremećaja.
    Hvala unapred.

    Odgovoreno: 09. 08. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Radi se o psihotičnoj epizodi, ali ne i o šizofrenom poremećaju. Smatram da ukoliko imate probleme u braku, pozabavite se njime, jer svaka ekspresija bolesti uslovljena je i genetskim i psihološkim i sredinskim faktorima.
      dr D. Krasić. Pozdrav.
  1. Poštovana dr,
    Prosto ne znam odakle da počnem. Imam 44 godine, rođena sam u Nišu, a već 16 godina živim u Beogradu. Udata sam i imam dvoje dece-kćerku od 18 i sina od 11 godina. Starijem detetu nisam biološka majka-to je dete iz prvog suprugovog braka sa ženom koja je trajno nesposobna za brigu o drugima zbog dijagnostikovane paranoidne šizofrenije. Živimo u stanu od 39 kvadrata zajedno sa svekrvom, s tim što smo suprug, deca i ja u jednoj sobi. Trudimo se da imamo dobre odnose, ali je to često nemoguće. Suprug radi kao službenik u državnoj instituciji i ima siguran izvor stalnih prihoda koji nije veliki, tako da oskudevamo u mnogo čemu. Socijalni i intimni život uopšte nemamo, suprug i ja. Deca nam vole društvo, ali starije dete ne uspeva da ostvari trajne i skladne odnose. Oba deteta imaju probleme sa koncentracijom, učenjem, rešavanjem problema i imaju razne vrste strahova. Mnogo sebi prebacujem što im ne omogućavam bolji i sadržajniji život, iako sam svesna da mnoge porodice žive u mnogo gorim uslovima. Ja potičem iz jedne nesređene porodice i odrasla sam u strašnim psihičkim uslovima, pored oca tiranina i nezrele majke. Otac je mnogo pio i u nastupima pijanstva je strašno fizički i verbalno zlostavljao majku pred mojom mlađom sestrom i preda mnom. Zahtevao je potpunu poslušnost i poštovanje nekog ko da samo njemu znanom. Držao nas je u stalnom strahu i napetosti i u potpunom odsustvu radosti. Majka nije želela da se razvede, iako je imala svoja primanja i iako smo je sestra i ja molile da to zbog nas i zbog nje uradi. Odrasla sam posmatrajući svoje roditelje i ponavljajući sebi da neću biti takva. Sve moje talente osujetio je moj otac upisujući me u škole koje je on hteo. Uopšte, dozvoljavao je, dok sam bila dete i zavisila od njega, i da bira s kim da se družim, kasnije se mešao u izbore emotivnih partnera, a kulminiralo je pri mojim nagoveštajima za razvod braka kada mi je pretio da neću više postojati za njega i da neće više govoriti sa mnom ako to uradim. Odgovorila sam da može da počne odmah da ne govori sa mnom, ako tako misli. Sada nemam lošu komunikaciju sa njima, jer odbijam da slušam medjusobna optuživanja i, iskreno, mislim da sam suviše vremena provela živeći njihov brak i njihove živote. Sa suprugom imam dobru komunikaciju, iako smo potpuno drugačijih interesovanja, ali imamo istu bazičnu dobrotu i skloni smo pravim životnim vrednostima. Ja sam nezaposleno lice. Nisam još uvek diplomirala, apsolvent sam već pet godina. Zbog studija koje sam započela u Nišu, na filozofskom fakultetu na katedri za srpski jezik i književnost, često odlazim u Niš i to dodatno komplikuje celu stvar. Silno želim da diplomiram, ali mi je zdravlje sve gore. Kada sam upisala fakultet, bila sam jako ambiciozna i mnogo sam stručnih radova objavila, a objavila sam i knjigu poezije u jednoj veoma renomiranoj izdavačkoj kući. Do pre izvesnog perioda imala sam neopisivu energiju, optimistično raspoloženje, elan... A sada sam potpuno bezvoljna i osećam se tupo kao predmet. Pre sedam godina, nakon neopisivih glavobolja koje nikako nisam mogla da savladam i nakon neprestanih odlazaka neurologu i ispijanja demetrina jednom uveče, a nakon progrediranja zdravstvenih tegoba, od neprestanog strahovanja da li negde u organizmu imam tumor, popustio mi je želudac i posle pregleda u kcs, gastroenterolog je utvrdio da bolujem od hroničnog erozivnog gastritisa, hijatalne hernije i sindroma iritabilnog kolona, a utvrđeno je da gastritis nije izazvan infekcijom helicobacter pylori. Bez obzira na terapije, promenjen način ishrane, fizičku aktivnost. Meni je stomak ostao slaba tačka i centar reagovanja na svaki događaj. Zato mi je lekar opšte prakse savetovao da uzimam bromazepam od 1,5mg stalno. I tako sam godinama unazad pila po 1/2 ili 1/4 tog leka samo uveče, pre spavanja. Pre dve godine imala sam anemiju uzrokovanu obilnim i nekontrolisanim mesečnim krvarenjima bez jasnog ginekološkog uzroka. U tom periodu počinju moji sadašnji problemi. Dominiraju slabost, mentalna usporenost, teškoće u artikulaciji, bezvoljnost, stalne vrtoglavice, prejedanja. Lekar opšte prakse je posumnjao na multiplex sklerozu ili miasteniju gravis i ja sam od tog momenta u stalnom strahu da je on u pravu. Iako je prošlog maja uradjen ct endokranijuma koji je pokazao nalaze granicama normale, iako je krvna slika zadovoljavajuća osim blago povišenog vrednosti holesterola, iako sam zbog degenerativnih promena u vratnom delu kicme prosla i fizikalnu terapiju - nikada se gore nisam osecala. Potrazila sam jos jedno strucno misljenje, od neurologa za koga znam da savesno i strucno obavlja svoj posao. U nalazu je sledece: obj. Neuroloski nalaz je bez latealizacije. Naglasena vegetativna stigmatizacija, sa povisenom anksioznoscu, bez dubljih psihopatoloskih promena. Dg. Synd psychosomaticum. Th. Flunirin caps. 20mg 1 ujutro posle dorucka u naredna 2 meseca, xanax 0, 25mg 1 tbl. Uvece pred spavanje po potrebi, bedoxin tbl. 3x1 dnevno. Potrebno je da uradi hormone stitne zlezde, pregled kardiologa. Bromazepam niti bilo sta za smirenje ne uzimam skoro 4 meseca. Uz 1 multivitamiski preparat dnevno, redovno uzimam 1 cap. Omega 3 od 1000 mg, a poslednjih mesec dana i vit. B6. Jedino, nikako da pocnem da uzimam flunirin, zbog straha od neželjenih pojava. Sada se strašno sporo krećem, imam neviđeni tremor, ubrzan puls, nizak pritisak - u proseku 95/65, tahikardiju, znojenje dlanova, vrtoglavice u svim položajima, brzo zamaranje, nesigurnost i slabost u nogama, stalan strah od pada, od moždanog ili srčanog udara, ms-e ili ludila, izbegavam kretanje, osećam fizičku mučninu od čitanja i pisanja, a neretko i od pričanja-a to sam do pre dva-tri meseca najviše volela i stalno sam to radila, osećam se kao stalno pripita i više ne uživam ni u čemu. Moj neprestani fokus je na ekstremitetima i stalno posmatram i analiziram jesam li dovoljno brza i precizna. Često verbalno izražavam suicidalne namere, ali ne bih se ubila-više je to očaj za koji mislim da nemam snage da ga preobratim u nešto dobro za moju porodicu i mene. Hoću da kažem, znam kako se moji problemi rešavaju ali nemam energije, moje telo me onemogućava da nešto i uradim. Ne mogu da kažem da sam tužna, ali jesam razdražljiva, tupa i potpuno fizički neaktivna. Prejedam se i nalivam do bola, pa sam sebi i fizički neprivlačna. Dakle, apsolutno sam nezadovoljna svim aspektima sopstvene ličnosti, a želim diplomu, dobro zdravlje i kondiciju i imam u planu nekoliko prevoda i knjiga. Mnogo sam literature iz oblasti psihologije pročitala, a psihologija je moja prva velika ljubav, ali sebi ne umem da pomognem. Ovo je prvi put u životu da sam bilo kome ispričala ovako mnogo ličnog. Nemojte me razočarati, molim Vas, pomozite mi. Objasnite mi moje stanje, ovu odvratnu pasivnost koju ne mogu da prevaziđem. Šta je sa mnom? Takođe, jako mi je važno da mi kažete o mojoj dijagnozi i terapiji nešto vise. I jedno pitanje nevezano za mene - da li postoji stručna osoba u našoj zemlji koja primenjuje primalnu terapiju kao metod lečenja?
    S poštovanjem i zahvalnošću na vremenu i razumevanju, Sofija.

    Odgovoreno: 30. 07. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Život u zajednici, na malom prostoru neminovno vodi u nezadovoljstvo i neophodno trpljenje, povlačenje, neželjene kompromise. Samim tim velika je psihička potrošnja i emotivno iscrpljivanje, kao i posledična neefikasnost, pada volje i interesovanja. Izlazak iz toga može se naći, i rešenje uvek postoji, samo se ne smete predati. Inaktivni i pasivni, praveći retrospektive zbog kojih bi nastavili da očajavate ne vodi nikuda. Nemojte da život Vas nosite, uzmite situaciju u svoje ruke. Lekarska pomoć Vam je neophodna, što zbog smanjenja telesne težine, to i zbog psihičkih smetnji. Flunirin je jako dobar lek, nemojte ga se bojati. Tri meseca uzimanja Vam neće škoditi, a rezultati će biti, videćete, odlični. Opustite se i počnite da menjate realne i pred Vama prisutne situacije, koje će poboljšati kvalitet Vašeg života.
      dr D. Krasic. Pozdrav
  1. Poštovana,
    Imam 18 godina. Moja majka boluje od neke duševne bolesti. Obolela je u 21. godini. Htela bih Vas pitati kolike su šanse da obolim i ja, molim Vas da mi odgovorite jer sam užasno uplašena, želim da imam normalan život. Ja stalno mislim o tome i stvarno sam očajna. Ponavljam još jednom da nisam sigurna koja je duševna bolest u pitanju. Bojim se da nije šizofrenija, mada sam upoređivala njene simptome i blaži su u odnosu na simptome te bolesti.
    Hvala vam.

    Odgovoreno: 30. 07. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Na nastajanje i ispoljavanje neke bolesti utiču mnogobrojni faktori, biološki, psihološki i socijalni. Nikada bolest ne nastaje ukoliko se ne uspostavi kombinatorika takvih mogućnosti. Stoga, ne razmišljajte na taj način, neko može oboleti a da nema bolest u porodici. Razmišljajte pozitivno, radite na sebi, družite se i volite život.
      dr D. Krasić. Pozdrav

Prikazano 981-985 od ukupno 1658 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460