Ekstremni gubitak na težini nije normalan. Mnogo puta osoba nije svesna svog problema ili...
Dr Dragana Krasić je specijalista neuropsihijatrije iz Niša. Specijalistički ispit iz neuropsihijatrije položila februara 1994. godine u Nišu, a nakon toga nastavlja svoje stručno usvršavanje, posebno u radu sa mladima i decom, radeći na brojnim istraživanjima. Edukovana iz bihevioralno-kognitivne terapije 1999 u Nišu. Završila edukaciju iz psihodinamske psihoterapje 2005 u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu
Aktivno učestvuje na brojnim kongresima u zemlji i inostranstvu. Učesnik više seminara kao predavač u okviru kontinuiranih edukacija Medicinskog fakulteta u Nišu
Bila predavač po pozivu u okviru Užičkih dana na Zlatiboru oktobra 2007.godine
Autor i koautor mnogobrojnih radova u zemlji i inostranstvu, služi se nemačkim i engleskim jezikom
Prvo da Vam se neizmerno zahvalim što ste mi odgovorili u tako kratkom roku. Slažem se da je primarni problem moja velika težina. Imala sam prilike da idem i na čigotu kao i na razne druge programe mršavljenja. Nisam Vam naglasila da imam i dijagnozu policističnih ovarijuma i insulinsku rezistenciju, odnosno dijabetes tipa II. Pijem gluformin i za srce konkor. Mislim da je kod mene problem sa psihičkom preosetljivosti dominantan i da me to jako sputava u životu i mršavljenju. Napisaću Vam kako se oseća ženska osoba sa jako povećanom težinom. Oseća se manje vrednom. Ne mogu da šetam slobodno ulicama kao sav drugi svet jer mi na svakom koraku dobacuju uvrede (ne izmišljam), iz kola mi dobacuju debela, prasice, beži odavde, krmačo. Naravno da mene i onako depresivnu to još više povredi i baci u očaj, pa se zatvaram u kuću i okrećem hrani kao jedinom zadovoljstvu. U radnjama nema adekvatne odeće, tako da pošto ljudi jako cene kako se oblačiš mene smatraju jadnom. Prijatelji se druže samo ako je to u mojoj kući i ako ih gostim, sramota ih je da ih vide na javnom mestu sa mnom. Znam to nisu nikakvi prijatelji, ali bolje nemam. Novi ljudi koje upoznajem ne mogu dugo da izdrže, a da me kao prijateljski upitaju zašto sam tako debela ili kao pričaju o tamo nekom ko je debeo. Sve u svemu, očaj. Dešavalo mi se i da kad prolazim ulicom pljunu pored mene. Znam ja da ne mogu da izmenim svet, već samo sebe. Pomozite mi. Da li postoje neke tablete da mogu mirno da šetam ili idem u pozorište, a da me nije briga što me vređaju (naravno, u pozorištu vređanje izgleda tako što se među sobom gurkaju i glavom pokazuju na mene). Moj život je tipičan primer diskriminacije. Pomozite mi nekim tabletama da preživim.
Unapred hvala.
Tablete koje se mogu uzimati su iz grupe antidepresiva i to upravo onaj lek koji pijete. Možete povećati dozu jutarnju do tri tablete, jer je to maksimalna doza. Za drugi ne znam, a što se tiče uspeha u slabljenju smatram da morate sami krenuti u to putem motivacije i odluke da idete ka tome. Najlakše je očajavati i ljutititi se na druge. Ti drugi nisu O.K. Ali da li je to divioljno opravdanje da sve više povećavate problem zbog koga patite i očajavate. Drugo, bolujete od dijabeta, razlog više da započnete dijetu. Treće, neophodna je i psihoterapija, jer upravo raniji život kao i sadašnji to zahtevaju od Vas. Počnite što pre!
Pozdrav.