Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium

Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium su uslovno patogene bakterije, s obzirom da ulaze u sastav normalne flore donjeg genitalnog trakta žene. Ovi mikrobi nemaju ćelijski zid tipičan za bakterije, a jedna od najznačajnijih odlika im je mnoštvo antigenskih serotipova (odlikuju se antigenskom različitošću), što uspostavljanje trajnog imuniteta čini praktično nemogućim. Zbog toga su ponovljene infekcije mikrobima iz ove grupe veoma česta pojava.

Put prenošenja

Prenose se polnim kontaktom i intimnijim socijalnim kontaktom (na mestima gde se dolazi u dodir sa tuđim rubljem, peškirima, kod masera, kozmetičara, u solarijumima).
M. genitalium je poznat uzročnik nespecifičnih uretritisa u oba pola i genitalnih infekcija i sastavni je deo kompleksne mikrobne flore koja se pronalazi u bakterijskim vaginozama. Novorođenče se može prolazno inficirati tokom prolaska kroz zaraženi porođajni kanal majke. Neonatalna kolonizacija je prolazna.

Patološki (medicinski) značaj

Ukoliko se radi o asimptomatskim infekcijama, kod kojih je neznatno pojačan vaginalni sekret, mikoplazme se najčešće dokazuju iz brisa vagine, dok se retko nalaze u brisu grlića materice ili uretre. Suprotno gotovo saprofitnom ponašanju mikoplazmi u vagini i delimično grliću materice, naseljavanje same maternične šupljine, jajovoda, odnosno širenje mikoplazmatske infekcije u malu karlicu oslikava njihov puni patogeni značaj. Simptomi koji se pri tome javljaju su nespecifični, a obuhvataju bolove ili napetost u donjem delu stomaka, pojačani vaginalni sekret, bolove prlikom polnog odnosa i sl. Mogu se javiti mučnina i povraćanje, povišena telesna temperatura, nepravilna krvarenja, kao i smetnje prilikom mokrenja (pečenje i učestalo mokrenje). Izgleda da je kod žena patogenija Mycoplasma hominis, dok kod muškaraca više problema izaziva Ureaplasma urealyticum. Kod muškaraca se simptomi javljaju ubrzo nakon infekcije - pojačan nagomilani sekret žućkaste boje, odnosno serozna i sluzava sekrecija iz uretre, gnojni iscedak iz penisa i crvenilo.

Infekcija jajovoda mikoplazmom se može završiti stvaranjem priraslica, sužavanjem jajovoda, "slepljivanjem" i "paralisanjem" fimbrijalnog aparata jajovoda, čineći ga poptuno nefunkcionalnim, a da propustljivost jajovoda za tečnost (kontrast pri HSG snimanju) bude potpuno očuvana.

Mikrobiološka dijagnostika

Dijagnoza se postavlja izolacijom ovih bakterija iz briseva grlića materice i identifikacijom nakon kultivisanja na čvrstim i tečnim hranljivim podlogama ili detekcijom antitela.
Interpretacija rezultata je često teška, s obzirom na to da se radi o bakterijskim vrstama koje ulaze u sastav normalne flore donjeg genitalnog trakta žene.

Lečenje

Lekovi izbora za lečenje infekcija izazvanih mikoplazmama su tetraciklini i makrolizi. Leče se oba partnera istovremeno. Dok se terapija ne završi, potrebna je apstinencija od seksualnih odnosa, inače postoji rizik od reinfekcije Za seksualno aktivnu osobu ne postoji apsolutno siguran način kako da izbegne ovu vrstu polno prenosive bolesti. Sve što narušava pH vagine i bakterijsku ravnotežu vagine može dovesti do infekcije. Izbegati hemijske iritanse, šampone, tampone i sl.

Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 1

  1. Saša 17.10.2009

    Čitajuci ove stranice može se dosta toga naučiti o pojedinim bolestima. Ovo je odlično, samo treba još proširiti i o drugim bolestima.


Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde