Kondilomi, papilomi, warts, polne bradavice, sve su imena za veoma
neprijatnu virusnu i polno prenosivu bolest. Veoma su neprijatni zbog
teškog lečenja, gotovo nemogućnosti da se potpuno uklone, kao i
mogućnosti da pređe u kancer.
Uzrok nastanka
HPV (Humani Papiloma Virus) izaziva ovu bolest prianjajući
za epitelne ćelije kože i sluzokože najčešće genitalnog regiona (vagine, anusa
i penisa, ređe kože testisa). Virus ceo svoj životni ciklus završava na
površini (sluzo)kože pa se ne može dijagnostikovati analizom krvi. Postoji
preko 80 identifikovanih papiloma virusa koji prouzrokuju nekoliko različitih
vrsta bradavica kod ljudi: kožne, plantarne, ravne i laringealne papilome a 30
izaziva polne kondilome. Klasifikovani su po brojevima i većina je bezazlena po
pitanju prelaza u rak.
HPV-16, 18, 31, i 45 stvaraju ravne i skoro nevidljive
bradavice koje mogu postati maligne dok HPV-6 i 11 predstavljaju najčešće
uzročnike kondiloma, lako su uočljivi i ne izazivaju rak. Smatra se da prelaz
kondiloma u rak zahteva prisustvo drugih štetnih faktora kao što su zaraženost
herpes simpleks virusom, loš imunološki status i pušenje. Vreme inkubacije,
dakle vreme od infekcije do pojave bradavice može trajati od mesec do godinu
dana.
HPV se prenosi seksualnim putem čak i blagim dodirom dve
sluzokože, kao i vertikalnom transmisijom sa majke na dete gde novorođenče
često biva inficirano i dobija laringealne papilome (kondilomi u grlu). Osim
polnih sluzokoža u teoriji su opisani i kondilomi na usnama i u usnoj duplji
kao posledica oralnog seksualnog odnosa sa zaraženom osobom ali je ova pojava u
praksi dosta retka. Moguće je i širenje kondiloma po telu, tj. prenošenje
virusa sopstvenim rukama sa svojih bradavica na neinficirana mesta. Smatra se
da osoba koja je jednom zaražena kondilomima nikada ne može potpuno da se
oslobodi virusa već samo posle lečenja gubi manifestacije istog, dakle virus je
prisutan ali celularna imunost mu ne dozvoljava da se ispolji u vidu bradavica.
Klinička
slika
Nalaze se najčešće u anogenitalnoj regiji, kod muškaraca
na prepucijumu, frenulumu, sulcusu coronariusu penisa, na orificijumu uretre
(otvor uretre) a kod homoseksualaca na penisu, anusu i donjem delu rektuma
(dokle dospeva polni organ pri penetraciji). Kod žena se najčešće nalaze na
zadnjem zidu vestibuluma vagine, velikim i malim usnama, perineumu, ređe u
vagini i portio vaginalis uteri.
To su obično mekane, izdužene papilomatozne tvorevine, često
na peteljci, sa karfiolastom površinom, beličaste ili ružičaste boje. Moguća je
sekundarna infekcija, maceracija i krvavljenje, kada se oseća specifičan miris.
U početku su mali, kasnije mogu narasti i biti vrlo voluminozni.
Preobražaj kondiloma u rak grlića materice najčešći je kod
žena kojima ova bolest i zadaje najviše problema zbog teške pristupačnosti
bradavica za lečenje, inficiranosti kanala kroz koji prolazi beba i činjenice
da posto su kondilomi bezbolni dugo budu neprimećeni u dubini vagine.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike, histoloških, ultrastrukturnih
i imunoloških ispitivanja.
Lečenje
Lečenje kondiloma je individualno. Moze biti iscrpljujuće i
dugotrajno, neretko uključuje hiruršku intervenciju, a može biti i kratko i
bezazleno. Ako se bradavice nalaze na površini polnih organa i ako nisu veće od
zrna graška moguće ih je lečiti tzv. krioterapijom odnosno
"spaljivanjem" tečnim azotom. Ova metoda je bezbolna i ponavlja se na
svaka 3-4 dana do nestanka bradavica kada se radi test sirćetnom kiselinom radi
provere preostalih mikrolezija. Nekada je dovoljno 2-3 puta otići na terapiju
tečnim azotom i sve promene nestanu a nekada lečenje potraje i do godinu dana,
pa se savetuje apstinencija od svakog polnog kontakta tokom lečenja jer bilo
koje trenje inficiranog mesta dovodi do rasipanja virusa.
Metoda za nešto upornije, takođe spoljne kondilome je 0.5%
rastvor podophilotoxina (podomin), tečnosti koja se stavlja na bradavicu.
Koriste se i rastvori trihlorsirćetne kiseline kao i 5-fluoracil krem. Laser je
dobar metod kojim se uglavnom rešavaju unutrašnji kondilomi -vaginalni i
rektalni.
Sve navedene metode leče samo manifestacije HPV a ne bave se
uzrokom, samim virusom. Novija istraživanja su u smeru pravljenja vakcine i
korisćenja interferona lokalno u terapiji kondiloma.
S obzirom da obolevaju uglavnom
mlade osobe, veoma je važno da bez obzira koju od navedenih metoda lečenja
primenimo, ne dolazi do značajnijeg oštećenja tkiva i da je reproduktivna
funkcija potpuno očuvana. Kondilomi se često nalaze kod trudnica i tada
pokazuju ubrzano širenje, zbog pada imuniteta i drugih okolnosti pogodnih za
širenje infekcije. Lečenje mora da se sprovodi u toku graviditeta, bez obzira
na starost trudnoće. Tokom cele trudnoće moguće je raditi laserske vaporizacije
kondiloma vagine i vulve, a u slučaju izraženih promena i grlića materice.
Ukoliko na grliću materice nema ozbiljnijih kondilomatoznih promena, koje
nemaju tendenciju brzog širenja, laserska vaporizacija grlića materice radi se
15-20 dana pre termina porođaja, bez rizika za majku i plod.