Laparoskopija (gr. λαπάρη – slabina, σκοπέω - gledam) je procedura kojom je omogućena direktna vizuelizacija organa
u stomaku i maloj karlici.
Da bi se endoskopska operacija uradila neophodni su:
Operaciona sala i operacioni sto
Endoskopski stub (monitor, kamera, izvor svetla, teleskop, insuflator, akvapurator, optički kablovi)
Pribor za hemostazu (endokoagulator, harmonic skalpel, laser), ligature i klipsovi
Tehnika rada
Pre operativnog zahvata neophodno je pacijentkinju postaviti u adekvatnu poziciju za operaciju, što podrazumeva:
Udoban položaj za litotomiju
Savijene natkolenice i potkolenice
Natkolenice u abdukciji
Ruke fiksirane: leva duž tela, desna na držaču
150 Trendelenburg
Takođe, potrebno je uraditi kateterizaciju mokraćne bešike.
Pneumoperitoneum se uspostavlja plasiranjem Veressove igle, obično kroz bazu umbilikusa. Posle stavljanja primarnog, plasira se i sekundarni troakar i potom uvodi optika instrumenta
Tokom dijagnostičke faze vrši se eksploracija:
Peritoneuma
Athezija
Organa male karlice
Distalnog dela descendentnog kolona, sigmoidnog kolona i rektuma
Cekuma, terminalnog ileuma i apendiksa
Tankog creva
Jetre i žučne kesice
Želuca
Hernija
Indikacije
Laparoskopske operacije u ginekologiji podrazumevaju intervencije na uterusu, adneksama, mokraćnoj bešici i limfnim žlezdama:
Uterus
Sanacija perforacije (napravljene kiretom ili spiralom)
Disekcija limfnih žlezda kod karcinoma grlića, uretre i bešike
Pored navedenih ginekolog može:
Postaviti dijagnozu malignog tumora u trbuhu
Eliminisati potrebu za eksplorativnom laparotomijom
Napraviti atheziolizu creva, a zajedno sa opštim hirurgom može se uraditi resekcija creva ili apendektomija
Endoskopske operacije u ginekologiji
Endoskopske operacije u ginekologiji su tipične elektivne procedure u kojima se poštuje princip klasičnog hirurškog protokola, odnosno dobra priprema creva. Izuzetak je sumnja na akutni inflamatorni proces. Operacije na jajovodima se vrše u ranoj proliferativnoj fazi, dok se endometrioza operiše u periodu oko menstrualnog krvarenja.
Međutim, u kliničkoj praksi ima stanja u kojima se laparoskopija ne može uraditi. Apsolutne kontraindikacije za endoskopske operacije su:
Stanja u kojima pacijentkinja ne može dobiti opštu anesteziju
Dakle, laparoskopski je moguće uzeti uzorak slobodne tečnosti iz trbuha za mikrobiološki i citološki pregled i deo suspektnog tkiva za histološki pregled. Zahvaljujući interventnoj («operativnoj») laparoskopiji mogu se rešiti brojni entiteti, odnosno uraditi mnogi operativni zahvati u ginekološkoj praksi (miomi, ciste i tumori jajnika, salpingoneostoma i salpingoooforoliza, salpingektomija, adneksektomija, athezioliza, laparoskopski asistirana vaginalna histerektomija-LAVH)