Šta smatramo rečenicom kod deteta?

Dete tipičnog razvoja počinje da spaja dve reči u rečenicu od 18. meseca. Do 24. meseca očekujemo da se pojavi rečenica u slučaju da je govorno-jezički razvoj do tada tekao uredno.

Smatra se da kad dete u svom vokabularu ima oko 50 reči sa značenjem ono može njima da manipuliše tako da ih poveže u rečenicu. Imati vokabular od 50 reči znači da dete aktivno i dosledno koristi i zna značenje za oko 50 reči. Na ovom uzrastu (od 18. do 24. meseca) vokabular se najviše sastoji od imenica (mama, beba, auto), od glagola (ide, pije, spava) i potom nekoliko prideva (lep, velik).

Prve rečenice su sastavljene od imenice i glagola. Imenica može biti u funkciji subjekta ili objekta. Primer prvih rečenica: Beba (s)pava. Kuca laje. Daj go (loptu)... Ove rečenice su telegrafske, uprošćene. Sa razvojem jezika i sazrevanjem deteta usložnjavaju se i detetove rečenice. Tako da kasnije možemo očekivati pomoćne glagole, razlikovanje roda, broja, veznike (morfološko i sintaksičko usložnjavanje), tj gramatički tačne rečenice koje odgovaraju datoj situaciji.

Ako se rečenica u detetovom jezičkom razvoju ne pojavi do drugog rođendana, potrebno je da potražite savet logopeda. U slučaju da uočite da se detetov rečnik sporije razvija, da se dete služi malim brojem reči, ili da u rečniku deteta postoje samo imenice, pomoć logopeda je potrebno potražiti i pre drugog rođendana.


Podeli tekst:

Diplomirani logoped Smilja Majević bavi se problemima kasnog progovaranja, govornih i jezičkih poremećaja (razvojna disfazija, mucanje, problem artikulacije), kao i patologijom glasa, problemima čitanja, pisanja, računan...

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 0

Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde