Uzrok nastanka
Uzroci hiperpigmentacije mogu biti spoljašnji i unutrašnji.
Spoljašnji uzroci: izlaganje suncu, odnosno ultraljubičastom zračenju, hemikalije: betaksolol, minociklin, estrogen, losioni sa selen-sulfidom, kinidin, progesteron
Unutrašnji
uzroci: nasleđe: osobe sa tamnijom kožom imaju veću sklonost razvoja
hiperpigmentacija, bolesti: najčešća je hiperpigmentacija nakon upale, npr.
nakon akni. Ostale bolesti koje uzrokuju hiperpigmentaciju su: seboroična
keratoza, achantosis nigricans - ova pigmentacija često je povezana s tumorima,
a može biti povezana i sa akromegalijom, Cushingovim sindromom, policističnom
bolesti jajnika ili sa dijabetesom, lentigo, melanocitni nevus (mladež) i
melanom - nastaju zbog proliferacije pigmentnih ćelija, melanocita,
Peutz-Jeghersov sindrom, Adisonova bolest, leopard sindrom, lamb sindrom,
efelidi, pege boje bele kafe, često u vezi s neurofibromatozom i Albright
sindromom, Nelsonov sindrom, ACTH sindrom, Porphyria cutanea tarda,
hemohromatoza, deficit vitamina B12, deficit folne kiseline, pelagra, loša apsorpcija,
Whippleova bolest, bilijarna ciroza, sklerodermija.
Klinička slika nekih hiperpigmentacija
Efelides-nasledni poremećaj, javlja se kod dece, ispoljava se veliki brojem malih makula smeđe illi braon boje na koži lica al ii na drugim fotoeksponiranim delovima tela. U proleće i leto promene su intenzivnije, tokom starenja iščezavaju.
Peutz-Jeghersov sindrom-pigmentne promene su veoma slične
efelidima ali se mogu naći i na fotoneeksponiranim delovima kože, na usnama u
sluzokoži usne duplje. Kožne promene su udružene sa intestinalnom polipozom što
može dovoditi do abdominalnih tegoba u vidu bolova usled okluzija.
Xeroderma pigmentosum-počinje rano u detinjstvu, već pri
prvom izlaganju suncu. Promene su lokalizovane na otkrivenim delovima kože
(lice, vrat, otkriveni delovi ekstremiteta) ali i na sluzokoži usne duplje što
ukazuje da pojavi promena ne doprinose samo UV zraci. Postoje polimorfne
promene u vidu mrlja crvenkaste, žućkaste ili mrke boje, ali ima i
depigmentovanih plaža. U toku evolucije mogu da nastaju dublje erozije i
ulceracije, veoma ružni ožiljci a moguća je i pojava kožnih karcinoma.
Bolesnici su veoma neotporni na infekcije, te je čest letalni ishod najkasnije
do puberteta.
Chloasma-hiperpigmentacije kože lica, ređe vrata, najčešće kod trudnica u drugoj polovini trudnoće, ređe kod menopauze.
Dijagnoza
Nakon što se primeti pojačana pigmentacija određenih delova kože, potrebno je posetiti specijalistu za kožne bolesti (dermatolog) koji će nakon pregleda, utvrđivanja tipa kože i procene dubine pigmentacije, predložiti najprikladniji način lečenja za svakog pacijenta.
Lečenje
Kad je poznata, leči se osnovna bolest koja je uzrokovala hiperpigmentaciju. Lekovi koji je uzrokuju, prestaju se uzimati.
Potrebno je ograničiti izlaganje suncu i posete solarijumu.
Tradicionalni lek za hiperpigmentaciju je hidrokinon, zatim azelaična kiselina, lokalni vitamin A (tretinoin), kortikosteroidi, alfa hidroksi kiseline, tečni azot, laseri, kozmetički preparati - različiti puderi i korektori.
Broj komentara: 0
Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde