Ventrikularne (komorske) aritmije najčešće nastaju usled ishemije
(akutni
infarkt miokarda, angina pectoris, hronična koronarna
insuficijencija, aneurizma miokarda, vazospastična angina), kod
kardiomapitija, miokarditisa, produženog QT - intervala, prolapsa
mitralne valvule, fizičkog opterećenja, artimogene displazije desne
komore i dr., a mogu nastati i bez klinički vidljivog oboljenja.
Komorske ekstrasistole (ventrikularne ekstrasistole, VES) na EKG - u se
prepoznaju po širokom QRS ompleksu, kome ne prethodi talas P, a posledica je
abnormalnog početka i toka, kao i usporene komorske depolarizacije. Po poreklu
i izgledu mogu biti različite (multifokalneVES), u odnosu na prethodni normalan
PQRST mogu nastati rano tokom repolarizacije, na prethodnom talasuT (fenomen R
na T). VES mogu nastati i kasno u dijastoli i biti razlog fuzionih kompleksa,
ili interpolirane između dva normalno sprovedena sinusna impulsa. Kada nastaju
nakon svakog sinusnog impulsa, reč je o bigeminiji, a nakon dva impulsa o
trigeminiji. Dve VRES zaredom čine par, a tri i više komorsku tahikardiju.
Mnogi bolesnici ne osećaju pojavu VES, dok ih neki osećaju u vidu preskakanja u srčanom radu ili kao jače srčane udare. Ukoliko nema simptoma, pojedinačne VES bez drugog kliničkog oštećenja miokarda ne iziskuj lečenje, a kod oštećenog miokarda, posebno kod oštećene leve komore VES, VES u parovima, multifokalne mogu biti predznak maligne komorske aritmije i iziskuju lečenje. Pored lečenja osnovnog oboljenja, primenjuju se beta blokatori i antiaritmici I i III grupe.
Komorska tahikardija (ventrikularna tahikardija, VT) se definiše kao niz od
tri ili više ventrikularnih ekstrasistola s frekvencijom između 100 i 250/min.
Nastaje usled postojanja ektopičnog centra u nivou komora-s brzom frekvencijom
stvaranja impulsa. Prezentuje se ventrikularnim kompleksima koji su bizarni sa
proširenim QRS kompleksom i diskordinatnom finalnom oscilacijom. Pošto se javlja kod bolesnika sa
značajnim oštećenjam miokarda, ona može da uzrokuje ili da pogorša srčanu
insuficijenciju ili kardiogeni šok. Najčešće se ispoljava u vidu palpitacija
(
lupanje srca),
slabosti, nesvestice i dispneje (otežano disanje).
Lečenje simptomatskih oblika
nije potrebno. U bolesnika sa akutnim infarktom miokarda intraveska primena
lidokaina i mexiletina je vrlo efikasna. Lečenje napada podrazumeva korekciju
precipitirajućih faktora, a od medikamenata lek prvog izbora je intravenska
primena lidokaina, alternativa su beta blokatori, antiaritmici I grupe. Ako
lekovi nemaju brzo efekta elektrokatdioverzija je terapija izbora.
Lepršanje komora (flutter ventriculorum) nastaje usled ektopičkog fokusa
u nivou miokarda komora čija funkcija iznosi 250-300/min. Odlikuje se QRS
kompleksima koji su razvučeni u vidu pravilne sinusoide bez mogućnosti
raspoznavanja T talasa. Flater komora dovodi do izraženih hemodinamskih
poremećaja koji se ogledaju u padu minutnog volumena. Flater često prelazi u
fibrilaciju komora, zato je neophodna urgentna terapija koja se sastoji od
priomene elektrokardioverzije.
Treperenje komora (fibrillatio ventriculorum) predstavlja haotičnu
aktivaciju miokarda komora koja nastaje usled postojanja ektopičnih fokusa u
srčanom mišiću komora sa posledičnim kružnim kretanjem na nivou Purkinjeovih
vlakana. Fibrilacija predstavlja prestanak srčanog rada. Registruju se
mnogobrojni, nepravilni, različite apmlitude i trajanja, sinusoidni talasići.
Lečenje je urgentno, normalna
srčana aktivnost može se uspostaviti defibrilacijom komora (DC šok), sledeći
postupak je masaža srca i veštačko disanje, zatim davanje intravenski lidokaina
ili adrenalina ili oba leka zajedno.
vrlo dobro samo bi mogli da pored opisa svake dijagnoze date i malu sliku ekg-a kako to izgleda na njemu .
Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde