Šizofrenija (Shizofrenija)

Shizofrenija (ili šizofrenija) je duševna bolest koja oboleloj osobi onemogućava razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava, ometa logičko razmišIjanje, normalne osećajne doživIjaje prema drugim osobama, te narušava njeno društveno funkcionisanje. Kod shizofrenih poremećaja dolazi do promene određenih funkcija mozga. Posledica toga su promene mišljenja, zapažanja i afektiviteta, u globalu, promene psihe.

Učestalost

Otprilike 1 odsto ljudi će razviti sliku shizofrenije tokom svog života.

Izgleda da postoji genetska predispozicija za razvijanje bolesti. Među ljudima čiji je roditelj bolestan, ili brat ili sestra, njih 10-15 odsto će razviti poremećaj. Kod dece čija oba roditelja imaju shizofreniju, njih 40 odsto će razviti bolest. Stopa rizika ostaje nepromenjena, bilo da su decu odgajali roditelji, bilo da su deca bila usvojena.
 
Muškarci su u najvećem riziku za razvijanje shizofrenije između 15 i 35 godine života, s najvećim rizikom u dvadesetim godinama. Žene imaju najveći rizik takođe u dvadesetim godinama života - dok je rizik kod žena manji u tim godinama nego što je to slučaj među muškarcima, nakon 20-tih godina rizik ne opada kao kod muškaraca, nego čak on postaje veći kod žena.

Uzrok nastanka

Uzroci shizofrenih poremećaja do danas nisu u potpunosti razjašnjeni. Sve činjenice, međutim, ukazuju na to da su neki ljudi osetljiviji na spoljašnje uticaje i nadražaje. Zbog te ranjivosti oni posebno snažno doživljavaju mnoge stvari te su zbog toga manje "otporni" na opterećenja, stres i unutrašnje konflikte. Oni su dakle osetljiviji od drugih ljudi.

Takva ranjivost se stručnim jezikom naziva vulnerabilnost. Ako opterećenja i stres postanu preveliki, kod takvih osoba dolazi do neke vrste "sloma živaca" i do pojave simptoma bolesti.

Simptomi

Bolest se može manifestovati na najrazličitije načine s potpuno različitim znakovima (simptomima). Kod pojedinih osoba simptomi mogu biti vrlo teški, dok su kod drugih beznačajni ili uopšte nisu izraženi. Postoji samo neodređen osećaj da "nešto nije u redu". Kod osoba koje pate od shizofrenih poremećaja najčešće je prisutan strah i osećaj da se od njih suviše zahteva.
Kod shizofrenih poremećaja često dolazi do gubitka vlastite osobenosti, svog ja i identiteta. Takva osoba oseća da između nje i okoline nema nikakvih granica. Bolesnik osim toga veruje da su drugi preuzeli vlast nad njim, jer se ne može zaštititi (postavljanjem granica). U stručnoj terminologiji ovaj "simptom" se naziva poremećajem ega.
Simptomi kod shizofrenije mogu se podijeliti na pozitivne i negativne. Pozitivni simptomi se češće javljaju u akutnim fazama ili u početnim fazama bolesti. Negativni simptomi se češće javljaju kod dugoročnog tijeka bolesti.

Najvažniji pozitivni simptomi

Halucinacije 

Naš mozak poseduje neku vrstu filtera za mnoge nadražaje iz okoline koji bi u protivnom mogli da preplave mozak. Kod shizofrenih poremećaja je poremećena ta funkcija filtriranja. Moguća "odbrambena strategija" je kompletno isključivanje spoljašnjih nadražaja (slično kao "navlačenje zavese") kao na primer u snu. Naš mozak, međutim, radi i dalje: u snu sanjamo; kod bolesnika se javlja neki oblik "sna u budnom stanju" - halucinacije. On čuje glasove (akustične halucinacije), oseća mirise (mirisne halucinacije) ili vidi stvari koje ne postoje (vizuelne halucinacije) i takva zapažanja smatra realnim. 

Sumanute ideje 

Iz verovanja nastaju za bolesnika realna mišljenja. On čvrsto veruje da ga proganjaju (manija gonjenja), da je bog (religiozna manija) ili da se sve odnosi na njega (ideje odnosa), drži se čvrsto svojih uverenja od kojih se ne može odvratiti nikakvim uveravanjima ili dokazima da njegove ideje ne odgovaraju stvarnosti. Uzrok tome leži u činjenici da se bolesnik povukao u svoj unutrašnji svet i da je "navukao zavesu", slično kao što smo videli kod halucinacija. Na taj način gubi mogućnost da svoje misli, svoju vlastitu "stvarnost" uporedi sa realnošću u spoljašnjem svetu.

Poremećaji mišljenja 

Naročito u slučajevima kad je bolesnik emocionalno uzbuđen ili umoran njegove misli i govor postaju nesuvisli ili teško razumljivi. Bolesnik će prekinuti razgovor u sred rečenice ili će potpuno izgubiti nit. Često oseća "nadiranje" određenih misli. Ti simptomi, međutim, nemaju nikakve veze sa "maloumnošću".

Najvažniji negativni simptomi

Kod grupe negativnih simptoma često je vrlo teško razgraničiti da li je neko određeno ponašanje bolesnika znak bolesti ili je pokušaj savladavanja bolesti - tako što će se, na primer, povlačenjem zaštititi od navale nadražaja.

Nedostatak volje

Bolesnici pojavom bolesti gube svoj uobičajeni elan i zanimanje za sve one stvari kojima su se ranije rado bavili. Zbog toga im vrlo teško pada ispunjavanje uobičajenih profesionalnih i ostalih zadataka.

Gubitak osećanja 

Bolesnik ne može ni da se veseli, ni da izražava svoja osećanja na način na koji je to ranije mogao.

Socijalno povlačenje 

Bolesnici se vrlo često povlače u sebe i ograđuju od svoje porodice i ostale okoline. Ne osećaju se dobro ni u krugu dobro poznatih osoba, a vrlo često izražavaju strah i od njih.

Depresija 

Kod shizofrenih poremećaja može doći do pojave depresija, naročito ako pogođene osobe osećaju da je bolest u velikoj meri izmenila njihov život. Bolesnici mogu biti toliko očajni da više ne vide nikakav izlaz. Oko 10 odsto svih bolesnika je tokom trajanja te bolesti izvršilo samoubistvo!

Lečenje

Shizofrenija se leči antipsihoticima. Uz lekove mogu pomoći savetovanja i psihoterapija, kao deo procesa rehabilitacije. U akutnoj fazi bolesti, kada su jasno izraženi psihotični simptomi, bolesnika je vrlo često potrebno lečiti u bolnici. Bolesnik i njegova porodica moraju da nauče da je bolesnik posebno osetljiv, te da treba izbegavati sve situacije koje bi mogle da aktiviraju bolest, kao na primer preterani stres.
 
U takvim slučajevima će naročito biti važna  psihosocijalna terapija. Tokom psihosocijalne terapije bolesnik i njegova porodica naučiće kako da se nose s bolešću i problemima u vezi sa njom. Na taj način se može smanjiti opterećenje vezano za bolest.  Da bi se ponovo uspostavila poremećena ravnoteža prenosa nadražaja u mozgu potrebno je medikamentozno lečenje neurolepticima. Za lečenje stanja straha, depresija i poremećaja spavanja lekar će morati, pored neuroleptika, ponekad da prepiše i druge lekove.
 
Antipsihotici su lekovi koji uspešno, kod većine shizofrenih bolesnika, ublažavaju simptome bolesti ili ih potpuno uklanjaju. Otkako su prvi put upotrebljeni, u pedesetim godinama prošloga veka, antipsihotici su pomogli hiljadama shizofrenih bolesnika, omogućujući im gotovo normalno društveno i radno funkcionisanje. Pre tog vremena većina je shizofrenih bolesnika život provodila u psihijatrijskim ustanovama i azilima, gotovo celi život odvojena od svojih porodica, prijatelja i spoljnog sveta. Klasični antipsihotici ublažavaju pozitivne simptome shizofrenije, odnosno halucinacije i sumanute ideje.
 
Iako su vrlo delotvorni, jer pomažu većini bolesnika, često se događa da ih bolesnici prestaju uzimati. Dva su razloga tome. Jedan su njihove nuspojave. Uzimanje klasičnih antipsihotika može uzrokovati osećaj suvoće u ustima, zamagljen vid, konstipaciju, vrtoglavicu i pospanost; kod većine bolesnika ti simptomi nestaju nakon nekoliko prvih nedelja lečenja. Neugodnije nuspojave pri uzimanju klasičnih antipsihotika koje čine veće probleme bolesnicima i koje su jedan od najčešćih razloga za prestanak uzimanja lekova su poremećaj pokreta ili motorike. Nazivaju se ektstrapiramidne nuspojave, a ima ih oko 60 odsto do 70 odsto bolesnika. Mogu biti izražene kao trajni spazam ili grč mišića u vratu ili glavi (distonija) ili nemogućnost stajanja na jednome mestu i potreba za stalnim premeštanjem s noge na nogu (akatizija).
Pogledajte sva pitanja i odgovore u vezi sa šizofrenijom.
Pregled u Beogradu možete zakazati kod: 
Podeli tekst:

Povezani tekstovi:

Broj komentara: 37

  1. Edin 28.02.2023

    Da li je mogća šzofreija prema samo jednoj osobi alu baš ono 100%i sve gore i gore a prema deugima ne uopšte ili malo..?


  2. nena 07.12.2022

    Bolujem od sizofrenije vec 6godina. Lekovi se moraju uzimati trajno. Jednom sam pokusala bez lekova i taj napad je bio strasan i za mene i za moju porodicu. Nezaposlena sam vec sve vereme, samo povremeno radim.


  3. Tanja 19.11.2022

    Da li postoji neki privatni dom ili neka ustanova drzavna ili privatna da mlada osoba od 25 godina sa sizifrenijom moze da boravi, da joj redovno daju terapiju, da ima neke aktivnosti i slicno?


  4. Taj sam 04.07.2022

    Dragi ljudi, treba uvek kao prvo da podjemo od sebe, pa tek druge osudjivati, jer ako na ovom svetu ti sudis, bice ti sudjeno zbog tvoje osude. Trebamo prihvatiti sebe kolko smo laki odnosno teski u ovom svetu. Sticajem okolnosti, nismo ni svesni da smo upravo to sto jesmo, a to "sto jesmo" je to sto nam je dato i da je jednostavno tako kako je sada, ali prihvatite to i savesno, brizno, posteno i iskreno podjite od sebe i zapitajte se da li ste i vi doprineli time da budete to sto jeste sada i da li ste mozda upravo vi, da da, ti koji citas ovo doprineo odnosno doprinela da taj neko ili neka bude upravo takav kako ga osudjujes da on jeste, a ustvari nije to sto ti mislis. Uzmite u razmatranje sve, ali bukvalno sve sta se desava na ovom svetu, povezite to sa necim o cemu danas najmanje citate, pa cete i sami doci do zakljucka kako ovaj i onaj svet funkcionisu.


  5. milan z 20.06.2022

    Prvi uzrok bolesti je religija, drugi kultura, treci, drustvene norme..cetvrti skolstvo, .. peti losi neuki roditelji, sesti droga, alkohol, cigare.. sedmi zivot u sistemu, osmi trendovi...pa ko ce da se iskobelja iz ovoga.. svi imaju sizofreniju jer su nastali od majmuna a Bog ih je stvorio, a mozda i nije nego ih je majka rodila... ali ih ne Bog, ustvari priroda, a mozda su vanzemaljci, a mozda smo dosli iz sazvezdja sirijus.. debili su ljudi


  6. Anonimna s razlogom 22.05.2022

    Zivim s deckom 6 meseci i u pocetku je delovalo da on reaguje kada zaista ja prouzrokujem nesto, medjutim postalo je jos gore i moram paziti na svaku rec da ne bi postao agresivan ili da mu ne bude lose jer to onda traje i po par dana... Napominjem da je imao ubistvo i samoubistvo u porodici, pretpostavljam dakle da je u pitanju sizofrenija koja je nasledna. On nije hteo nikada kod lekara i ustvari mozda tek sad otkriva da je bolestan, sa 36 godina. Meni je ovo nepoznato iskustvo i pokusavam da mu pomognem i on jeste dobar i trudi se ali 1 pogresna rec i ako se oseca ugrozenim preobraca se u tog "negativca" i onda ostaje da cekamo da prodje. Nece lekove, probali smo sa hipnozom ali smatram da mu taj neko nije pomogao....Verujem da je smirenje i prica lek ali se cesto osecam nesposobnom i da, tacno je da nama koji smo pored ovakvih bolesnika, vremenom postane losije psihicki. Razmisljam o odlasku na neko ostrvo gde nas nista vise ne bi poremetilo... Ali uvek dodje neka sitnica i uzdrma sve, znam... Molim za kontakt nekoga ko ima iskustva sa ovakvim pacijentima i mozda neki savet, sta i kako...


  7. Anka 01.03.2022

    Imala sam sina koji je bolovao od sizofrenije.Pre 10 godina je pokusao samoubistvo ali je srecom tada preziveo.Deset godina posle toga zivela sam u strahu da ce se to opr et ponoviti.I ponovilo se ali samo Moj sin je bolovao od ove bolesti.Pre deset godina je pokusao samoubistvo i tada je preziveo,ali ovaj put nije.Izvrsio je suicid.Jako,jako mi je tesko,on je bio jedinac.


  8. Maya 16.01.2022

    @milica radić Sve preslikano kao kod mene...meni je majka bila bolesna...teško vama!


  9. maya 13.12.2021

    strašna bolest,ne daj Bože. Još gora za ukućane,ako ne uvide na vreme da je treba lečiti...epizode rastrojstva su strašne i teško ih je gledati!!!


  10. Milica 30.07.2021

    Kako motivisati nekoga da krene sa lecenjem? Kako nekom reci da treba kod psihijatra?


  11. Nebitno 26.06.2021

    Kada bi samo više ljubavi i pažnje i vremena imali jedni za druge, sve bolesti nebi imale šansu,,, a i posvetiti se radu i dogovoru,, nažalost sistem je duboko povukao ljudsku vrstu na dno,,, bez obzira na materijalno, izgubili se ljudsko u ljudima, i od straha se narod porazboljevao, prvo psihički a onda i fizički... Bez puno filozofiranje, lijepo je nekom pružiti ruku i vrijediti na ovom svijetu za života.. Mir dragi ljudi, nađite mir u sebi...


  12. Rita Folk 20.03.2021

    Mentalna bolest je kao i svaka druga bolest, a oni koji boluju od nje su ljudi kao i svi drugi.


  13. Marija Pivac 06.03.2021

    Doktor, lekovi, a i produhovljenost, nasa divna pravoslavna vera puno pomaze. Molitva, post, liturgija.


  14. Marija 07.02.2021

    Moj sin ima 20.g.od 14.g.je krenuo sa marihuanom i dobio maniju gonjenja,citanje misli,cak su ga i iz Tv a culi.Ucinio je mnoge lose stvari.Na jedvite nacine sam ga lecila.Mladji sin je to posmatrao i uvek me osudjivao sto ga ne isteram iz kuce.Do kraja 4.god srednje bilo je lecenje na jedvite jade.Kada je zavrsio srednju skolu,totalno je odbio lecenje i opet se vratio marihuani.U nijednu bolnicu nece da ga prime jer on mora sam da pozeli da se leci.Posle godinu dana od zavrsetka skolovanja jedno vece se i napio pored trave i naneo mi telesne povrede.Zavrsio je u CZ u.mesec dana.Nisam zelela da kazem za drogu niti za njegovo stanje od pre.Bas sam htela da vidim sta ce oni da kazu na njihove zatvorske preglede.Pregledala su ga dva sudska vestaka psiholog i psihijatar.Oba su se slozila da je moj sin zdrav i da nema nikakve poremecaje.A da je taj napad na mene uslovila situacija u kojoj je odrastao (dete razvedenih roditelja) pridodato alkoholom.Moj sin sada zivi vise asocijalno na uslovu je od dve godine.Preko socijalnih mreza dopisuje se sa Francuskom vladom,Arapskom, hoce da promeni svet,da ide u legiju,probao je i u nasu vojsku.Kada god moze uzme travu .Nadje posao radi 5 dana i cao.U medjuvremenu mladji si odrasta ima 16 god.Mrzi me i on jer smatra da se starijem dopusta mnogo.Prema meni je retko kad dobar.Mogu bolesna da lezim niko me ne primecuje.Napominjem da sam svih ovih godina zivela samo sa njima.Bila tu samo za njih.Radila kada su oni u skoli.Ziveli smo skromno ali nismo oskudevali.Za mladjeg sina ne postoji moja rec bilo koja da pocinje sa ne,cak je i on spreman da me udari ako nesto ja insistiram da nije uredu.Ne znam da li da se ubijem.Sve cesce mi to pada na pamet.Smatram da nisam ispunila ni svoja ocekivanja a ni njihova.Mnogo mi je tesko.Kada odem kod mog psihijatra on mi prepise Ksalol i Seroxsat i cao zdravo.Ne znam sta vise da uradim a da to vec nisam .


  15. Sile 16.01.2021

    Ja bolujem od ove bolesti 27 godina tj. od 17-te godine. Lijekovi se moraju piti cijeli život. Kada nisam pio lijekove pravio sam ozbiljne probleme. Mislim da dobri socijalni uslovi i posao mogu umanjiti jačinu bolesti. Ali lijek se mora stalno uzimati i to do kraja života


  16. Snezana Glisovic 14.06.2020

    Gospodin kaze ne dajte ih u dom, da ali se onda kompletna porodica unistava, nemoguce je da ostatak porodice nema posledice, bracni drug deca....suprug je bolestan 14 godina, na vreme vodjen u sve moguce ustanove u Beogradu, sve twrapije isprobane, i postao je premet, a ne ljudsko bice, ocuvan je samo instinkt mislim zivotinjski, jede, spava, toalet, i to je to. Nema kod nas psihoterapije, posalju pacijenta kuci, pa se snalazite. A pacijent ode u banku normalno, uzme kredit, kupi auto a jedva funkcionise. Pokusavate da ga urazumite, da doprete do tog mozga, ali tesko. Za sve sto ga pitate zasto je uradio, kaze da ne zna. A opet morate da mu obezbedite hranu, higijenu i ostalo. Pretesko je u zemlji Srbiji ziveti sa ovakvim pacijentom. A to vas niko ne pita.


  17. Armagedon 06.12.2019

    Čitajuci osobine ove bolesti imam 50% njenih elemenata. Medjutim čitajuci osobine i za druge mentalne bolesti vidim da imam sličnosti u opisu istih. Definitivno sam malo nalud ali nisam ustanovio tačnu dijagnozu. A ko je danas normalan u potpunosti?

    Znam samo jedno i molim vas nemojte vase najbliže dati u dom i na taj nacin zazmuriti. Ja sam negovatelj trenutno bez posla ali to pacijenti a najteze pada jer su odbaceni od bliznjih. Ako su ti starci mogli vase guzice da peru i da vas vaspitaju i izvedu na put. Moli u vas lepo nemojte padati na sitnim gresima. Nego prihvatite vas krst i ponosno ga nosite. 


  18. Душан Вуковић 26.08.2019

    Више је него јасно да се пре прављења деце морају међусобно прочитати здравствени картони партнера. Некада су се у затвореним срединама људи познавали и знали ко је какав и из које је куће. Данас се људи коцкају животима своје деце. Дакле:прво систематски преглед па прављење деце!


  19. Inula Inulić 02.05.2019

    Imam sestru boluje od 20 godine od shizofrenije. Majka mi ima šizofrene epizode, takodje. Toliko sam brige i vremena uložila da im pomognem da je i moje psihičko zdravlje je narušeno.

    To je progresivna bolest kojoj nema lijeka. Lijek je da osoba bude zbrinuta u ustanovu da ima strukturu u svakodnevnici. da se školovani ljudi bave i pomažu toj osobi.

    Na žalost moram reći da bliski članovi porodice ne treba da ulažu svoje živce i trud jer će oni postati psihički bolesnici na neki način. Zdrav ukućanin se mora izolovati od bolesnog i to je jedini način da kao član obitelji koja ima nekog bliskog u porodici ko boluje od te vrlo opake bolesti preživi.

    Moje dugogodišnje iskustvo mi je to pokazalo, jer šta god sam uradila za majku i sestru one to ne vide, čak me verbalno napadnu.


  20. Farih Ibrakovic 16.10.2017

    Sve znakove imam :)


  21. Milica Radic 11.07.2017

    Imam oca sa kojim sama zivim vec duže. On je ceo zivot bolovao od shizofrenih simptoma, ali smo to ostavljali po strani da ne bi pio lekove itd zbog stigme. Medjutim, od kada mu je zena umrla (moja mama) on se propio i imao delijum (to je kao blaži moždani udar sto se posledica tiče) i samim tim su simptomi njegove bolesti sizofrenije najizraženiji. Potpuno odsustvo emocija, tupost, nezainteresovanost za svet oko sebe, kao i agresija ogromna (ume da me napadne bez razloga i nanese mi povrede). 

    Ali konkretno, sada je situacija najgora, u poslednje 2, 3 godine, živim takoreći u agoniji, paklu i nemoćna sam da nešto posebno promenim. Počela sam i ja da se od svih tih stresova razboljevam. Otac kada ga uhvati ' ' ludilo' ' , izgovori tako bizarne stvari, koje nemaju veze sa realnošću, izvredja me najstrašnije moguće, a s obzirom da sam sama, to me jako pogadja i više ne vidim svrhu životu. 

    Njegova neosetljivost ide do te mere da me nikada ne zove gde god da sam, nit brine o meni. Nego je suprotno. Može svašta najgore da mi se desi, a on ne bi prstom mrdnuo, jer ne oseća, ne zna, kao da nije tu. To je izuzetno teško i bolno. A kada me vredja, nije mu problem da mi kaže ''ubij se, ti nisi za život!''(nemam ni od koga podršku ni za šta, naprotiv, samo postavljanje noge i rušenje. Dok je mama bila živa funkcionisala sam savršeno, završavala fakultet, radila, družila se, bila omiljenja, imala ozbiljnu vezu, verenika. Ali vremenom je otac isplivao sa svojim bizarnostima i izopačenošću, i meni je sve otišlo nizbdo. On je svoje proživeo, imao svoju ženu, letovanja, stvaranja, ostvaren je, a ja, sada kada sam u najboljem periodu i na početku života, osećam kad da sam na kraju. Dok su svi prijatelji nešto ostvarili, ja čuvam bolesnog oca, od najteže bolesti. A sami znate kakva je to bolest. 

    Nije ni svestan da treba da jede, mnogoo puši, pije, tako da svi moju pokušaji i borba da se hrani zdravo padaju u vodu, jer jendostavno odbija da saradjuje. Uprkos svemu, želim da pomognem ocu, ako je to još uvek moguće, da krene da pije te lekove. Pa bih vas molila da mi objasnite, koje su prednosti pijenja antipsihotika, u odnosu na negativne i u odnosu na pozitivne simptome sizofrenije. 

    Čitala sam da slabo lekovi raeguju na negativne siptome, apatija, bezvoljnost, deoranizovanost i tupost. I ako ima nekog sa iskustvima bližnjih, ako može da mi napiše.

    Hvala unapred


  22. Radmila 02.05.2017

    Na jednom od ovih poslatih komentara sam pročitala da pišete odgovore na njih javno. To je jako bitno, a evo i zbog čega: Neko ko se prvi put sreće sa ovim tipom bolesti ne zna ništa o tome, naći će, ako ne iste, onda slične veze sa tom bolešću, podeliti razmišljanja sa drugima, ponešto usvojiti i  uporediti razmisljanja lekara. A to je dovoljno da se ljudi preispitaju gde su i na kom nivou. 
    Odgovori su važni i bilo bi pametno uvesti ih podopcijom javno.


  23. Katarina Čolaković 01.08.2016

    A nigde se ne pominje koliko možee biti opasna za druge?


  24. simba 10.08.2014

    Več 32 godine bolujem od shizophrenie. Lijekovi dobro tretiraju pozitivne simptome ali stigma shiozophrenika u drustvu je dosta opterecujuca jer je okolina dosta netolerantna i izazivajuca. Imamo stigmu da smo " luđaci" , iako kod shizike pamćenje i inteligencija budu i ostaju sačuvani tijekom cijele bolesti do duboko u starost! Veoma je važno koristiti lijekove i tada mozemo funkcionurati u toj mjeri da možemo voditi vlastito kucanstvo, no ipak je velik broj šizophrenika ovisan o svojim roditeljima ili djeci ili supruznicima! Molim za komentar!


  25. Mirella 07.03.2013

    Moj suprug boluje od šizofrenije, to je strašno, s 33 godine se razboljeti. . . Nije mi jasno zašto tako kasno. . . . 10 godina smo zajedno. . . Ništa nisam primjetila, da li je to nasljedno. . . Pitam zbog djece. . . Kako živjeti s tim, , , lijekovi sad ovi sad oni, njemu je sve teško, ništa mu se neda helpppp


  26. dragana 06.11.2012

    Ja sam dragana mo, , muz je bolestan od sizofrenije odbija tablete da uzima ja nezam kako da e ponasam, , sa njim jel cujeglasove i nije raspolozen nikako a imamo bebu od 4 meseci


  27. dragana djuric 06.11.2012

    Moj muz je bolestan ima 34 god imamo bebu kako da se ponasam sa tim neznam


  28. Saša Malešić 12.08.2011

    Moja supruga ima dijagnozu psihoza, međutim ona doživljava razne halucinacije (u smislu da joj neko prijeti smrću djeteta i sl.) a doktor kaže da je to samo psihoza i ništa više. Moje pitanje:
    Da li je dovoljna terapija od sledećih lijekova: leponeks (1, 1, 2), lexilium (0, 1, 1), mendilex (1, 0, 0).
    Unapred hvala.


  29. Batalaka 06.06.2011

    Strašno, kako bolest pogađa samog bolesnika i porodicu. To je totalno umiranje duše i svesti. To je kao jevrejska kletva "dabogda imao pa nemao". Lekari. . . Pa oni sami tumaraju i pipaju po mrklom mraku. Njihov uspeh u "lečenju" zavisi isključivo od iskustva koje steknu tokom godina prakse i njihove posvećenosti poslu. Lekarski tretman je uvek šablonski i spuštanje bolesnika na nivo umrtvljenja. . . To im je najveći uspeh. Ublažavaju agresivne nastupe bolesnika, drogiraju ga i umrtve da bude zombi poslušan i kooperativan za obične svakodnevne aktivnosti. Psihoterapija je izgleda nemoćna i nemoguća jer bolesnik nije svestan svog bolesnog stanja i ne može da sarađuje sa psihijatrom, zapravo to zavisi od težine i oblika bolesti. Teško onim bolesnicima koji nemaju porodicu. A teško i šokantno za članove porodice kad shvate da je to jednosmeran put i da je najveći uspeh ako zaustavite bolest i zadrže je na tom nivou. Predstoje duge godine neizvesnosti, istraživanja, učenja, prilagođavanja i sa vrlo nemilim prognozama završetka. Neka je gospod bog u pomoći i bolesnima i njihovim porodicama. Ovo je prvi utisak na iskustvo sa šizofrenijom. . . Možda ću za koju godinu drugačije gledati na bolest i samo lečenje. . . A i na lekare!?


  30. daniel 01.06.2011

    Kako motivisati sizofrenu osobu da uzima lekove


  31. cvetin 10.05.2011

    Zar su roditelji zaboravili koliko su puta zabrinjavali dete sa svojom platom u firmi idrustvom u kojem zivi pa nakon toga dete to zapamti odraste i kazu da je sizofrenik a roditelj glumi brigu zasto roditelj ne prihvati razbribrigu sa detetom i shvati da mu je to deter pomagalo tokom stresnih sati mna poslu kad dodje kuci dete to oseti a roditelj pretera u trazenju sad jos i da dete pije lekove iprima nekakve nekcije


  32. goga 17.04.2011

    Trebalo bi da javno dajete odgovore na postavljena pitanja kako bi svi koji imaju takve i slicne probleme imali na uvid trenutno stanje bolesnika u porodici!!!! Odgovorite gosp. Milanu na pitanje koje vam je postavio jer je odgovor bitan za mnoge koji ovo čitaju!!!!!!!!


  33. goga 17.04.2011

    Mislim da bi ova bolest u našem društvu trebala da se malo više akcentuje, obzirom da je kompletan region za kratko vrijeme propraćen jako stresnim događanjima, te mislim da takvih bolesnika ima mnogo više nego što registruju ljekari i institucije! Treba tim mladim ljudima pomoći na neki human i efikasan način, organizovati im seminare, uključiti ih u neke aktivnosti gdje bi svako sebe pokazao u najboljem svijetlu što znaju i umeju, pokušati im vratiti samopouzdanje i prisutnost! To se na zapadu radi veoma brižno i razumljivo, te su takvi bolesnici etički podržani i uvaženi, samim tim saznanjem da oni nijesu psihopate i ludaci, već nadprosječno intelegentni ljudi a pogotovo emotivni!!!!!


  34. Samira 01.11.2010

    Sta ako je shizofrenicar agresivan i napada porodicu, majku, oca i bata samo sertru nikada nije. . .


  35. Ljilja 22.10.2010

    Imam 53 godine, bolest se manifestovala prije 6 godina. Lijekove sam pila 3 godine redovno, a onda postepeno se uzimanje lijekova smanjivalo. Već godinu dana ne uzimam lijekove, samo povremeno bromazepan, ali vjerujte kada bi mi se ponovo vratio moj život kao prije rata, kada bih materijalno bila obezbjedjena i kada bi bili živi oni koje sam uzgubila bila bih potpuno zdrava.


  36. milan zabrinuti otac 20.11.2009

    Kako motivisati shizofrenu osobu da uzima lekove, ako uporno odbija terapiju, sta preduzeti?


  37. ivana bjelic 20.10.2009

    Super su vam tekstovi!


Vaš komentar nam je veoma dragocen, molimo upišite ga ovde