Poštovani,
Imam blizance od oko 20 meseci. Problem je u tome što jedan udara glavom o zid illi pod. Dešava se sa razlogom npr brat mu uzme nešto iz ruke, ali i bez nama vidljivog razloga. Pedijatar to smatra odrazom karaktera i nije imala komentar na to. Čitala sam na raznim stranicama iskustva drugih majki i videla da se to prosto dešava i da prođe do nekih godina. Tako sam i ja shodno savetima i iskustvima ignorisala to ponavljanje, ali u tim trenucima bila pored deteta, pričala mu, objašnjavala ponekad ga i nežno fizički pomerala od zida. Nije mi bilo rešenje ni da vraćam otete stvari ili da ga prezaštićujem da bih izbegla te situacije jer sam smatrala da bi tek to bilo pogrešno na duge staze.
Međutim, danas mu je brat izbio iz ruku neku kašičicu iz ruke a on se bacio na pod i udario glavom tako krvnički da se i sam iznenadio. Prestravila sam se. Brine me šta može da bude npr u vrtiću ili igralištu ako se desi.
Dugo razmišljam i preispitujem se da li sam nesvesno doprinela nekako tome i mogu li nešto da promenim.
Da Vam napomenem da živimo sa babom i dedom. Tata je brižan i nežan. Brak je stabilan. Od početka ih tretiramo kao individue ne kao "paketić". Trudim se da im posvetim podjednako pažnju. Inače, ja sam na trudničkom ponovo, tako nisam ni polazila na posao, dosta sam im posvećena kao i ostatak porodice. Oni su dugo čekana deca i smatram da su voljeni, ali su i učeni šta znači "ne" i smatram da nisu razmaženi.
Znate li, ovako na daljinu, šta bih mogla da preduzmem ili promenim da ovo ublažim? Imate li savet. Unapred sam Vam zahvalna.
Postovana, lupanje glavom je prilicno uobicajena reakcija pogotovo za dvogodisnjake. Dete se na taj nacin oslobadja napetosti, pa to radi u situacijama kada je frustrirano, ljuto... Uvedite detetu neke ritmicke igre poput plesanja, udaranja bubnjeva i slicno, jer ce te aktivnosti 'zameniti' udaranje glavom.
Moja cerka 15 god.ima strah od pauka i insekata.jos od detinjstva ali se to intenziviralo u zadnjih godinu dana a u zadnjih nedelju dana je bas haos.boji se paukova i stonoga kad vidi u kupatilo ili u sobi pa i onog najmanjeg.zivimo na primorju leti vrucine zimi vlaga nefali nam insekata cak i tarantelice mali gusteri zalutaju u kucu.Dotle je doslo da sinoc nije smela u toku noci uci u kupatilo da mokri vec trpela celu noc .ovih dana se tusirala i isla na wc kod babe -koja zivi u istoj kuci na drugom spratu.Ici cemo psihologu vidim vec da moramo al je na godisnjem pa moramo cekati.imamo li razloga za brigu. Devojcica je inace ok zdrava prava drustvena.
Postovana, najpre treba utvrditi da li je rec o opravdanom strahu od insekata ili je u pitanju iracionalni strah- fobija, koja znatno remeti svakodnevno funkcionisanje osobe. U slucaju fobije, potrebna je psihoterapija.
Dobro veče, imam 16 godina, odlična sam učenica pa mi mnoge stvari što se tiče ličnog sazrevanja i psihologije nisu jasne. Smatram da mi je neophodna stručna pomoć. Mnogo sam depresivna, emotivna, često plačem, osetljiva i veoma usamljena. Živim u složnoj i srećnoj porodici, ali okruženje je to što me čini nesrećnom. Društvo sa kojim sam odrasla kao da se preko noći promenilo i to je na mene mnogo uticalo. Svesna sam da se ne uklapam u njihovo društvo, zbog toga što sam u svemu uspešnija od njih, ali to do skoro nije bio problem. Mislim da je u pitanju ljubomora, ali nisam sigurna. Stalno pitam sebe da li sam nešto pogrešila i krivo mi je što me odbacuju na neki način jer smo odrasle zajedno. Koje je rešenje ovog mog problema? Unapred hvala
Postovana, najverovatnije je rec o prolaznim reakcijama koje su ocekivane na tom uzrastu. Savetujem Vam da povecate fizicku aktivnost jer ona u svakom obliku pozitivno utice na raspolozenje. Pronadjite neki hobi i nova interesovanja koja ce uciniti da se osecate ispunjeno.
Imamo problem sa decom iz ulice koji maltretirajue moje dete. Naime, taj brani par imaju troje dece, sina, cerku i jos jednu cerku od 5 godina kao i moja cerka, roditelji nemaju vremena za njih i cuva ih stara baka koja ne razgovara vec jako dugo sa nasom bakom. Oni se udruze i mojoj cerci govore kako je debela ruzna, da ako hoce da se igra sa njima mora da uradi to i to, cak su je naterali da skine ves. Pritom nama ne zeli da prizna jer se plasi da nece da se igraju sa njom. Jako sam zabrinuta za svoje dete.
Ne treba da podrzavate to sto neko dete maltretira samo da ne bi ostala sama. Neka i bude sama neko vreme, dok ne nadje novo drustvo. Na ovaj nacin ona moze da razume da zivot tako funkcionise, da ce je neko prihvatiti samo ako je poslusna. Lepo joj objasnite da to drugarstvo nije, da ona zasluzuje bolje drustvo koje je nece terati nista na silu. To joj moze napraviti kasnije problem u partnerskim odnosima, na poslu, itd. Jer ce isto postupati.
Postovanje,imam sina od 4 godine koji je preosteljiv.Rastuzi ga ako neki drug ili drugarica viknu na njega ili ga gurnu.Sa jednom drugaricom jako cesto idemo u park,ali ona u parku ako nadje neku drugaricu,odlazi sa njom,a on ostane sam,njega to povredi,u stanju je sat vremena da sedi i place,ne zeli da pridje nekom drugom detetu,ne zeli sam da se igra,samo place i ponavlja da ga je ostavila samog. Ne znam kako da mu pomognem,a zso mi je da se uvek rastuzi zbog istih stvari.U vrtic ne ide vec 6 meseci zbog stanja sa koronom. A i kada je isao isto tako je neke stvari primao srcano i plakao.Ako mu neko dete nesto kaze,udari ga,njega to bas potrese.Ne voli da udara decu,ne vraca ako ga neko udari,ne gura se.Ne znam kako da mu pomognem,a tesko mi je da tako pati zbog takvih stvari. Uporno pricam sa njim i on ima poverenje u mene,uvek mi sve i do detalja isrica.Unapred vam hvala
Potrebno je da pružite detetu ljubav, podršku i sigurnost. U tim situacijama pričajte sa njim, pitajte kako se oseća, pružite mu utehu, to detetu mnogo znači. Recite da se takve stvari dešavaju ali da ima mnogo dece koja bi volela da se sa njim druže.
Poštovani, Imam blizance od oko 20 meseci. Problem je u tome što jedan udara glavom o zid illi pod. Dešava se sa razlogom npr brat mu uzme nešto iz ruke, ali i bez nama vidljivog razloga. Pedijatar to smatra odrazom karaktera i nije imala komentar na to. Čitala sam na raznim stranicama iskustva drugih majki i videla da se to prosto dešava i da prođe do nekih godina. Tako sam i ja shodno savetima i iskustvima ignorisala to ponavljanje, ali u tim trenucima bila pored deteta, pričala mu, objašnjavala ponekad ga i nežno fizički pomerala od zida. Nije mi bilo rešenje ni da vraćam otete stvari ili da ga prezaštićujem da bih izbegla te situacije jer sam smatrala da bi tek to bilo pogrešno na duge staze. Međutim, danas mu je brat izbio iz ruku neku kašičicu iz ruke a on se bacio na pod i udario glavom tako krvnički da se i sam iznenadio. Prestravila sam se. Brine me šta može da bude npr u vrtiću ili igralištu ako se desi. Dugo razmišljam i preispitujem se da li sam nesvesno doprinela nekako tome i mogu li nešto da promenim. Da Vam napomenem da živimo sa babom i dedom. Tata je brižan i nežan. Brak je stabilan. Od početka ih tretiramo kao individue ne kao "paketić". Trudim se da im posvetim podjednako pažnju. Inače, ja sam na trudničkom ponovo, tako nisam ni polazila na posao, dosta sam im posvećena kao i ostatak porodice. Oni su dugo čekana deca i smatram da su voljeni, ali su i učeni šta znači "ne" i smatram da nisu razmaženi. Znate li, ovako na daljinu, šta bih mogla da preduzmem ili promenim da ovo ublažim? Imate li savet. Unapred sam Vam zahvalna.
Odgovoreno: 01. 10. 2020.Postovana, lupanje glavom je prilicno uobicajena reakcija pogotovo za dvogodisnjake. Dete se na taj nacin oslobadja napetosti, pa to radi u situacijama kada je frustrirano, ljuto... Uvedite detetu neke ritmicke igre poput plesanja, udaranja bubnjeva i slicno, jer ce te aktivnosti 'zameniti' udaranje glavom.
Moja cerka 15 god.ima strah od pauka i insekata.jos od detinjstva ali se to intenziviralo u zadnjih godinu dana a u zadnjih nedelju dana je bas haos.boji se paukova i stonoga kad vidi u kupatilo ili u sobi pa i onog najmanjeg.zivimo na primorju leti vrucine zimi vlaga nefali nam insekata cak i tarantelice mali gusteri zalutaju u kucu.Dotle je doslo da sinoc nije smela u toku noci uci u kupatilo da mokri vec trpela celu noc .ovih dana se tusirala i isla na wc kod babe -koja zivi u istoj kuci na drugom spratu.Ici cemo psihologu vidim vec da moramo al je na godisnjem pa moramo cekati.imamo li razloga za brigu. Devojcica je inace ok zdrava prava drustvena.
Odgovoreno: 01. 10. 2020.Postovana, najpre treba utvrditi da li je rec o opravdanom strahu od insekata ili je u pitanju iracionalni strah- fobija, koja znatno remeti svakodnevno funkcionisanje osobe. U slucaju fobije, potrebna je psihoterapija.
Dobro veče, imam 16 godina, odlična sam učenica pa mi mnoge stvari što se tiče ličnog sazrevanja i psihologije nisu jasne. Smatram da mi je neophodna stručna pomoć. Mnogo sam depresivna, emotivna, često plačem, osetljiva i veoma usamljena. Živim u složnoj i srećnoj porodici, ali okruženje je to što me čini nesrećnom. Društvo sa kojim sam odrasla kao da se preko noći promenilo i to je na mene mnogo uticalo. Svesna sam da se ne uklapam u njihovo društvo, zbog toga što sam u svemu uspešnija od njih, ali to do skoro nije bio problem. Mislim da je u pitanju ljubomora, ali nisam sigurna. Stalno pitam sebe da li sam nešto pogrešila i krivo mi je što me odbacuju na neki način jer smo odrasle zajedno. Koje je rešenje ovog mog problema? Unapred hvala
Odgovoreno: 01. 10. 2020.Postovana, najverovatnije je rec o prolaznim reakcijama koje su ocekivane na tom uzrastu. Savetujem Vam da povecate fizicku aktivnost jer ona u svakom obliku pozitivno utice na raspolozenje. Pronadjite neki hobi i nova interesovanja koja ce uciniti da se osecate ispunjeno.
Imamo problem sa decom iz ulice koji maltretirajue moje dete. Naime, taj brani par imaju troje dece, sina, cerku i jos jednu cerku od 5 godina kao i moja cerka, roditelji nemaju vremena za njih i cuva ih stara baka koja ne razgovara vec jako dugo sa nasom bakom. Oni se udruze i mojoj cerci govore kako je debela ruzna, da ako hoce da se igra sa njima mora da uradi to i to, cak su je naterali da skine ves. Pritom nama ne zeli da prizna jer se plasi da nece da se igraju sa njom. Jako sam zabrinuta za svoje dete.
Odgovoreno: 22. 09. 2020.Ne treba da podrzavate to sto neko dete maltretira samo da ne bi ostala sama. Neka i bude sama neko vreme, dok ne nadje novo drustvo. Na ovaj nacin ona moze da razume da zivot tako funkcionise, da ce je neko prihvatiti samo ako je poslusna. Lepo joj objasnite da to drugarstvo nije, da ona zasluzuje bolje drustvo koje je nece terati nista na silu. To joj moze napraviti kasnije problem u partnerskim odnosima, na poslu, itd. Jer ce isto postupati.
Postovanje,imam sina od 4 godine koji je preosteljiv.Rastuzi ga ako neki drug ili drugarica viknu na njega ili ga gurnu.Sa jednom drugaricom jako cesto idemo u park,ali ona u parku ako nadje neku drugaricu,odlazi sa njom,a on ostane sam,njega to povredi,u stanju je sat vremena da sedi i place,ne zeli da pridje nekom drugom detetu,ne zeli sam da se igra,samo place i ponavlja da ga je ostavila samog. Ne znam kako da mu pomognem,a zso mi je da se uvek rastuzi zbog istih stvari.U vrtic ne ide vec 6 meseci zbog stanja sa koronom. A i kada je isao isto tako je neke stvari primao srcano i plakao.Ako mu neko dete nesto kaze,udari ga,njega to bas potrese.Ne voli da udara decu,ne vraca ako ga neko udari,ne gura se.Ne znam kako da mu pomognem,a tesko mi je da tako pati zbog takvih stvari. Uporno pricam sa njim i on ima poverenje u mene,uvek mi sve i do detalja isrica.Unapred vam hvala
Odgovoreno: 22. 08. 2020.Potrebno je da pružite detetu ljubav, podršku i sigurnost. U tim situacijama pričajte sa njim, pitajte kako se oseća, pružite mu utehu, to detetu mnogo znači. Recite da se takve stvari dešavaju ali da ima mnogo dece koja bi volela da se sa njim druže.
Prikazano 11-15 od ukupno 530 pitanja
Pregledajte odgovore po oblastima
Prijavite se
Dobro došli! Unesite svoje login podatke