Faktori rizika za karcinom dojke: Dr sci. med. Mirjana Branković-Magić

Karcinom dojke je maligno oboljenje, najčešće u ženskoj populaciji. Srbija je na drugom mestu u Evropi po smrtnosti od raka dojke. Dr sci. med. Mirjana Branković-Magić, genetičar, naučni savetnik i predsednica Evropa Dona Srbija organizacije, govorila je o  faktorima rizika za nastajanje karcinoma dojke, temi o kojoj brinu mnoge žene u Srbiji.

"Faktori rizika za pojavu karcinoma dojke su mnogostruki"

Na pitanje koji su to faktori rizika za pojavu karcinoma dojke, dr sci. med. Mirjana Branković-Magić odgovara da su faktori rizika za pojavu karcinoma mnogostruki:

1. Pol osobe - karcinom dojke se uglavnom vezuje za žensku populaciju iako se dešava i kod muškaraca, ali u znatno manjoj meri;

2. Starenje - sa starenjem raste i broj novoobolelih;

Statistički vrhunac obolevanja je iznad pedesete godine života, mada je to sve češća pojava kod mladih žena.

3. Pozitivna porodična istorija - u sebi nosi genetičke faktore za razvijanje karcinoma dojke;

4. Status endogenih hormona i unos egzogenih hormona - endogeni status hormona predstavlja menstrualni status pacijentkinje, te se smatra da je prevremeni ulazak u menstrualni ciklus (pre 12. godine) i kasna menopauza (posle 55. godine) faktor rizika za nastanak karcinoma dojke;
5. Gustina tkiva dojke - kod pacijentkinja koje imaju gušće tkivo dojke rizik za obolevanje je povećan;

5. Sredinski faktori - zagađenje vode, vazduha, hrane, ali i smanjen nivo vitamina D u organizmu

6. Pethodno primećene benigne pojave u dojci takođe mogu biti faktor rizika. 

Kada bismo podelili sve ove faktore rizika, svrstali bismo ih u dve kategorije:

  • promenljive
  • nepromenljive

Na nepromenljive ne možemo uticati - pol, starenje, gustina žlezdanog tkiva dojke, kao i genetički faktori. Na one promenljive možemo uticati promenom načina života: regulisanjem telesne težine i unosom zdrave hrane kod žena u menopauzi, nekonzumiranjem alkohola i najbitnije, fizičkom aktivnošću. Takođe treba obratiti pažnju na unos egzogenih ženskih hormona - pokazano je da kontraceptivne pilule, kao i supstituciona estrogenska terapija nakon ulaska u menopauzu povećavaju rizik za nastanak karcinoma dojke. 

"Kancer je bolest u nivou gena"

Da bi nam objasnila koje su to genetičke promene koje dovode do pojave kancera, dr sci. med. Mirjana Branković-Magić nam govori:

"Zna se danas da je kancer bolest u nivou gena. U određenim genima se pojavljuju genske promene - mutacije. Te promene se tokom života akumuliraju. Kada mutacije unutar ćelije akumuliraju dovoljno, ona iz normalnog oblika prelazi u maligni. Genske promene nastaju pod uticajem različitih faktora: hemijskih, bioloških, fizičkih, a nekad one nastaju i spontano. Kao posledica toga, razvija se kancer, koji se sa aspekta genetičke predispozicije naziva "slučajni ", tojest, "sporadični". Taj naziv nosi zato što ovaj tip karcinoma nije nasledan. Međutim, on je najčešći i čini preko 90% kancera dojke. Samo 5 do 10% slučajeva nosi naslednu mutaciju koja je izazvala pojavu karcinoma. Mutacije koje izazivaju slučajni kancer mogu se preneti samo na ćerke ćelije, ali ne i na organizam, te se nazivaju “somatske mutacije”. Onda kada je karcinom nasledan, mutacije se nalaze na nivou polnih ćelija i nazivaju se “germinativne mutacije” i prenose se na potomstvo. Ove mutacije prenose se i po ženskoj i po muškoj liniji - zabluda je da se mutacije koje izazivaju rak dojke prenose samo po ženskoj. Ukoliko jedan od roditalja ima mutacije odgovorne za nastanak nasledog oblika karcinoma, potomstvo ima verovatnoću od 50% da ih nasledi. Zato je bitno reći - nasleđivanje nije apsolutno. Ukoliko se u porodici nalazi član sa genetičkom predispozicijom za nastanak karcinoma dojke, ne znači da su svi članovi porodice nasledili te mutacije."

Da bi bila sigurna da nema nasledne mutacije koje izazivaju karcinom dojke, osoba treba da uradi genetičko testiranje. Ukoliko zaista nosi štetne mutacije, na osnovu laboratorijskog testiranja se utvrđuje tačno šta se pacijentu od preventivnih mera nudi. Iako je u tom momentu pacijent zdrav, treba biti svestan da su rizici za obolevanje u slučaju nosioca naslednih štetnih mutacija između 50 i 80%. Kada se ovakve mutacije utvrde, pacijentu se nude sledeće mere: 

  • Kliničko praćenje jednom u 6 meseci;
  • Magnetna rezonanca jednom godišnje.

Ovo de fakto nisu preventivne mere, jer one ne sprečavaju da bolest nastane, već omogućavaju pacijentkinjama ranu detekciju u stadijumima bolesti kada je ona izlečiva. Ono što faktički jesu preventivne mere koje pacijentkinje mogu preduzeti su: 

  • Medikamentozna metoda - sprečava nastanak hormon-zavisnih tumora;
  • Metode profilaktičke hirurgije - bilateralna mastektomija (obostrano odstranjivanje dojki) sa protezama, kao i odstranjivanje jajnika i jajovoda (s obzirom na to da su iste nasledne genske mutacije odgovorne za nastanak kako karcinoma dojke, tako i karcinoma jajnika).

Iako znamo da su mutacije na dva određena gena zaslužna za nastanak najvećeg broja genetički naslednih oblika karcinoma dojke i/ili jajnika, postoji još čitav niz drugih gena koji takođe manjim udelom mogu učestvovati u nastanku ove nasledne predispozicije. Takođe, danas znamo da postoje geni različitog rizika za nastanak karcinoma dojke. Geni čije mutacije doprinose nastanku nasledne predispozicije za karcinom dojke su:

  • “Geni sa visokim rizikom” - BRCA1 i BRCA2, kao i novootkriveni PALB2 gen, PTEN i P53 (ova dva poslednja gena i njihove mutacije su jako retki);
  • “Geni umerenog rizika” - ATM i CHECK2 geni.

Ne mora svako ko nosi mutaciju u datim genima i da oboli! Međutim, određivanje ovih mutacija je svakako veoma važno, jer se time procenjuje i rizik od obolevanja. Osoba koja ima ove štetne mutacije ima najmanje 5 puta veće šanse da oboli od raka dojke i/ili jajnika u odnosu na opštu populaciju. 

Proces genetičkog testiranja

Genetičko testiranje jeste skupo, ali na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije postoji genetičko savetovalište i laboratorija koja vrši genetičko tesitiranje o trošku Republičkog fonda za zdravstveno osigururanje od 2017. godine. Neophodno je da pacijentkinja ispuni uslov koji joj je postavljen da bi bila testirana, a informacije o tome dobija u genetičkom savetovalištu. Nakon detaljno urađenih analiza, daje se konačni zaključak o tome da li je osoba kandidat za ovo testiranje ili nije.

Dr sci. med. Mirjana Branković-Magić nam objašnjava iz čega se sve sastoji genetičko testiranje:

"Proces genetičkog testiranja podrazumeva pre-test savetovanje, samo izvođenje laboratorijskog testa i post-test savetovanje koji se posebno odnosi na one kod kojih jesu otkrivene štetne mutacije laboratorijskom analizom. Osoba koja se testira na ove predispozicije daje uzorak krvi, a iz nje se dalje analizira struktura gena i traže se specifične promene i mutacije odgovorne za nastanak karcinoma dojke. Rezultat genetičkog testiranja je da se pokaže prisustvo mutacija koje nisu štetne, tojest, benigne promene i verovatno beningne promene, a onda i mutacija koje jesu štetne i verovatno štetne. Između te dve klase, nalazi se i ona gde se pokazuje prisustvo promena nepoznatog značaja. Za takve pacijentkinje, koje nose mutacije nepoznatog značaja, savetuje se javljanje laboratoriji jednom godišnje, kako bi se izvršila inspekcija tih promena i kako bi se pacijentkinja nakon tog perioda obavestila da li su promene nađene kod nje u međuvremenu svrstane u klasu benignih ili štetnih promena."

Uvek se prvo gentički analizira osoba koja je već obolela od karcinoma dojke. Ako se kod nje pronađe nešto od značaja, takav nalaz implikuje testiranje krvih srodnika. Maloletni srodnici se ne testiraju. 

Identifikacija štetnih mutacija kod obolelih od karcinoma znači da pacijent treba povesti računa o pojavi sekundarnih maligniteta. U ovom slučaju, to je obostrani karcinom dojke i pojava karcinoma jajnika. Ono što identifikacija štetnih mutacija kod zdravih osoba implicira je da pacijentkinja treba redovno da radi kliničko praćenje, a postoje i opcije medikamentozne prevencije i metode profilaktičke hirurgije u cilju sprečavanja nastanka raka dojke. 

Dr sci. med. Mirjana Branković-Magić za kraj poručuje onima koji sumnjaju da imaju naslednu predispoziciju je da treba da se jave u genetičko savetovalište i ako su kandidati za testiranje, da se testiraju. Poruka pacijentkinjama obolelim od raka dojke, a imaju genetičku predispoziciju je da je u toku ispitivanje biološke terapije koja po rezultatima kliničkih studija daje obećavajuć ishod, a to je uspešno lečenje i produžetak života bez rizika od pojave udaljenih metastaza. 


Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde