Uzrok nastanka
Ne postoji opšte prihvaćena koncepcija o nastanku želudačnih polipa. Čini se da nastaju zbog stimulusa nepoz nate geneze koji uzrokuju proliferaciju ortotopskih struktura.
Klinička slika
Polipi su češći na peteljci, dijametra od nekoliko mm do desetak i više cm. Najčešće su solitarni, ređe multipli i sa najčešćom lokalizacijom u antrumu želuca.
U većine bolesnika polipi protiču asimptomatski. Kliničke manifestacije benignih tumora želuca zavise od lokalizacije i veličine polipa. Polipi udaljeni od kardije i pilorusa manifestuju se mučninom, gađenjem, težinom nakon obroka, a bolovi mogu nekad da nalikuju ulkusnim. Polipi na peteljci blizu kardije ili pilorusa mogu da prolabiraju u jednjak i bulbus i da izazovu opstrukcione tegobe: otežano gutanje ili povraćanje prethodno unete hrane. Kada se erodira krvni sud, nekrozom površine polipa, može da se ispolji melena (krv u stolici) i/ili hematemeza (krv u povraćanom sadržaju).
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, pregleda, radiološkog pregleda, gastroskopije, biopsije i histološkog nalaza.
Lečenje
Sve polipoidne promene u želucu treba tran sendoskopski ukloniti. Velike polipe koji se ne mogu obuhvatiti, koji su skloni krvarenju ili imaju displastične promene treba hirurški uklanjati.
Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde