Za zakazivanje telefonskim putem pozovite 063/687-460 Za zakazivanje telefonskim putem 063/687-460
Dr Dragana Krasić - Specijalista neuropsihijatrije

Dr Dragana Krasić

Specijalista neuropsihijatrije

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu

Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine

Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom

O lekaru

Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu

Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu

Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine

Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom

Više informacija

Specijalizacija

Neuropsihijatrija

Oblasti Medicine

Psihijatrija

Grad

Niš

Jezici

  • Srpski

  • Engleski

  • Nemački

Obrazovanje

Medicinski fakultet Univerziteta u Nišu

Osnovne studije.

Radno Iskustvo

Klinika za mentalno zdravlje Niš

Specijalista neuropsihijatrije.

Specijalistička psihijatrijska bolnica

Specijalista neuropsihijatrije.

Klinika za mentalno zdravlje i psihijatriju dece i adolescenata, KC Niš

Specijalista neuropsihijatrije.

Članstvo

DEAPSA (udruzenje dečje i adolescentne psihijatrije)

Član.

Pitajte doktora ili Stetoskop

Broj odgovorenih pitanja: 1658

  1. Poštovana,
    Kada sam imala 16 godina, roditelji su mi se razveli, a ja sam gledala sve to. Sestra se baš tad udala, otac dolazio i odlazio, a ja sam išla u školu ne znajući šta ću da zateknem kad se budem vratila. To je bilo veoma stresno za jednog "pubertetliju". Sa 19 sam se zaposlila i platu davala na deterdžent, omekšivač, so, šećer. Nisam izlazila, jer sam imala dosta obaveza, tako da odgovorno tvrdim da sam preskočila dobar deo mladosti. Sada imam 25 godina. Do skoro sam imala dečka. Bili smo zajedno 3,5 godine, ali nismo se baš najbolje slagali, pa smo se i rastali. Tada su moji problemi i došli do izražaja. Nemam želju da ustanem iz kreveta, da se okupam, umijem, jedem! Nemam društvo, studiram, ali nemam snage da učim. Plačem, gotovo stalno, ali to ne umem da kontrolišem, jer suze same teku! Krenula sam kod psihijatra, dom zdravlja Pančevo. Imam blaži oblik depresije i dobila sa lek Flunisan. Doktorka kaže da sam "poletna", verovatno zato što sam sama dosla i molila za pomoć. Nije mi bolje! Ne smatram da je rešenje da se osobi mojih godina da Diazepam od 5 mg i da to bude sasvim ok! Nemam novca za privatne lekare i terapije tog vida. Nisam pomišljala da sebi oduzmem život, ali sve češće razmišljam kako izgleda smrt. Smatram da sam inteligentna osoba i da ne treba da odustajem, ali ne umem sama da se izvučem iz svega. Molim vas, pomozite mi!
    Hvala unapred.

    Odgovoreno: 20. 08. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Bilo je dosta neprijatnih dešavanja u Vašem životu, ali ne opravdavaju Vaše posustajanje sada kada ste na domaku kraja započetog. Sigurno je da ste iscrpljeni zbog svega što ste naveli i sigurno je da Vas organizam možda traži "izuzeće" kroz inhibovanost depresije. Zdravo jezgro u Vama se buni i traži pomoć i to je ispravno. Smatram da u Beogradu u institutu u Palmotićevoj ima dobrih psihijatar koji rade sa mladima, koji će Vam pomoći i neće pomoć sagledati samo putem bensedina.
      dr D. Krasić. Pozdrav
  1. Poštovana,
    Pre četiri godine mi je umrla majka. Bila sam sama sa njom, čekajući hitnu pomoć koja je došla tek nakon 40 minuta... suviše kasno. Dve nedelje posle toga počeli su problemi sa spavanjem, aritmijom, gušenjem, napadima panike. Kada je postalo neizdrživo, jer po dva-tri dana i noći ne bih uopšte spavala (pala sam nekoliko puta, ali nisam se onesvestila) potražila sam stručnu pomoć. Koja je pomogla, nakon godinu i po dana redovnih poseta neuropsihijatru i upotrebe antidepresiva. To je sve sada iza mene, fizički problemi, lekari i lekovi. Mislila sam da sam dobro, do skoro. Iako nikada više nisam bila kao ranije, uvek svesna tuge i teskobe, smatrala sam to normalnim. Čak i umišljen bol u grudima i teskobu koji su se povremeno javljali. Međutim, od pre nekoliko meseci ponovo se osećam sve lošije. Živim sama, nemam dečka/muža/porodicu i lično mislim da je to problem. Imam prijatelje, oca, sestru (i njenu porodicu). Ali ipak sam, na kraju dana, potpuno sama. Ono što me zabrinjava je činjenica da sam počela da se povređujem. Pritisak u grudima se povuče jedino nakon što osetim pravi, fizički bol. Prvi put sam to uradila pre oko mesec dana, osećala sam se vrlo loše i udarila sam se iz sve snage pesnicom po glavi, slučajno, pre potpuno nevoljnim pokretom očajnika (nešto poput udaranja nogom o pod od besa). Čim je počela glavobolja, počela sam lakše da dišem i osećaj gomile kamenja na mojim grudima je nestao. Nekoliko dana kasnije uradila sam to ponovo - ovog puta namerno. Onda sam našla efikasnije rešenje. Udarac kajšem po leđima. Taj bol je dovoljno oštar i dovoljno snažan da potisne sve ostalo. Osim stida i straha da gubim razum. Ali ipak mi je lakše. Znam da takvo ponašanje nije normalno. Ja ne volim bol, ne volim grubost, to me ne uzbuđuje i ne osećam potrebu za dominacijom, mazohizmom niti bilo čime sličnim (ovo moram da naglasim, jer nisam sigurna da li uspevam da objasnim kako je bol samo ventil za teskobu, ne faktor seksualnog uzbuđenja). Ali isto tako, ne mogu da se nateram da potražim stručnu pomoć, sramota me je. Sramota me je što sam suviše slaba i što radim nešto što niko normalan ne radi. Da li uopšte mogu sama sebi da pomognem, da se oslobodim nečega toliko lošeg i toliko... nenormalnog?
    Hvala unapred.

    Odgovoreno: 20. 08. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Sasvim sam razumela Vaš problem i nemojte se osećati "nenormalnom" zbog toga, jer to i niste. Ali je sigurno da je napetost ekstremnih dimenzija, jer samopovređivanje jeste jedan od načina razrešenja takvih napetosti. Vaš život i njegov kvalitet Vas čine nesrećnom, a niste u stanju da išta promenite. Nije sramota otići psihijatru i ići na psihoterapiju, jer ona je upravo blagotvorna u ovakvim problemima.
      dr D. Krasić. Pozdrav.
  1. Poštovana,
    Moji problemi počinju sa alergijom koju sam dobila 2005. na lek bactrim. Reči lekara u hitnoj su bile da je dobro Što nisam zaspala jer je alergija krenula na srce, ne spolja, i da bi se ugušila. Isprimala sam puno Sinopena u inekcijama i dugo išla kod kožnog lekara zbog crvenila na licu. Od tada su počeli problemi. Ubrzan rad srca, visok pritisak, naročito srčani, znojenje, neka strepnja kao da mi podrhtava celo telo, vrtoglavica. Od analiza sam uradila: ekg, ultra zvuk srca, holter pritiska. Sve je to bilo dobro, ali posumnjali su na štitnu žlezdu. Analize krvi i ultra zvuk su opet bili u redu. Onda sam ja počela da osećam sve ove gore navedene simptome kad negde odem, u prodavnicu, kod lekara, na roditeljski sastanak, u grad. Da bi posle dužeg vremena počela da izbegavam da negde dalje odem sama jer sam se plašila da će mi biti loše. Na moj zahtev prošle godine u Maju tražila sam uput i otišla psihijatru. Prva dijagnoza je bila: socijalna fobija. Od lekova sm dobila: ksalol 0,25 ujutru i uveče i bromazepam ujutru 1,5 uveče 3 mg. Tako tri nedelje. To mi je poboljšalo san ali sve ostalo je ostalo isto. Nisam napomenula da sam izgubila 6 kilograma. Na kontroli mi je određena dijagnoza: panični poremećaj. Osam meseci sam pila: Asenra 25mg ujutru i ksalol 0,25 dva puta dnevno. Stanje se poboljšalo. Onda mi je posle osam meseci moj lekar opšte prakse rekao da postepeno počnem da smanjujem asentru da bi prestala da je pijem jer može da mi šteti. Tako sam i uradila bez konsultacije sa psihijatrom. Verujem da sam pogrešila. Sada opet loše spavam, budim se noću uznemirena, kad odem u prodavnicu, apoteku, školu, gde god se malo duže zadržim kreće isto: vrtoglavica, znojenje, uznemirenost, strah da će mi biti loše, pritisak. Život mi je postao jako nekvalitetan mada se trudim da se to ne vidi i još uvek nekako uspevam u tome. Inače imam 35 godina, dobar brak, dvoje dece, solidan život, i ništa od toga mi nije problem. Molim Vas ako ste u mogućnosti odgovorite na moje pismo.
    Unapred zahvalna!

    Odgovoreno: 20. 08. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Panični poremećaj se ponavlja i rešava, treba ga prihvatiti na taj način i naučiti kako ga savladati. Lekovi jesu potrebni, ali pre svega psihoterapija, te smatram da bi trebalo da se ponovo javite svom psihijatru. Budite strpljivi, biće u redu, ali morate verovati i uhvatiti se u koštac sa time!
      dr D. Krasić. Pozdrav.
  1. Poštovana dr,
    Od 1998 god. počeo sam da bolujem od psihijatrijske bolesti u početku se manifestovalo sledećim simptomima: strahovi, nametanja negativnih misli kako sam nešto radio protiv svoje volje, da bi kulminiralo teškim dusevnim stanjem. Pomoć sam potražio u lokalnom domu zdravlja kod psihijatra koji mi je dao lekove od kojih su: metoten, meleril, ksalol i još neke nesečem se tacno. Lečenje je trajalo od Decembra 1999 do Avgusta 2000 god. Međutim nije bilo zadovoljavajućih rezultata lečenja da bih od Septembra 2000 god. Počeo lečenje na vma ambulantno. Od terapije sam dobio sledeće lekove: Lorazepam od 2,5mg. Leponex od 25mg. Sulpirid od 50 mg. I flunirin od 50 mg. Prva tri sam uzimao 3x dnevno uključujući i Flunirin 1 tbl. ujutro. U početku sa tom terapijom kontrole su bile svakih nedelju dana a tek nešto kasnije na dve nedelje, to je trajalo negde oko 2 meseca. Zatim je došlo do vidljivog poboljšanja kontrole su se proredile na 3 meseca ta terapija je trajala negde do Maja 2004 god. Zbog napredovanja poboljšanja zdravlja te iste godine smanjena je terapija na dva leka od kojih su flunirin i lorazepam. Od 2005 god. Došlo je do vidnog poboljšanja zdravlja da bih od Februara 2006g od. Počeo da uzimam lek Zoloft od 50mg. 1x1, Sulpirid od 50mg. 1 kaps. Uveče i Lorazepam od 1mg. Po potrebi. Na kontrole idem jednom u godinu dana interesuje me da li svi ti lekovi koje sam uzimao imaju štetne efekte po organizam ali su mi pomogli u ozdravljenju? Sa ovom terapijom se osećam izuzetno dobro što se tiče psihe. Da ne zaboravim moja dijagnoza je F42.
    Poštovanje i hvala.

    Odgovoreno: 20. 08. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovani,
      Nema razloga da brinete oko šetnog efekta lekova, jer oni su nemerljivi u poređenju sa kvalitetom života koji ste dobili. Lekovi postoje da bismo se lečili i da bi nam pomogli! Život se mora gledati sa svetle strane i odlično je što ste prebrodili krizu uspešno!
      Pozdrav.
  1. Poštovana doktorice,
    Pisala sam Vam i prije i veoma se zahvaljujem na Vašem odgovoru. Poslušala sam Vaš savet i počela piti antidepresante po preporuci odličnog psihijatra. Sada sam na Ciprelexu 20mg i nisam još osetila njegov puni efekat. Prvo sam počela sa 10mg 3 nedelje i sada mi je 4 nedelja pa sam na 20mg. Lekove odlicno podnosim ali imam brigu jer uz njih ne mogu piti eritromicin, a ja sam alergična na penicilin. Kažite mi šta da radim doktorice? Ja neću videti mog psihijatra sve do sledeći mesec i pošto sam jako puno bila bolesna ove godine, puno puta sam bila na eritromicinima, to je jedno pitanje doktorica, a drugo je koliko treba vremena da prođe da počnem osećati pun efekat tog leka? Dobila sam u slučaju napada panike da popijem Xanax pa ne znam koja je to vrsta leka i da li je sličan našem Bensedinu. On je od 0,5 mg pa mi je lekar rekao da najviše mogu popiti 3 tablete. Nisam ga još probala ali me interesuje. Ja se izvinjavam što sam Vam postavila par pitanja ali biće mi veliko zadovoljstvo da dobijem odgovor od Vas.
    Sa velikim poštovanjem doktorice.

    Odgovoreno: 20. 08. 2009.
    • Dr Dragana Krasić
      Poštovana,
      Trebalo bi počnete postepeno da osećate efekat leka, a što se tiče antibiotika možete uzimati preparate cefalosporina, na koje verovatno niste alergični. Xanax je iz iste grupe lekova kao i bensedin, ali Vam savetujem da njegovo uzimanje ne ide tri puta nego po potrebi.
      dr D. Krasić. Pozdrav.

Prikazano 911-915 od ukupno 1658 pitanja

ZAKAZIVANJE 063/687-460