Strabizam
ili
razrokost je
poremećaj položaja očnih jabučica i vidne funkcije kod
koga nije moguće obe vidne linije istovremeno usmeriti prema tački koja
se fiksira. Normalno, kada se gleda neki predmet, slika oba oka
simultano pada u tačku centralnog vida u oku. Bilo koje odstupanje od
paralelnog položaja oba oka naziva se strabizam.
Uzrok nastanka
Senzorni uzroci - ako se na oba oka stvaraju slike suviše
različite da bi se mogle sjediniti. Svaka očna bolest može uzrokovati
strabizam, npr. zamućenje rožnjače, urođena katarkata, bolesti mrežnjače i
propadanje vidnog živca. Važni su i optički činioci: dalekovidost i
kratkovidost na jedno oko.
Anatomski uzroci - suženje kostiju oko oka (kraniostenoze), preveliki razmak
između očiju (hipertelorizam), promene u mišićima - njihovim pripojima,
razvijenosti, dužini i jačini.
Inervacijski uzroci (poremećaji nervnog tkiva) - mogu biti poremećaji
akomodacije i divergencije, slabo spajanje slika ili centralni poremećaji u
mozgu. Dalekovido oko prejako akomodira pa može nastati tzv. akomodativni
strabizam. To se javlja kod dalekovidosti srednje jačine , kod manjih
dalekovidosti nalaze se skriveni strabizmi. Kod kratkovidih osoba postoji
sklonost divergentnom strabizmu jer oni ne moraju akomodirati na blizinu da bi
oštro videli. Kod visoke kratkovidosti javlja se konvergentni strabizam jer te
osobe moraju sve da približe očima da bi videli. Strabizam se može naći kod
dece koja su prebolela upalu mozga (encefalitis).
Podela
Konkomitantni strabizam -
skretanje oka je jednako u svim
smerovima pogleda, svi očni mišići normalno funkcionišu, a postoji samo
poremećaj položaja očiju. Dakle, pokretljivost oka je normalna. Konkomitantni
strabizam može biti urođen ili nastaje rano u detinjstvu, do treće godine.
Kod
paralitičkog strabizma oko zaostaje u smeru paralizivanog mišića. Veličina
skretanja oka se menja, a ugao je veći u smeru delovanja paralizovanog mišića i
pri fiksaciji bolesnim okom.
Prema položaju oka, razlikujemo
konvergentni strabizam (ezotropija) kod koga je
jedno oko skreće put unutra
divergentni strabizam (egzotropija) kod kojeg je
skretanje oka prema spolja
Telo razvija zaštitne mehanizme od strabizma:
potiskivanje ili supresija: najjednostavniji način borbe protiv dve različite
slike jeste ignorisati jednu od njih. Potiskivanje (supresija) se ogleda u vidu
supresijskog skotoma (
tačkasti ispad vida) koji je uglavnom smešten u
centralnom delu vidnog polja
anomalna retinalna korespondencija (ARK) nastaje zbog toga što obe slike ne
padaju na centralnu tačku vida mrežnjače (retine). Centralna tačka zdravog oka
i tačka na periferiji mrežnjače dobiju zajednički vidni pravac i ponašaju se
kao korespondentne tačke. Na taj način se dve slike preklapaju i spajaju u
jednu.
slabovidost (ambliopija) razvija se kod dece koja za
gledanje koriste samo jedno oko, dok se slika iz razrokog oka zanemaruje. Zato
na zanemarenom oku slabi vid. Ovaj proces je različit od potiskivanja.
Potiskivanje se pojavljuje jedino kada se oba oka koriste u isto vreme, dok se
slabovidost razvija u zanemarenom oku. Ako se strabizam razvije nakon 8.
godine, npr. zbog paralize očnih mišića, nijedan od ovih mehanizama se ne
razvija i čovek ima diplopije (duple slike).
Lečenje
Terapija strabizma i slabovidosti može biti hirurška i
konzervativna, koja uključuje zatvaranje oka flasterom, naočare, prizme i
vežbe. U lečenju strabizma i slabovidosti najpre treba postići normalan vid na
oba oka, zatim naočarama ili hirurškim zahvatom ispraviti strabizam, što je
preduslov za postizanje normalnog binokularnog vida.
Prvo se određuju naočare s optičkom korekcijom koja daje najbolju vidnu
oštrinu. Kada se dete privikne na naočare sprovodi se atropinizacija i okluzija
(zatvaranje) vodećeg oka i pleoptičke vežbe ako su moguće. Vežbe se sprovode
pomoću posebnih aparata: pleoptofor, centrofor i separator, eutiskop.Prizme se
koriste da bi se zraci svetla usmerili i razvio binokularni vid. Lečenje
prizmama traje mesecima, pa i godinu, dve.
Tek ako konzervativna terapija nije uspešna može se
razmišljati o hirurškoj.