Imunosupresivi

Imunosupresivni lekovi deluju u fazi indukcije imunološkog odgovora, smanjujući proliferaciju limfocita; neki takođe inhibišu efektornu fazu. Lekovi koji se koriste u cilju imunosupresije grubo se mogu podeliti na agense koji:
  • inhibiraju stvaranje ili dejstvo interleukina-2 npr. Ciklosporin, takrolimus
  • inhibiraju ekspresiju gena za citokine, npr. kortikosteroidi
  • inhibiraju sinrezu purina i pirimidina, npr. azatioprin, mikofenolat mofetil
  • blokiraju molekule na površini T ćelija koji su uključuneni u proces signalizacije, npr. monoklonska antitela
Imunosupresivi imaju tri glavne namene:
  • da suprimiraju odbacivanje transplantiranog organa i tkiva (bubreg, kostna srž, srce, jetre i dr)
  • da suprimiraju reakciju grafta protiv domaćina pri transplantaciji kostne srži
  • da leče različita stanja koja nisu u potpunosti objašnjena, a za koja se veruje da u svojoj patogenezi imaju važnu autoimunu komponentnu: idiopatska trombocitopenijska purpura, neke forme hemolitičke anemije, neke forme glomerulonefritisa, mijastenija gravis, sistemski lupus eritematosus, reumatoidni artritis, psorijaza i ulcerozni kolitis.
Pri transplantaciji organa ili kostne srži, ciklosporin se obično kombinuje sa glikokortikoidom, citotoksičnim lekom ili antilimfocitnim imunoglobulinom.

Zbog toga što narušavaju imuni odgovor, nose rizik oslabljenog odgovora na infekciju i mogu olakšati pojavu maligniteta. Međutim, odnos između ovih neželjenih efekata i potentnosti u prevenciji odbacivanja grafta varira među različitim lekovima.

Ciklosporin

Ciklosporin, ciklični peptid sa 11 aminokiselinskih ostataka, potentan je imunosupresiv. Ispoljava brojna dejstva na različitim vrstama ćelija: smanjena klonalna proliferacija T ćelija, smanjena indukcija i klonalna proliferacija citotksičnih T ćelija, smanjena funkcija efektornih T ćelija u odgovoru posredovanom ćelijma, izvesno smanjenje odgovora B ćelija koje je zavisno od T ćelija. Glavno dejstvo je relativno selektivna inhibicija transkripcije gena za interleukin-2, iako je opisan i efekt na transkripciju gena za interferon gama.

Ciklosporin se može dati oralno ili putem intravenske infuzije. Metabolizam se odigrava u jetri i većina metabolita izlučuje se u žuč. Ciklosporin se akumulira u većini tkiva u koncentraciji 3-4 puta većoj od koncentracije u plazmi.

Najčešći i najopasniji neželjeni efekt je nefrotoksičnost. Hepatotoksičnost i hipertenzija, takođe se mogu javiti. Manje važni neželjeni efekti anoreksija, letargija, hirzutizam, tremor, parestezije (senzacije peckanja), hipertrofija desni i gastrointestinalni poremećaji. Ciklosporin nema depresivno dejstvo na kostnu srž.

Takrolimus

Takrolimus je makrolidni antibiotik sa sličnim mehanizmom dejstva kao ciklosporin ali je značajno jači. Može se primenjivati oralno ili u obliku intravenske injekcije. Metaboliše se u jetri 99%.
Neželjeni efekti slični su neželjenim efektima ciklosporina, ali su mnogo ozbiljniji. Veća je incidenca nefrotoksičnih i neurotoksičnih efekata, dok je incidenca hirzutizma manja. Mogu se javiti gastroinetstinalni i metabolički (hiperglikemija) poremećaji. Prijavljeni su slučajevi trombocitopenije i hiperlipidemije, ali su reverziblilni sa sniženjem doze.

Azatioprin

Azatioprin ometa sintezu purina i ispoljava citotksično dejstvo. Široko se koristi u cilju imunosupresije, posebno u kontroli odbacivanja tkiva posle transplantacije. Ovaj lek se metaboliše do merkaptopurina, purinskog analoga koji inhibira sintezu DNK. Obe imune reakcije, ona koja je posredovana ćelijama i ona koja je posredovana antitelima, deprimirane su pod dejstvom ovog leka zbog toga što on inhibira klonalnu proliferaciju u indukcionoj fazi imunog odgovora delujući citotoksično na ćelije u deobi.

Neželjeni efekt je depresija kostne srži. Ostali toksični efekti su mučnina i povraćanje, erupcije na koži i blaga hepatotoksičnost.

Mikofenolat mofetil

Mikofenolat mofetil je polusintetski derivat gljivičnog antibiotika. U telu se konvertuje u mikofenolnu kiselinu, koja inhibišuči inozin monofosfat dehidrogenazu, sprečava proliferaciju i T i B limfocita i smanjuje stvaranje citotoksičnih T ćelija.

Mikofenolat mofetil dobro se resorbuje posle oralne primene. Metabolit mikofenolna kiselina podleže hepatoenteralnom ciklusu i eliminše se preko bubrega u obliku neaktivnog glukuronida. Neželjeni efekti su uobičajeni.

Monoklonska antitela

Basiliksimab, daklizumab i dr. su monoklonska antitela  koja ispoljvaju imunosupresivno dejstvo blokadom receptora na Th ćelijama. Primenjuju se u obliku intravenske infuzije i mogu izazvati ozubiljne reakcije preosetljivosti.

Registrovani lekovi

  • ciklosporin – CICLORAL (Hexal AG Nemačka), SANDIMMUN NEORAL (Novartis Pharma Francuska), SANDIMMUN NEORAL (R.P.Scherer GMBH & CO.KG Nemačka), SANDIMMUN (Novartis Pharma Stein Švajcarska),
  • takrolimus – PROGRAF (Astellas Ireland Irska),
  • mikofenolna kiselina – CELLCEPT (F.Hoffmann-La Roche Švajcarska),
  • daklizumab – ZENAPAX (F.Hoffmann-La Roche Švajcarska),
  • baziliksimab – SIMULECT (Novartis Pharma Stein Švajcarska),
  • sirolimus – RAPAMUNE (Wyeth Lederle Pharma Austrija),
  • etanercept – ENBREL (Wyeth Medica Ireland Irska), ENBREL (Wyeth Pharmaceuticals Velika Britanija),
  • infliksimab – REMICADE (Schering Plough Holandija),
  • leflunomid – ARAVA (Aventis Intercontinental Francuska),
  • everolimus – CERTICAN (Novartis Pharma Stein Švajcarska),
  • efalizumab – RAPTIVA (Laboratories Serono Švajcarska),
  • azatioprin – IMUPRIN (Remedica Kipar), IMURAN (Heumann Pharma Nemačka),
  • metotreksat – METHOTREXAT (Ebewe Pharma Ges.M.B.H NFG. KG Austrija), METHOTREXAT (Pliva – Lachema Češka).

Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde