Trudnoća može indikovati pojavu povišenog krvnog pritiska (pregnancy
induced hypertension ili skraćenica PIH) ili dovesti do pogoršanja već
postojećeg povišenog krvnog pritiska (hipertenzije). Povišen krvni
pritisak, krvarenja i infekcije su najčešći faktori koji ugrožavaju
život i zdravlje trudne žene. Smatra se da svake godine širom sveta 50
000 žena umire zbog posledica povišenog krvnog pritiska u trudnoći. U
zemljama sa razvijenom antenatalnom zaštitom, ishod trudnoća
komplikovanih hipertenzijom je daleko bolji nego u nerazvijenim
zemljama.
Uzrok nastanka
Pored genetske predispozicije, kao mogući etiološki faktori
razmatrani su imunološki poremećaji, analizirana je i uloga različitih
ćelijskih i serumskih supstanci koje deluju na spazam krvnih sudova. U
poslednje vreme se u stručnoj literaturi ističe značaj poremećaja u razvoju
krvnih sudova na nivou materica – posteljica. Pušenje, deficit kalcijuma
Istraživanje u kojem je analizirano zdravstveno
stanje oko 5.000 žena je pokazalo da je rizik za pojavu nekog kardiovaskularnog
oboljenja, nakon 40. godine života bio duplo veći kod onih žena koje su tokom
trudnoće imale povišen krvni pritisak, nego kod žena koje u trudnoći nisu imale
problema sa hipertenzijom. Stručnjaci ne znaju zbog čega povišen krvni pritisak
u trudnoći povećava rizik za pojavu navedenih oboljenja, ali navode da bi jedan
od razloga za to mogla da bude gojaznost žene tokom trudnoće.
i gojaznost su predisponirajući faktori za nastanak
hipertenzivne bolesti u trudnoći.
Klinička slika
Hipertenzija u trudnoći podrazumeva krvni pritisak 140/90 mm
Hg ili viši, ili ako je sistolni (gornji) pritisak viši za 30 mm Hg, a
dijastolni (donji) za 15 mm Hg od uobičajenih vrednosti, u dva merenja sa
razmakom od 6 ili više sati.
Trudnoćom uzrokovana hipertenzija se deli u tri kategorije:
- hipertenzija
- preeklampsija
- eklampsija
Preeklampsija, pored povišenog
krvnog pritiska podrazumeva postojanje pozitivnog nalaza belančevina u urinu
trudnice i/ili izraženih otoka, najčešće na nogama, koji povremeno mogu biti
veoma izraženi i generalizovani. Eklampsija podrazumeva pored hipertenzije
pojavu toničko-kloničkih grčenja celog tela, praćenih gubitkom svesti i
prekidom disanja tzv. konvulzijama koje su slične epileptičnom napadu. Dakle,
hipertenzivna bolest u trudnoći varira od blago povišenog krvnog pritiska, pa
do po život majke i deteta opasne, eklampsije.
I u fiziološkim, normalnim trudnoćama kardiovaskularni i
bubrežni sistemi trpe značajne i impresivne promene kao rezultat adaptacije
majke na graviditet. Pojava hipertenzije dodatno utiče na različite organe i
organske sisteme majke, a posebno su opterećeni upravo kardio-vaskularni i
bubrežni sistem, jetra i mozak trudnice. Jetra je posebno opterećena kada tokom
preeklampsije/eklampsije dođe do pojave tzv. HELLP sindroma, koji podrazumeva
trijas laboratorijskih nalaza: razgradnja crvenih krvnih ćelija (pojava anemije
i porast bilirubina), pad broja trombocita i porast specifičnih enzima jetre.
Hipertenzivna bolest dovodi i do lakše cirkulacije kroz posteljicu, a samim tim
i nedovoljnog i nepotpunog snadbevanja fetusa potrebnim materijama i
kiseonikom.
Ovakve promene imaju za posledicu fetalni intrauterusni
zastoj i rast i pojavu smanjene količine plodove vode. Ukoliko se poremećaji
uzrokovani hipertenzijom ne dijagnostikuju pravovremeno i neleče adekvatno
rezultat zastoja u rastu može biti intrauterusna smrt ploda.
Lečenje
Lečenje hipertenzije u trudnoći je specifično. U trudnoći se
ne mogu primeniti svi raspoloživi antihipertenzivni lekovi. Mnogi od ovih
lekova imaju štetno dejstvo na plod a većina od njih je nepoznatog delovanja na
humani plod. Iz suženog izbora antihipertenzivnih lekova proističe deo
terapijskih problema ginekologa/perinatologa koji leči hipertenzivnu bolest u
trudnoći. Treba istaći da je najbolja terapija hipertenzivne bolesti u trudnoći
porođaj trudnice, odnosno prekid trudnoće. Definitivnu odluku o prekidu
trudnoće donosi trudnica na predlog lekara. Priroda se pobrinula da fetusi
majki koje imaju hipertenziju u trudnoći iako se najčešće rađaju sa manjom
telesnom masom, ipak imaju zrelija pluća. To im omogućuje da iako često vrlo
sićušni dobro podnose zahteve koje pred njih postavlja spoljašnji svet.
Mogućnosti prevencije pojave hipertenzivne bolesti u
trudnoći nisu rešene na potpun način. Nadoknada kalcijuma nije dala
zadovoljavajući profilaktički efekat. Najbolja prevencija teških formi
hipertenzivne bolesti i dalje ostaju pravovremena dijagnostika i adekvatna
terapija i nadzor kako stanja majke, tako i ploda. Upravo su adekvatna
antenatalna zaštita i postnatalna nega uticali u razvijenim zemljama na bolji
ishod trudnoća komplikovanih hipertenzijom.
Broj komentara: 0
Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde