Moždani udar - pandemija savremenog čoveka

Još od Šekspirovih vremena moždani udar ,,dodaje godine našoj mladosti, razara jesen našeg života i hladi zimu našeg nezadovoljstva". Poslednjih godina došlo je do značajnih promena u tretmanu obolelih od cerebrovaskularnih bolesti. Naime, od pre nekoliko decenija, shodno razvoju neuronauka, dolazi do eksplozije saznanja u oblasti cerebrovaskularnih bolesti, sto je dovelo do kompletne rekonceptualizacije dosadašnjeg stava prema ovim oboljenjima uz očekivanje da će ove promene biti prisutne i nadalje.

Apopleksija, moždani udar ili kap je sredinom prošlog veka bila beznadežno oboljenje, bez efektivnih preventivnih i kurativnih tretmana i malo nade uz rehabilitaciju. Da bismo mogli da sagledamo ovaj vrlo složen problem, moramo znati šta je moždani udar.

To je bolest moždanog parenhima, koja je rezultat poremećaja moždane cirkulacije, bez obzira na to da li je taj poremećaj rezultat procesa u samom mozgu ili je poremećena moždana cirkulacija rezultat bolesti drugih organa ili organskih sistema, ili je pak uslovljena delovanjem različitih fizičkih i hemijskih agenasa. Bolest se manifestuje kao naglo nastali klinički znaci fokalnog poremećaja moždane cirkulacije, što vodi smrtnom ishodu ill trajanju deficita dužem od 24 časa, bez drugog vidljivog uzroka, osim vaskularnog. Kao bolest opisuje se još od vremena Hipokrata. Incidenca se u Evropi kreće od 2 do 4 promila, u nekim zemljama i do 8, a smrtnost od oko 25 odsto. I pored dijagnostičkih i terapeutskih napredaka, danas je cerebrovaskularni insult bolest na trećem mestu uzroka smrtnosti u svetu (iza srčanih i malignih bolesti), a na drugom mestu uzroka invaliditeta (iza traume, povreda).

 

  • Svedoci smo ulaska u novu eru lečenja obolelih od moždanog udara, značajnih promena koje se dešavaju u celom spektrumu stručnog i zdravstvenog interesovanja. Shvatili smo da moždano oštećenje napreduje rapidno, nije reverzibiino i svako odlaganje škodi pacijentu. Ovo nije vreme terapijskog nihilizma i fatalizma. Ovo je vreme brzine, realnog optimizma, vreme edukacije pacijenta i osoblja, urgentnih ekipa i lekara, vreme formiranja insultnih timova i jedinica - kaže prof. dr Miroslava Živković, direktor Klinike za neurologiju u Nišu.

Jedan od značajnih problema u redefinisanju stava javnosti prema moždanom udaru je i veoma slaba informisanost o osnovnim činjenicama o ovoj patologiji, kako stanovništva, tako i lekara koji se ne bave neurovaskularnom problematikom. Prema Galupovom izveštaju od 1996. informisanost javnosti u Americi pokazuje da 38 odsto stanovnika starijih od pedeset godina ne zna gde se šlog dešava u telu. Devetnaest odsto ne zna postupke u prevenciji moždanog udara, 14 procenata obolelih bi pozvalo hitnu medicinsku pomoć ako oseti simptome, ali dve trećine ispitanika nije upoznato da je moždani udar hitno stanje za medicinsku intervenciju.

  • Nakon dekade posvećene mozgu, u kojoj je došlo do mnogobrojnih saznanja iz oblasti neuronauka, čini se da postoji svetlo na kraju tunela sastavljenog od nihilizma i fatalizma. Saznanje da je ishemija mozga ne samo vaskularni već pre svega metabolički događaj, ukazalo je da efikasni tretman mora biti povezan sa mogućnošću modifikacije cerebralnog metabolizma, genske ekspresije, sinteze i oslobađanja neurotransmitera i neuromodulatora, kao i receptorske i funkcionalne aktivnosti  sistema - dodaje prof. dr Zivković.


Tom konceptu vreme postaje ta kritična varijabila uspešnosti tretmana, izmene od reverzibilnog u ireverzibiino oštećenje, od funkcionalnosti ka invaliditetu, od života ka smrti.Ove činjenice jasno ukazuju na potrebu aktivnog pristupa ovoj problematici u smislu razvoja edukativnih programa kako za opštu populaciju, tako i za različite profile zdravstvenih radnika, usmerenih ka boljem prepoznavanju i tretmanu obolelih od cerebrovaskularnih bolesti.

  • Glavni razlozi kašnjenja tretmana moždanog udara su individualni i organizacioni. Individualni uključuju neprepoznavanje simptoma bolesti, nedostatak zdravstvenog vaspitanja i upućenpsti u osnovne znake insulta. Što se tiče nedostataka u organizaciji medicinske pomoći oni mogu biti kompleksni, počevši od neefikasnosti dispečerske službe, kašnjenja transporta i početka intervencije, pa do neadekvatne hospitalne organizacije, spore procedure prijema u bolnicu i nedostatka poznavanja osnovnih principa urgentne terapije insulta - konstatuje prof. dr Miroslava Zivković.


U tretmanu cerebrovaskularnih bolesti prevencija ima ključno mesto, i s pravom možemo da kažemo da ove bolesti više nisu igra sudbine, već odraz naših zdravstvenih navika. Primarna prevencija je borba protiv faktora rizika (godine, pol, pušenje, gojaznost i fizička neaktivnost, povišen krvni pritisak, upotreba kontreceptiva, poremećaji srčanog ritma, šum nad karotidnom arterijom na vratu, raniji insult, povećan hematokrit, socijalni problemi). Ova primarna prevencija ima za cilj da spreči razvoj bolesti kod osobe sa nekim ili više nabrojanih faktora rizika. Sekundarna prevencija obuhvata lečenje od moždanog udara, dobru rehabilitaciju (uključuje timski red neurologa, fizijatra, logopeda, psihologa, psihijatra, kardiologa], borbu protiv faktora rizika...

Ona narodna ,,bolje sprečiti nego lečiti" i te kakvu namenu pronalazi u medicini. Prevencija je osnova svih velikih svetskih zdravstvenih sistema i veoma lepo je upakovana u model koji se naziva javno zdravstvo, koji za sada u našoj zemiji, nažalost, ne funkcioniše u pravoj meri.

Dakle, moždani udar u adekvatan tretman više ne predstavlja famu, već oboljenje na čiji se nastanak može uticati. Za tako nešto nam je potrebna dobra informisanost i edukovanost i, na kraju, pravilan pristup životnim navikama. Promena načina života ide u smislu odricanja mnogih ranijih navika: redovno uzimanje lekova za visok krvni pritisak i povišen šećer u krvi, izbegavanje masnoća, zdrava ishrana, fizička aktivnost, prestanak pušenja. Ukoliko osoba ima neki ili više od prethodno navedenih faktora rizika, i uz to se jave neki od ranije navedenih simptoma (trnjenje delova tela, motorna slabost, iznenadna glavobolja), treba se odmah javiti u najbližu stanicu hitne medicinske pomoći ili zdravstvenu ustanovu.    


Podeli tekst:

Dr Bojan Jovanović je specijalista opšte hirurgije s dugogodišnjim iskustvom u radu s pacijentima iz Niša.

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde