Bacillus anthracis

Bacillus anthracis je gram pozitivan, aeroban, nepokretan štapić, ima kapsulu,  sa centralnom ovalnom sporom koja svojom veličinom ne deformiše bacil. Bakterija se javlja pojedinačno ili češće u obliku lanaca. Ti lanci liče na bambusovu trsku.

Posebno je patogen za životinje iz grupe biljojeda kao što su konji, goveda, koze i ovce. Spore antraksa se mogu naći u svim prerađevinama bolesne stoke - mesu, koži, krznu, vuni i rogovima.

Put prenošenja

Za čoveka je izvor infekcija obolela životinja. Od antraksa uglavnom obolevaju ljudi koji su u direktnom kontaktu sa obolelom ili uginulom životinjom kao i ljudi koji se bave industrijskom preradom stočnih proizvoda. Infekcija može nastati i ingestijom termički nedovoljno obrađenog mleka ili mesa obolelih životinja.

Patološki (medicinski) značaj

Bacillus anthracis uzrokuje antraks, akutno infektivno oboljenje iz grupe zoonoza koje se kod ljudi javlja kao spoljašnji ili unutrašnji antraks.

Spoljašnji ili kožni antraks

Pustula maligna - najčešći klinički oblik, uglavnom lokalizovan na otkrivenim delovima tela a ulazno mesto su povrede na koži. Na mestu infekcije se prvo javlja makula (okrugla promena boje kože), u toku jednog dana prelazi u papulu (promena iznad ravni kože), a zatim u vezikulu (mehurić ispunjen tečnošću). U sredini vezikule nastaje nekroza i  stvara se crno smeđa krusta a oko nje venac vezikula. Oko 3 - 5. dana krusta se širi i obuhvata venac vezikula. Tako nastaje antraksna krusta koja je crna, jasno ograničena, uvučena, suva i bezbolna. Kada otpadne ostaje svež ožiljak a nekada i veliki defekt. Stadijum kruste traje i do 20 dana. Promene su praćene bolnim uvećanjem regionalnih limfnih žlezdi. Opšti simptomi su uglavnom blagi - povišena temperatura, jeza, groznica, bolovi u mišićima i zglobovima.
Maligni edem - ponekad kod lokalizacije infekcije na licu odnosno očnom kapku ili na sluzokožama ne dolazi do stvaranja pustule, već se karakteriše difuznim otokom koji je pihtijast, bled, bezbolan i brzo se širi. Na sluzkožama se stvaraju mehurići koji pucaju i na njihovom mestu nastaje nekroza. Kod lokalizacije na sluzokoži usne duplje i jezika može doći do ugušenja.

Unutrašnji antraks

Plućni antraks - nastaje inhalacijom spora, početak je postepen i liči na gripozni sindrom. Bolesnik se žali na umor, malaksalost, bol u grudima i suvi kašalj, ima povišenu temperaturu. Dalje se razvija hemoragični medijastinitis, temperatura se spušta ispod normale, otežano je disanje, puls je slab, ubrzan, snižen je krvni pritisak i nastupa kolapsno stanje.

Crevni antraks - nastaje nakon ingestije kontaminirane termički nedovoljno obrađene hrane. Karakteriše se povraćanjem krvavog sadržaja, učestalim krvavim stolicama kao i teškim opštim stanjem. Bolest je praćena teškim kolapsnim stanjem i bez odgovarajuće terapije nastupa smrt za 2 - 3 dana.

Antraksna sepsa - najteži oblik sa znacim teške infekcije, intoksikacije i kardiovaskularnog kolapsa sa formiranjem sekundarnih metastatskih žarišta na mnogim organima.

Mikrobiološka dijagnostika

Antraksni bacil treba tražiti u direktnom razmazu sadržaja pustule kao i u kulturi sadržaja pustule, sputumu, stolici, krvi i likvoru. Od uzetog bolesničkog materijala pravi se preparat i boji po Gramu. U cilju identifikacije iz kulture ili direktno iz bolesničkog uzorka donetog na pregled, najčešće se koristi imunološka reakcija imunoflorescencije, a mogu se koristiti i reakcije DNK hibridizacije kao i fagotipizacije, ali se one rutinski ne koriste.

Lečenje

Uspešno se leči benzilpenicilinom. Simptomatska terapija je izuzetno važna kod unutrašnjih oblika i podrazumeva korekciju acidobaznog statusa, primenu kardiotonika i održavanje prolaznosti vazdušnih puteva.

Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde