Endokrinolog o niskom rastu

Faze rasta deteta | Genetika i rast deteta | Kako pratiti rast? | Kako meriti visinu deteta?

Rast je složen i dinamičan biološki fenomen, ali je strogo kontrolisan. Odvija se pod uticajem brojnih genetskih faktora i faktora sredine, a deo je vitalnog dečjeg razvoja. Jedan je od najpouzdanijih pokazatelja dobrog sveopšteg zdravstvenog stanja deteta, adekvatne ishrane i povoljnog psihoemocionalnog okruženja.

Faze rasta deteta

Rast i razvoj deteta se prati od začeća, pa do puberteta. U ovom vremenskom periodu postoje četiri faze u rastu koje treba posebno ispratiti, a to su:

  • Fetalni rast je specifičan jer tokom njega dominiraju fetalni faktori rasta - hPlacentni Laktogen, kao i insulin.
  • Tokom prvih 18 meseci života, na rast utiču ishrana i tiroidni status, kao i pravilna nega i sve opšte zdravlje deteta.
  • Najduža faza u rastu dece je treća faza, koja traje do početka puberteta. Pored genetskih, emotivnih kao i nutritivnih faktora, glavnu ulogu u lineranom rastu imaju hormona rasta i tireoidni hormoni koji deluju sinergistički.
  • U četvrtoj fazi, takozvanoj pubertetskoj fazi rasta, primat preuzimaju polni hormoni. U ovoj, poslednjoj fazi ubrzanja rasta, postiže još samo 15% ukupne visine. Brojni drugi hormoni, poput insulina, kortizola i grelina (hormon želuca), utiču na rast dece.

Genetika utiče na visinu deteta

Različita istraživanja su se bavila uzrocima i proučavanjem učestalosti niskog rasta kod dece. Istraživanja pokazuju da je čak 89%  dece „zdravo nisko“, a to su zapravo potpuno zdrava deca sa različitim fiziološkim oblicima niskog rasta.

Postoji više kategorija fizioloških oblika niskog rasta, tačnije „oblika normalnog rasta“, a to su:

  • Porodični (genetski) nizak rast imaju deca nižih roditelja, tako da visina dece odgovara visini roditelja tj. genetskom potencijalu. Svako dete ima jedinstvenu kombinaciju gena koji determinišu rast. Važna je visina oba roditelja, ali je takođe važno znati da mutacija i samo jednog gena može imati snažan uticaj na rast. Deca čiji rast odgovara ovoj kategoriji imaju normalnu masu na rođenju, sve funkcije endokrinog sistema su uredne i dete je zdravo.
  • KURS je porodično usporen rast. Opšte karakteristike su nizak rast u detinjstvu, sa kašnjenjem tokom puberteta i dostizanjem finalne adultne visine (visine odraslog čoveka), u kasnijem periodu adolescencije. Ova deca su zdrava i bez poremećaja u endokrinom sistemu.
  • Rast deteta može da zavisi i od kombinacije genetskog faktora i porodično usporenog rasta.
  • Posebno stanje predstavlja idiopatski nizak rast. Ovaj termin, idiopatski nizak rast, se koristi za nizak rast nepoznate etiologije, odnosno nepoznatog porekla i veoma heterogene etiopatogeneze. Ova grupa dece nema drugih poremećaja zdravlja, a u testovima se detektuju serološki normalne sekrecije hormona rasta.

Kako pratiti rast deteta?

Deca se u prvoj godini života mere češće, oko šest puta godišnje, a kasnije se broj merenja smanjuje na jednom godišnje. U slučajevima kada roditelji posumnjaju na zaostajanje u rastu, decu treba meriti na šest meseci, što predstavlja minimalni relevantni period.

Preporuka je da se dijagnoza zdravo niskog rasta deteta uspostavi što ranije, kako bi se na vreme isključili mogući uzroci patološki niskog rasta, jer se nizak rast mora lečiti na vreme. Posebno treba obratiti pažnju na decu koja:

  • u odnosu na genetski potencijal ne dostižu rast roditelja,
  • imaju mali tempo rasta,
  • rastu manje od 4,5 cm godišnje,
  • prestaju da rastu,
  • su gojazna i niska.

Redovno merenje telesne visine uz evidentiranje izmerenih visina u zdravstveni karton deteta i njihovo poređenje sa standardima koji predstavljaju referentne vrednosti visina zdrave dece istog uzrasta, pola i etničkog porekla predstavljaju osnovni metod za otkrivanje poremećaja rasta. Poželjno je bar jednom godišnje da se izmeri telesna visina deteta, a merenje je obavezno i na sistematskim pregledima.

Visina dece se meri ujutro

Telesna visina se meri visinomerom (stadiometar) u stojećem položaju, bez obuće, ujutro i najbolje je da to radi jedna, do dve osobe koje su edukovane za merenje.

Telesna visina je srednja vrednost tri uzastopna merenja. Kod većine dece rast do početka puberteta iznosi 5-7,5 cm godišnje, uz porast u telesnoj masi od 2-3 kg.

Izmerene vrednosti visina se beleže u karte rasta, ali postoji i aplikacija za kartu rasta. U upotrebi su karte rasta Svetske zdravstvene organizacije koje predstavljaju  standard prema kojima se prati rast dece, odnosno dečaka i devojčica određenog uzrasta. Normalana telesna visina ima široki raspon i nekada razlike između dece istog uzrasta mogu iznosti između 25 i 28 cm.

Bez obzira na stepen kulturnog razvoja neke zajednice, u svakoj kulturi postoje određene norme kada je u pitanju fizički izgled. Tako da se, nažalost, odstupanje od nekih normi fizičkog izgleda, pa čak i odstupanje od normalne visine rasta, dovodi do nekog vida stigmatizacije. Nažalost, ovo može biti razlog za jednu vrstu socijalne izolacije ili diskriminacije. Imajući u vidu da se ovaj problem može na vreme otkriti i uspešno lečiti, ne treba doživeti da je visina isključivo sudbina, nego postaviti dijagnozu na vreme i otpočeti sa terapijom na vreme. Idealno bi bilo da se dijagnoza, a i terapija otpočnu pre puberteta zato što predpubertetska visina učestvuje sa čak 85% u  finalnoj, adultnoj visini. Na vreme započeta terapija pruža optimalan terapijski odgovor, daje izvanredne i dugoročne i kratkoročne rezultate i nedvosmisleno utiče na blagostanje i dobrobit deteta


Podeli tekst:

Dr Vladislav Bojić je specijalista pedijatrije, endokrinolog sa višegodišnjim iskustvom u radu. Uža oblast interesovanja mu je lečenje gojaznosti kod dece.

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde