Tinitus označava medicinski stručni izraz za šumove, za koje se zna i
pod imenom
zujanje, zviždanje ili šuštanje u uvu. Karakteristično je za
ove šumove da po pravilu za njih nisu odgovorni spoljašnji izvori zvuka
i da se gotovo uvek mogu čuti samo od strane osobe koja pati od
tinitusa.
Uzrok nastanka
Česti uzrok šumova u uvu (do oko 30%) jeste oštećenje nežnih
slušnih ćelija bukom ili praskom. Tu spadaju pre svega muzika koju omladina
sluša u slobodno vreme (vokmen, diskoteke, rok-koncerti), ali i buka na radnom
mestu. Traume praskom mogu se skoro uvek izlečiti pravovremenim tretmanom.
Smetnje cirkulacije su od strane lekara najčešci pretpostavljeni razlog za
nastanak tinitusa, te je na ovoj pretpostavci zasnovano i lečenje. Osim ovih
glavnih uzroka postoje još brojni drugi uzroci na koje treba misliti: oboljenja
vratne kičme, bolesti u području zuba i zgloba vilice, presbiakuzija (smanjenje
sluha uslovljeno starenjem), acusticus neurinoma (tumor slušnog živca), morbus Menière (kružne vrtoglavice povezane
sa nagluvošću), oboljenja srca i krvotoka, metabolički poremećaji, oboljenja bubrega, hormonalni
poremećaji, otoskleroza, hronične upale srednjeg uva, funkcionalne smetnje
Eustahijeve tube ,trovanja (intoksikacije) naročito lekovima, povrede lobanje i
mozga, oboljenja centralnog nervnog sistema, anestezija, naročito u kičmeni
kanal (spinalna anestezija).
Klinička slika
Tinitus je, bar u početnoj fazi, simptom bolesti. Simptom
je važno upozorenje da se na telesnom i/ili psihičkom polju dešava nešto što
dovodi do oštećenja ili bolesti. Tinitus doživljavamo kao potpuno različite zvukove, kao na
primer
pištanje, šuštanje, zviždanje, lupanje, zvonjenje, grebanje. Kada je u
vezi sa teškim
oštećenjima sluha možemo ga registrovati i kao melodije. Ponekad
se dešava da se istovremeno pojavi više šumova. Ovi šumovi se mogu registrovati
u jednom uvu, u oba uva ili u glavi.
Kod skoro svake pete osobe, odnosno kod oko 20% opšte
populacije, povremeno se javlja šum različitog tipa i trajanja. Kod oko 5 %
populacije se javlja stalni šum, najčešće jačeg inteziteta, koji subjektivno
smeta pojedincu i ometa ga u svakodnevnom životu. Kod starije populacije
javljanje šuma još je učestalije. Individualno je u kojoj meri pojedinoj osobi
smeta šum. Kod nekih ljudi jači šum ne mora izazivati veće subjektivne smetnje,
dok kod drugih i šum manjeg intenziteta može uzrokovati veće subjektivne
tegobe. Najučestalijie smetnje vezane za šum su nemogućnost koncentracije,
smetnje spavanja ili hiperakuzija (pojačana osetljivost na normalan zvuk).
Dijagnoza
Potrebna je kompletna audiološka obrada, kao i analiza
stanja organa za ravnotežu. Potrebno je uraditi CT (skener) temporalne kosti i
NMR (nuklearna magnetna rezonanca) glave. Pulsirajući tinitus zahteva obradu
kardiovaskularnog sistema, posebno vratnih i arterija glave.
Lečenje
Tinitus nije bolest već simptom, tako da ne postoji
jedinstvena terapija u njegovom lečenju. Postoji mnogo različitih lekova koji
se primenjuju. Najčešće su to lekovi koji poboljšavaju cirkulaciju krvi u mozgu
ili u unutrašnjem uhu. Takođe, bihevioralno lečenje može pomoći pacijentima sa
tinitusom. MetodasePacijent se
upoznaje sa mehanizmom nastanka šuma što mu omogućava prihvatanje šuma u
podsvesti kao nešto prirodno, a ne kao nešto što predstavlja opasnost ili
upućuje na bolesno stanje uzrokujući negativne emocije. Cilj te
metode nije smanjenje intenziteta šuma, već smanjenje bolesnikove reakcije na
šum i habituacija, odnosno privikavanje na šum. Lečenje šuma može se sprovoditi
i pomoću generatora širokopojasnog šuma, koji pomaže maskiranje šuma.
Sekundarne psihičke tegobe, kao što su teskoba, depresija ili nesanica, treba
takođe lečiti. Bolesnici sa šumom moraju da izbegavaju potpunu tišinu. Potrebno
je izbegavati i buku radi sprečavanja daljeg oštećenja sluha i pogoršanja šuma.
retreninga
(Tinnitus retraining therapy) zasniva na neurofiziološkom modelu.
Muzikoterapija predstavlja lečenje muzikom. U medicini
postoji više bolesti ili stanja koja se mogu lečiti muzikom, a jedna od njih je
tinitus. Muzika pomaže pacijentu da prestane da primećuje tinitus koji ga
ometa. Laser je elektromagnetno zračenje u vidljivom delu
spektra (svetlo). U medicini se laser koristi u lečenju različitih bolesti, a u bolestima uva koristi se za
tinitus, Meniereovu bolest i iznenadnu nagluvost. Lečenje laserom je u
potpunosti bezbolno i sigurno.